Ne bih se složila. Miš i tipkovnica ni približno ne razvijaju finu motoriku kao stvarno korištenje ruku i prstiju.
Na temu rukopisa i linkanog članka: već prije sam načula za tu praksu neučenja pisanih slova, i ne sviđa mi se. Naročito nakon što sam čitala tekstove koji baš govore o povezivanju slova kao bitnom koraku u učenju pisanja i čitanja. Na žalost, trend je već tu. Moj sin ima - za dečka njegovih godina - sasvim pristojan rukopis (hoću reći, ima i gorih
), ali svejedno primjećujem da izbjegava pisana slova, tj. gdje god može, piše štampanima, pa se tako i potpisuje.
Osobno, još uvijek dosta koristim olovku i bilježnice (pa i na poslu),
ali sve više primjećujem kako mi mozak radi u copy-paste načinu.
tanja_b prvotno napisa
Ne bih se složila. Miš i tipkovnica ni približno ne razvijaju finu motoriku kao stvarno korištenje ruku i prstiju.) pa ne ostane vremena za pisanje. A istina je i dokazano da postoji veza oko-ruka-mozak i pisanje definitivno razvija mišljenje. Ali kako to objasniti generaciji koja je izložena informacijskom bombardiranju (i živi na taj copy-paste način koji daje lažni osjećaj znanja)? Kako djeci objasniti da im pisanje pisanih slova razvija razmišljanje, kad im je mozak preopterećen informacijama i ostaje tek neki mizerni postotak za obradu tj. mišljenje svojom glavom?
Odgovori s citatom