Mi smo morali i u srednjoj pisati pisanim slovima, mada nije mi nikad ni palo na pamet drugačije. Volim pisana slova i smatram da imam lijep rukopis (i drugi tako kažu).
Ne sekiram se da li će dijete koristiti pisana slova ili ne, meni su nekako važnije "vještine preživljavanja", ne zato jer mislim da bez njih ne može, nego mi je nekako smiješno da se to ne zna (npr. koristiti nož, sjekiru, grablje, lopatu, luk i strijelu,...).
Moje dijete zna več više godina zapaliti vatru (valjda od 3. ili 4.), zna cijepati drva, gađati lukom i strijelom,... prepoznati voće i povrće, zna kako se zasadi drvo, kako se posije nešto što raste iz sjemena, što je korov, nekakve osnove kulinarstva (gdje ide ošto, gdje glatko brašno, razbiti jaje,...), zabiti čavao čekićem, izvaditi čavao iz daske, razlikuje križni i obični odvijač i koristi ih, razbiti orah, razlikovati zrelo i nezrelo voće i povrće,..., znati koristiti šmirgl papir, znati ofarbati nešto,.... Negdje sam več napisala kako su on i frend prije par godina uzeli alat, zavukli se pod kuhinjski stol i nakon nekih pola sata rastavili ga na sastavne dijelove.
Ne smatram da bi to svi trebali znati, to su samo stvari koje su meni osobno važnije od toga da li pisana slova imaju budućnost ili ne.