je, i moja.
tako sami pronasla "sebe" kad sam prije par godina krenula od "zrcalno pisanje". pa je jedno vodilo drugom.
pa sam nasla i tipicni primjer matematike (bas to, kompleksan postupak tocan i perfektan, ali jednostavan zbroj dvaju broja pogresan i s time cijeli zadatak netocan), i tako to...
i sve vise toga vidim kod nje. i da, zivcira me, frustrira i potrebna je samokontrola da se prisjetim kako je meni bilo.