Našla sam dosta sličnih tema , ali ne i istih pa evo otvaram.
Imam petogodišnju djevojčicu Miu koja je vrlo bistro dijete (ne kažem to samo što sam joj majka , inače sam vrlo kritičan roditelj i realan), koja je u svoji 5 gpdona prošla korz razne faze odrastanja. Kao beba je bila vrlo mirna i staložena zapravo sve tamo do svoje 3 godine, uvijek je izgledala zamišljeno i kao da ej sve analizirala, sve si joj mogao objasniti a ona je odmah to prihvaćala bez puno natezanja i dodatnih objašnjena. Jednostavno je razumjela što se od nje traži i to je ispunjavala. Prva promjena u ponašanju je počela kada je krenila u vrtić sa 3,5 godine . Naravno neka ponašanja su se kopirala iz vritća u kući, a negdje s kretanjem u vrtić smo se i preselili i MIa se počela družit s vršnjacima u ulici koji su bili ajmo to blago nazvati "drugačije odgojeni" ( nije problem udariti drugo dijete ako želiš nešto dobiti i da psovke svih mogućih kombinacija niti ne spominjem). Mia je postala pomalo buntovno dijete ali i dalje sluša upute, molbe , ali već polako počinje rasprava i objašnjavanja. Mia je sada dobila seku koja ima 1,5 mjeseci. Iako pripremljenja i iako je u teoriji to sve funkcioniralo....RASPAD SUSTAVA kada je seka stigla kući . Iako smo se truditi stvarno poromjene ne budu velike Mia se izgubila. Prema seki je divna...čak i previše gnjavi, ljubi , mazi, sve što treba donjeti, odnjeti sve, sve ...ali Mia je postala užasno inatna i apsolutno ignorira bilo kave upute...pokušamo oj lijepo pričati , objasniti ona gleda u nas nasmijese okrene i ajmo dalje...

Užasno smi nedostaje moja MIa koja je sve shvaćala i prihvaćala, i totalno mi je teško sada se boriti s njom jer stvarno nema više snage , a vjerujte pokušali smo na sve moguće načine i sa svim mogućim odgojnim metodama....MIa ima uključen ignor i ništa ju ne dira. i ne dopire do nje!!

pomoć, ima ko kavih ideja...sooory zbog dugog posta ali jednostavno sma morala ispričati priču od početka.