Drage hrabre (buduće) mame!
Nisam se javljala mjesecima, ali uvijek sam tu, čitam i u sreći, i sada... Moram s nekim podijeliti što se dogodilo, znam da Vi razumijete. Čekali smo trudnoću godinama. I dočekali! Dvije bebe! Mariborske. Sve je bilo divno. Sreća neopisiva. Nekako sam bila praznovjerna i nisam to javila, stalno me bilo strah da bi se moglo dogoditi nešto loše.
U 20. tjednu dobila neku upalu i završila sam na serklaži na sv. Duhu. Uredno je prošlo, došla sam doma i nastavila mirovati, misleći da će sad biti ok.
Tri tjedna kasnije, ležeći, otišla je plodna voda kod jedne bebe, bez ikakvog kretanja. Jurili smo opet u bolnicu i tako smo izdržali četiri tjedna, beba je živjela bez plodne vode. Onda sam dobila temperaturu, počeli su trudovi i morali me poroditi u 27. tjednu. Prva beba rođena normalno, a druga na carski. Bile su žive jedva jedan dan. Sad plačem neutješno jer znam da nam je tako malo falilo... A bilo je prekrasno osjetiti sve te pokrete malih bića u sebi...
Skupit ću snage i krenuti sve ponovo, ali znajte da je prebolno.
Želim reći još samo jedno: veliko HVALA dr. Habeku, da nije bilo njega, možda se ni ja ne bih izvukla.