Ne trebaš se gristi. I ja sam među onima koji su štošta svojedobno poduzimali i ne da nije bilo rezultata nego je svaka sljedeća trudnoća trajala sve kraće i sve je ranije bilo očito da od toga neće biti ništa. Svaki put kad smo došli do neke (moje) dijagnoze bila sam presretna jer ako detektiraš problem, možeš tražiti i rješenje (pa je bilo: antifosfolipidni sindrom - super, idemo na heparin; hiperandrogenizam, tj. povišen DHEAs - super, idemo s decortinom itd.). Stotinu pretraga i prirodnih i sintetskih lijekova, u svakoj sljedećoj trudnoći imala sam terapiju više, ali bez ikakvog uspjeha.
AMH je prije četiri godine bio vro nizak (3,6) i za sve sam krivila svoje niškoristi jajne stanice, uz slabu kvantitetu ide i loša kvaliteta (spermiogram je varirao astheno-normo što i nije neki problem). S punom stimulacijom sam dobila jednu jedinu stanicu, u prirodnjacima uopće nisam dobivala stanicu. No, pet puta sam spontano začela.
Kad sam tri godine nakon odustajanja od cijele priče ostala trudna i u 43.-oj školski iznijela trudnoću i rodila s punih 39 tjedana (a to nisam mogla u 33.-oj godini ni u cijelim tridesetima), razmišljajući što se eventualno promijenilo, osim faktora sreće padaju mi na pamet samo dvije stvari.
Prva, intenzivno bavljenje sportom, ali baš intenzivno za jednog rekreativca, šest dana u tjednu po dva sata trčanja, plivanja, bicikla, tjeranje pulsa do maksimuma (i uz to odgovarajuća krepka prehrana).
Drugo što mi se učinilo zanimljivim, nakon što sam godinama bila anemična (rijetko sam kontrolirala željezo i rijetko ga nadomještala tableticama), s intenzivnim sportom se to još više pogoršalo. Dva-tri tjedna nakon prestanka uzimanja heferola željezo je opet padalo. Mjesecima sam se kljukala željezom da bi mi bilo barem na donjoj granici. Kad sam zatrudnila prestala sam ga uzimati. Cijelu trudnoću i poslije poroda moje je željezo oko 15 bez ikakvih suplemenata. Ne znam ima li veze sa zatrudnjivanjem, prijenosom kisika u stanicama, prokrvljenošću u maternici bla-bla... ali mi se učinilo znakovitim, prije nisam vodila računa o tome.
Uglavnom, ne vjerujem da postoji univerzalni lijek, no vjerujem da nije loše pokušati sa svime što ne može škoditi, pogotovo ako vas to umiruje jer barem nešto radite da si poboljšate šanse.