Jako mi je drago čuti ovako pozitivno iskustvo i kako se upornošću ipak uspije. Ovakve priče me guraju dalje nekad kada se pitam da li nam dobro ide, kad slušam komentare o kojima i vi pričate... Zašto hranim dijete svakih sat, dva, pola sata, možda je dijete gladno... Kada sam u sebe počneš sumnjati ovakvi komentari nikako ne pomažu. Ali ovakve priče me uvijek potaknu da idem dalje.

I kad već spominjemo bolnice, ja zaista mogu pohvaliti sestre u KB Merkur, dolazile su svaki put kada bi zvonila, masirale me pola noći i idućeg dana kada mi je navrlo mlijeko, ali nije išlo van... A što se tiče AD, kada je mala počela previše gubiti na težini jer mlijeko nije baš išlo, a ona nije vukla, dali su joj sve skupa jedno 4 puta AD, uvijek su me obavijestile o tome, a jednom sam i ja tražila kad sam vidjela da stvarno ne ide... Ne koriste bočicu nego daju na špricu kako ne bi stvarali konfuziju... Jako su se trudili oko dojenja no kad su vidjeli da ne ide nisu me gledali kao čudovište nego su djetetu ipak malo pomogli jer je stvaaarno bilo gladno i dalje opet rekli da probam dojiti... Meni se pristup jako svidio i otkad smo doma AD nije dobila niti jednom.