e pa tako i ja
ali ne baš baš naglas
nego razgovor koji se odvija u mojoj glavi
kao da prezentiram nekome sve što mislim
i onda se nakon nekog vremena osjetim iscrpljeno, kao da sam satima razgovarala
 |
|||
|
|
|||
e pa tako i ja
ali ne baš baš naglas
nego razgovor koji se odvija u mojoj glavi
kao da prezentiram nekome sve što mislim
i onda se nakon nekog vremena osjetim iscrpljeno, kao da sam satima razgovarala
u mojoj glavi je sve logicno. mora biti. inace je kaos. iako tu logicnost tesko mogu objasniti.
i cesto pisem opisno, primjerima. tako jedino mogu pojasniti svoje misli.
no tu dolazi do problema jer tu alegoriju ne tumace svi jednako.
Verbalka sam, prava. Ali mi nekad misli budu brže od rečenica, pogotovo ako se radi o nekim važnim, aktualnim temama gdje sam emocionalo upletena pa ponekad ne izreknem sve što bih htjela i kako bih htjela. Zato volim i pisanu riječ, mogu se sabrati i posložiti misli pa ih pretočiti u riječi.
e to! kad ne mozes pratiti misli. niti verbalno niti tekstualno (jer i dalje te misli treba napisati/natipkati, ne? :D) pogotovo kad one idu ko neki flesbekovi, kako ih prikazuju u filmovima. bljeskovi fotografija, ideja, koje se samo nizu i racvaju u nove.
Zamisli nas dvije na kavileonisa prvotno napisa
'ko bi tu koga popratio i skužio, lol
Da. da…Tekstualno se prisilim, nekad ne uspijevam, ako je žučna rasprava pa stisnem slanje, a tamo - sranjenisam rekla još ovo, nisam dovoljno dobro objasnila, nisam uporabila prave riječi…i tako
Posljednje uređivanje od Optimist : 14.01.2014. at 21:39
ja sam, što se učenja tiče vizuelni tip, možeš mi čitati i pričati ali dok ja to ne vidim napisano, a još bolje i nacrtano (umne mape) nije to to
razmišljam svakako, u dijalozima, u slikama, kao i čokolada često pričam sama sa sobom, izleti mi ponekad i naglas
a za opuštanje, zaspivanje, sam razvila dobru tehniku: kad me nešto muči toliko da ne mogu da zaspim ja izmaštam da je sve suprotno od onoga što me muči (ili da mi je dete mirno ko bubica, ili da je sa MMom bajka, ili da imamo para ko u priči, da sa roditeljima imam odnos iz snova). odmah prestane da me muči jer shvatim da bi bilo dosadno. ili tako uljuljkana u lepom zaspim a onda ujutru razmišljam šta i kako.
moj muz zaspe radeci za laptopom, s rukama na tastaruri, u sred koda. za stolom, kad god i kako god.
jednom sam probala neku njegovu mantru, kao legnem na pod i brojim od sto u nazad. i to ce me kao opustiti i zaspat cu.
dosla sam do kraja. nije mi vjerovao, tvrdio je da nema sanse da sam stigla dalje od 60.
a ja dva puta dosla do nule. ustala se i poslala sve kvragu.
kad me more misli, onda si izvucem neki od "heroj ulice" scenarija u kojem rasturam sve u svemiru, ono, svi me vole, svima sam duhovit i to. to me opusti pa zaspem. i ne dopusta da misli odu predaleko.
inace, ko sto vec rekoh, tv. i popodne ne mogu samo leci i zaspati, obicno si moram pustiti nesto. najgore je kad postane zanimljivo pa se borim sa snom
Posljednje uređivanje od leonisa : 14.01.2014. at 23:15
Leonisa i Optimist, potpuno vas razumijem! :sestre:
Ja svašta vrtim po glavi, a kad treba dobro razmisliti o nekoj odluci uopće ne slušam glavu nego trbuh. Kao da je glava šljaker koji sistematično obrađuje informacije, slaže prezentacije, a trbuh je sumanuti šef koji lupi šakom po stolu i kaže "ovako ćemo"... a da pritom na kraju niti ne pogleda prezentacije.
Ja razmisljam u slikama,zapravo kao film sa pripovijedacem.
misli nikad ne staju,ali ako ne mogu zaspati samo zamislim da sam na nekoj livadi,cure onak lijepo nasmijesene,mirne,lezimo i igramo se na dekici,oko nas zubor potocica,pticice,leptiri,cista idila,nekad upali,a nekad misli isto odu
a horor nocno vrijeme je od 3 do 6,ako se probudim i razbudim u tri,do sest tisucu misli i ogromnih problema
i kod mene neki film, kao i kod llelle, i isto vrtim what if scenarije i razgovore u glavi,
najčešće kad stvari ne ispadnu kako sam željela
od beskrajnog proučavanja nečega, moram reći da ipak najbolje učim ako mi netko konkretno pokaže
kako se nešto radi
a s vremenom sam postala u stanju složiti nešto prema uputama (ali recimo uzeti kockice i napraviti xy, e
to baš i ne ide, izgleda da mi takva kreativnost nije jača strana)
Ja razmišljam na potpuno isti način kako je Temple Grandin opisala sebe u TED Talks na Peterlininom linku, i moram reći da me je to malo pogodilo prvi put kada sam je gledala-vrtim slike detalja kao Google, svugde uočavam prvo detalje koje obično niko drugi ne vidi, često sam dobila etiketu sitničave cepidlake. Ali ne mogu reći da teško uočavam celinu od detalja, naprotiv.
Razmišljam obično u slikama, ali ako razmišljam o tome šta bi rekla nekom onda obično "čujem" razgovor u glavi. I mozak ne prestaje da mi vrti zvuke i slike.
Definitivno sam hiperaktivni sanjar, mada, kada se osvrnem na svoje socijalne odnose u detinjstvu a i sada, ja ozbiljno podozrevam da sam neki oblik visokofunkcionalnog autiste koji je prošao neprimećen jer nisam imala nikad probleme sa samim govorom-rano progovorila, natprosečno brbljala celog veka, ali ja sam morala sebe da učim socijalnim veštinama koje su drugima bile normalne. Ono, prestani da izazivaš dete koje je već skupilo pesnicu da te udari; razmisli da li treba reći drugarici da si njenog dečka videla sa drugim; nemoj na intervjuu za zaposlenje reći da je iskrenost tvoja najveća vrlina itd...
mislim, ja sam jos u soku.
kad je rekla: kad netko spomene crkvu, obicno ljudi... i sad se u mojoj glavi dogadja "proces" crkve. i kad ga je ona prikazala, kako se dogadja u njenoj glavi, ostala sam skamenjena jer je upravo to bilo to, u mojoj glavi onog trena kad je rekla rijec crkva. naravno, ne te crkve, al taj proces.
peterlin, ne znam kakav je, al je uzasno tesko s njime u ovom svijetu. trebas biti fantastican govornik da uspjes sve te slike, filmove (a to su tvoje misli) pretociti u rijeci i nekome ih predstaviti.
koliko puta samo ostanes neshvacen. pa fustracije. ajme.
mene je strah tebe potpisati
jucer mi nije htio otvoriti video. sad sam ga pogledala i da, to je to...
s tim da sam ja jako rano propricala, s 10mj. onda sam s 13 zavrsila u bolnici i prestala pricati i hodati, sve sam iznova ucila i svi su me znali kao mirno, povuceno i pristojno malo dijete.
nije mi nikad pao autizam na pamet. istina, malo znam o njemu, moram priznati.
Joj ljudiiiii, kaj bi ja dala da mogu tak razmišljati u slikama... To je VIŠI NIVO, a ne niži. To je nova dimenzija.
ja nikad u životu nisam zaspala bilo kad i bilo gdje
moraju mi biti idealni uvjeti, svjetlost ni slučajno, odgovarajuća temperatura, vlažnost zraka, bez zvukova, raspored zvijezda- strašno nešto
zato mi je važno da na spavanje idem u otprilike isto vrijeme, pidžama, zubi, sat i knjiga. i čaša vode.
ko hebena stara baba
pomalo sam zavidna kad neko kaže da zaspe bilo gdje
http://www.youtube.com/watch?v=MUPjUeXkmRY
kad opisuje videoteku u umu. TO je to!
leo, uzmi u obzir i možebitno vrlo izraženu tzv. vizualnu inteligenciju; kažu da se oni kod kojih je jako izražena, teže verbalno izražavaju.
ja sam ti tudum za sve te pojmove. do nedavno nisam nista znala, pa ni da postoje, a kamoli sta je to.
sta sve trebam sad izguglati i usvojiti :D
sto se tice ove domace videoteke, u svim mogucim raspravama s muzem on mi kaze da sam zlopamtilo, a ja mu pokusavam objasniti da nisam vec ako raspravljamo o necem sto se dogodilo meni se u glavi odvrti film dogadjaja i ja ga "prepricam". nije mi vjerovao
vidim da je snimljen i film, moram ga skinuti
slično i kod mene
btw, kako stojite s brojevima? meni se teško prisjetiti koje sam godine išla u npr. 6. razred pa onda računam od godine rođenja
dosta naporno :/
Ako nije zapisano, nikako. Nedavno su me klinci uvjeravali da nemam pojma koji rodjendan slavi mm i to je bila istina
jako lose. moram se sjetiti, recimo, aha krenula u skolu, olimpijada, zavrsila 3. razred univerzijada, i onda znam koja je to godina, no ne i koliko sam ja tad imala.
vec duze vremena govorim kojem sam godiste jer se pogubim u godinama.
trebam li reci da su mi tjedni, mjeseci, godine, desetljeca vizualizirani? da imaju neku sliku, nesto vrlo slicno onog brzog listanja slika na mobitelima, ili kad gledas onu scenu CSI kad listaju foldere, ili tom cruise u minority report. i tak je od uvijek. i kad brojim dane, vrtim slike konkretnog tjedna/mjeseca u glavi. inace se izgubim.
Ali, to je potpuno normalno, ne možeš pamtiti nešto što nije pohranjeno u slikama. Nisi ti zlopamtilo, samo ti je muž senilan
hahahahahahah!
ok, rijesila sam autizam, kod autizma nedostaje intuitivnost, a ja je imam, na pretek :D
sad idem starcima poslati peterlinin link
c/p
Vizualna inteligencija – obilježava je razmišljanje u slikama i viđenje slika u umu. Čovjeka s ovom vrstom inteligencije krasi sposobnost razmišljanja i gledanja na stvari u obliku slika. U svojoj glavi jasno vidi kako će neke stvari izgledati. Ima sposobnost vizualizacije i umjetničkog pogleda na svijet.
Karakteristike: vole imati svoj prostor za „mir“, pri slušanju muzike vizualni tipovi mogu „vidjeti“ riječi pjesme, dobri su u crtanju i slikanju, imaju smisla za boje, vole se lijepo i skladno oblačiti, vole fotografiju, film i video, razmišljaju i pamte u slikama…
LOL Sve ostalo potpisujem za sebe osim ovog, tj. ja VOLIM da se skladno obučem, ali nije baš da mi uspe svaki put, nekad budem i obučena kao Temple Grandin, što je mnogo gore od pomisli da sam autista
Peterlin, taj viši nivo i nije baš bajan kad treba sliku prevesti u reči...Ja sam kao dete stvarno brojeve i slova videla u odr. bojama (OK, i danas ih tako vidim samo više ne obraćam pažnju...ali su me naravno gledali kao marsovca kada sam to jednom pokušala da objasnim drugaricama
I da, i moj muž kaže da sam zlopamtilo- a i ja mislim da je on samo blaženo senilan
Ali stvarno mislim da imam neki problem sa socijalnim veštinama-možda bih se mogla ugurati bar u ADHD-ovce, jer imam problem da poštujem autoritet koji mi ne uliva poštovanje, nekad ne shvatam neke drugima očigledne socijalne finese, prekidam ljude u govoru vrlo nepristojno ali nesvesno i sl.
Posljednje uređivanje od pulinka : 15.01.2014. at 22:54
Toliko o mom pamćenju reči...ne sinkretičko, naravno , nego SINESTETIČKO viđenje, tj. kada su čulni opažaji pomešani...Vrlo glup lapsus.Ja sam kao dete stvarno brojeve i slova videla u odr. bojama (OK, i danas ih tako vidim samo više ne obraćam pažnju...ali su me naravno gledali kao marsovca kada sam to jednom pokušala da objasnim drugaricama
nekad budem i obučena kao Temple Grandin, što je mnogo gore od pomisli da sam autista
tko je ono na pocetku napisao da mu se pored svega ovoga cini da uopce ne razmislja?
e sve mi se cini da sam ja u toj kategoriji. ne da ne razmisljam uopce, nego ne razmisljam u kojoj sam kutijici. koji je moj pretinac.
lastane, sto nije u redu? :D
Ma razmisljamo mi. Ali ne razmisljamo o razmisljanju.
Citam i ja sve ovo i pomislim, pa ja uopce ne razmisljam. Valjda nisam jako nizak nivo.
A vidim da, ako nista drugo lakse zivim LOL.
Ja sam pocela, ima tome vec duze, u neko vrijeme napraviti fajrunat u glavi. Mislim time reci da mi ti silni filmovi, projekti, razmisljanja koji mi se (ne)kontrolirano vrte i ne trebaju u toj kolicini...a i sprijecavaju me nekad i koce...umjesto da mi daju neku sigurnost u rijesavanju necega....poput onoga prvo dobro razmisli...ili ispeci pa reci....valjda to die sa godinama...slijedece godine navrsavam pedesetu...i ti procesi u mozgu i moj osobni stav prema njima pretpostavljam sazrijevaju pa se valjda nepotrebni viskovi sami po sebi eliminiraju...ni sad nisam sigurna da sam razumjela sto vi svi ovdije mislite jer sve postove nisam procitala...a i kad bi...nemojte mi molim vas zamjeriti...znam samo da mi neka teska fizika efektivno poslaze kockice u glavi ili kad stignem sumski zrak i setnja s psom...i velim vam kad primjetim da je Toga gore previse napravim svjesni fajrunat...mislim da vam ne trebam ni napisati da mi dugo trebalo da dodjem na tu ideju...a pomogao mi je jedan Video gdje sam vidjela sebe u razmisljanju...i to je bio samo isjecak....
Ma samaritanka, jesi li to ti????? Pa dobrodosla natrag.
Jesam, jesam ivarica...tu sam....svi se mi vraćamo tamo gdje nam je dobro...
samaritanka! koje iznenađenje! dobrodošla
Samaritanka :mah:
Samaritanka!
Nisam zadnja dva dana stigla na forum, samo sam stila potpisati Leo i Optimist, a tako zanimljiva tema!
Sad mi je bad ponavljati jer ste puno toga rekle..
Razmišljam u slikama, vizualiziram stvari. Kad sam bila mala slova su mi imala boje. I brojevi, ali slova više. I pokušavala sam to objašnjavati drugima, ali nisam bila shvaćena. I danas mi slova i imena imaju boje.
S druge strane, ne mogu zamisliti boje, tj. kad mi netko kaže, zamisli ovaj zid u plavoj i crvenoj, ja to ne mogu. Loše slikam i crtam, potpuno sam zakinuta za taj dio mozga, likovnost i likovna kreativnost. Ali bila sam talent za pisanje dok to nisam zapustila.
Maštam otkako znam za sebe i nikad u životu nisam zaspala bez nekog maštanja. Mozak mi nikad ne staje, stano o nečemu razmišljam, pro et contra, stalno nešto stvaram u mislima, nikad nije tišina i nikad nije prazno ili mirno. I često mi se dogodi ono što vizualiziram.
Na yogi mi je najgore kad na kraju voditelj kaže da se opustimo, zatvorimo oči i dišemo... Da se opustim? Kako? Onda ja zirkam okolo i promatram ljude kako su opušteni i čekam da prođe taj trenutak, nestrpljiva sam, dosadno mi je (dosada je strašna). Yoga završi, a ja sam tek onda napaljena, pomicala bih ormare, otišla na trening nekog borilačkog sporta, trčala...kakvo opuštanje.
Dugo mi je trebalo da shvatim da odgovor MD-a "ni o čemu" na moje pitanje "o čemu razmišljaš", nije laganje. Dugo nisam mogla shvatiti da postoje ljudi koji mogu ponekad ne razmišljati, mislila sam da me mulja i da mi ne želi reći
Razmišljam od pojedinačnog ka općem, nikako od općeg ka pojedinačnom. Matematika mi je loše išla dok sam imala nastavnicu koja nije znala objašnjavati, uvijek sam se pitala "ali što to stvarno znači, za što je to bitno, kako se primjenjuje?" A onda sam upoznala fiziku i to mi je super išlo jer sam napokon mogla računati konkretne situacije. Pa kad sam otkrila statistiku i vjerojatnost pa sam se u to zaljubila. Danas perverzno uživam u stvaranju proračuna, to je tako predivno i kreativno.
Kad kupim novu stvar, ne pipnem je bez manuala. Jednom mi je kamera za snimanje stajala neotvorena mjesecima jer nisam imala vremena pročitati upute. Nije da ne bih znala koristiti to nešto, ali mi je neamislivo nešto početi koristiti bez da to stvarno upoznam.
Socijalne vještine..hm...to sam isto mukotrpno učila. I danas sam slon u staklarni. I ne znam baš ćaskati
Ali mi je u odnosima jako pomagala intuitivnost. Sve oko sebe, ljude, odnose, pojmove, zvukove, boje..osjećam.
Bez vremena za sebe ne funkcioniram, važno mi je imati vrijeme da mogu posložiti svoje misli i sebe. Inače je kaos. Važno mi je da je i oko mene red, inače mi se kaos i nered preslikaju u mozak. Ne mogu učiti, čitati ili raditi u neredu.
Učila sam vizualno. Profa me pita nešto, a meni se u glavi pokaže strana udžbenika na kojoj je taj dio i ja tono znam gdje slika, što ispod nje piše, vidim naslov, vidim tekst i fusnote.... Za ozbiljnije ispite kasnije morala sam raditi mentalne mape.
Datume i godine savršeno pamtim. U slikama. Kad krene pjesma na radiju, nemojte se smijati, npr. Neverending story od Limahla, ja znam koja je to godina, krene slika školskog izleta na kojem smo to slušali. Ili bilo koja druga stvar, točno vidim koje je to godišnje doba, godina, vidim ljude oko sebe, prostor, rečenice, cijela mi se situacija ponovo stvori pred očima. Isto kad čujem za neka imena i prošlosti...npr. Aldo Moro...meni se vrati rano djetinjstvo, vidim sebe kako se igram na podu u dnevnoj sobi kod bake i djede, djeda na kauču kako gleda vijesti na Rai i čujem noneta kako govori da je Aldo Moro otet. A ja nepunih 5 godina. I tako imam milijun raznih slika točno svrstanih po godinama, od ranog djetinjstva do danas. Da nemam taj timeline u glavi, osjećala bih se izgubljeno.
XDugo mi je trebalo da shvatim da odgovor MD-a "ni o čemu" na moje pitanje "o čemu razmišljaš", nije laganje. Dugo nisam mogla shvatiti da postoje ljudi koji mogu ponekad ne razmišljati, mislila sam da me mulja i da mi ne želi reći
Još sam mu ja tvrdila da je to nemoguće!
Dok gledamo neki film, ja sam već par scena naprijed, nekad već na početku "znam" kraj, onda mi kaže - opusti se, gledaj film, filmovi tome služe
Fantastično pamtim rođendane, čak i rođendane nekih ljudi koji su totalno sporedni u mom životu, zapamtim tu informaciju.
Pamtim i druge bitne datume, godišnjice i sl. Također ne moram zapisivati datume i sate nekih dogovora (osim ako raspored nije jako zbijen), pamtim.
Ali godine slabo, totalno slabo.
Računanje napamet…živio papir i digitron
Zadnjih 10 godina svake godine slavim 25. rođendan
I to.
ajme, vama je totalno kul i zanimljivo u životu! s tim slikama
a ja kao ovaj od zuske, sjedim na kauču i blejim
Stvarno postojite! Idem se ispričati mužuajme, vama je totalno kul i zanimljivo u životu! s tim slikama
a ja kao ovaj od zuske, sjedim na kauču i blejim
Vau, Zuska i pulinka imaju sposobnost sinestezije: http://hr.wikipedia.org/wiki/Sinestezija, jako zanimljivo.
ajme Zuska, sad si me podsjetila na jednu kolegicu. Grdosija od instrumenta u laboratorij joj je stigla tjedan dana nakon priručnika (od 800strana). Sve je pročitala, označila nejasnoće i dočekala me za edukaciju s pitanjima.
ja sam totalna kontra od toga, i nezamislivo mi je čitati priručnik prije nego sistemom pokušaja-pogreške-nazivanja kolege ne uspijem
cek, vi kad zatvorite oci, vama se pred njima ne stvaraju baloni u boji koji rastu, smanjuju se?
nekad sam mislila da su to boje mog praznog uma (kad pokusavam ne misliti na nista vec se samo fokusirati na mrak pred ocima) a onda sam shvatila da pulsiraju, pa sam s vremenom shvatila da pulsiraju u ritmu disanja i kucaja srca :D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom