kako razmisljate?

[leonisa]

ajme zuska to!
"o cemu razmisljas?" "nicemu"
e taj me laze, nesto skriva, mulja.
i dan danas ne mogu pojmiti da netko o nicemu moze razmisljati, odnosno- nerazmisljati.

pjesme, ista stvar. tocno to- odvede me na neko mjesto i mogu dozivjeti isti onaj osjecaj koji sam imala tada, u toj situaciji na koju me pjesma asocirala.
i to osjecanje ljudi, boja, pojmova, situacija, bas to!

i kad krene film nakon 5 minuta u glavi imam sve moguce scenarije kako ce se dalje film razvijati i presretna sam kad nadjem neki koji me iznenadi svojim tokom ili svrsetkom.

i cvijeto, zbog tebe cu morat zvati sve osobe iz svoje proslosti koje sam optuzila da lazu kad kazu da o nicem ne razmisljaju
nesto ko oni koraci u AAAu :D
pocet cu od muza :D

[cvijeta73]

pa šta se vi nikad ne zablejite
pa to traje i traje dok vas netko ne trgne?

[leonisa]

cek, vi kad zatvorite oci, vama se pred njima ne stvaraju baloni u boji koji rastu, smanjuju se?
nekad sam mislila da su to boje mog praznog uma (kad pokusavam ne misliti na nista vec se samo fokusirati na mrak pred ocima) a onda sam shvatila da pulsiraju, pa sam s vremenom shvatila da pulsiraju u ritmu disanja i kucaja srca :D

[leonisa]

pa šta se vi nikad ne zablejite
pa to traje i traje dok vas netko ne trgne?

da, al tad odem negdje. toliko me misli ponesu da odem u njih i uopce vise ne percipiram ista oko sebe.
nije da ne mislim o nicemu vec ful intenzivno, sa svim mogucim osjetilima razmisljam o necemu. kod budan san.

[Zuska]

pa šta se vi nikad ne zablejite
pa to traje i traje dok vas netko ne trgne?

Ne. Uopće ne mogu zamisliti što to znači. Da ti je mrak? Da vidiš bijelu točku koja se ne miče? Da ne vidiš ništa?
Ja stalno imam barem neki screensaver i hrpu podataka iza toga.

[Zuska]

cek, vi kad zatvorite oci, vama se pred njima ne stvaraju baloni u boji koji rastu, smanjuju se?

Baloni, krugovi, točke...miču se, u raznim bojama. Prelijevaju.

[Optimist]

i kad krene film nakon 5 minuta u glavi imam sve moguce scenarije kako ce se dalje film razvijati i presretna sam kad nadjem neki koji me iznenadi svojim tokom ili svrsetkom.

Aha Ali se malo preplašim da sam "zakazala"

[cvijeta73]

da, al tad odem negdje. toliko me misli ponesu da odem u njih i uopce vise ne percipiram ista oko sebe.
nije da ne mislim o nicemu vec ful intenzivno, sa svim mogucim osjetilima razmisljam o necemu. kod budan san.

aaa
ovo je fakat fora tema.
vid ove zuske s bijelom točkom, umiiirem.
ne, nema mraka, nema bijele točke, nema balona koji pulsiraju, nema budnog sna. nego - hm, a kako da to opišem - blejiš ne znam, u stol preko puta

[Optimist]

Ne. Uopće ne mogu zamisliti što to znači. Da ti je mrak? Da vidiš bijelu točku koja se ne miče? Da ne vidiš ništa?
Ja stalno imam barem neki screensaver i hrpu podataka iza toga.

Da, da. Nikad nije prazno i tiho, uvijek nešto vrtim. Ako nisu slike, onda su monolozi (nisu dijalozi, rijetko razgovaram sama sa sobom pa u glavi pričam samo ja, loooool).

[Optimist]

aaa
blejiš ne znam, u stol preko puta

Ne vrte ti se slike o stolaru koji ga je izradio?

[Zuska]

da, al tad odem negdje. toliko me misli ponesu da odem u njih i uopce vise ne percipiram ista oko sebe.
nije da ne mislim o nicemu vec ful intenzivno, sa svim mogucim osjetilima razmisljam o necemu. kod budan san.

Upravo tako!

Ovo me sjetilo...pa ću stidljivo upitati, jeste li ikad nešto sanjali tako intenzivno da je to postane potpuno ravnopravno stvarnom osjećaju, odnosno potreba da se to stvarno u stvarnosti doživi postaje suvišna jer znate i osjećate da ste to potpuno doživjeli u snu i da je to stvarno tako i u realnosti.
Npr. letenje. Osjećala sam vjetrić na koži, srce mi je lupalo prlikom prolaska kraj nekih stvari, pa onaj osjećaj u želucu kad malo ubrzate...Uvjerena sam da znam kako je letjeti i upravljati svojim letom To sam tako stvarno sanjala prije nekoliko godina i još uvijek se živo sjećam svakog detalja. I još jednom u djetinjstvu, pa sam u vrtiću pokušala demonstrirati svoje letenje jer sam vjerovala da mi se to stvarno dogodilo. Nisam baš bila shvaćena, lol.

I da, jednom, prije dosta godina, sanjala sam pojam ljubavi. Neprepričljivo.

[Optimist]

Hm, sad nabrzinu pišem, ali ne na taj način, čini mi se. Živopisno sanjam, a to nije dobro kad su snovi ružni.

Sinoć sam zanimljivo sanjala: bili smo u Istanbulu (znam, jer sam pitala vodiča gdje smo to) i gledali smo umjetnine izrađene od OBLAKA!!! Bilo je savršeno, žičara nas je dovela do vrha i divili smo se dvorcu isklesanom od oblaka. Bilo je i drugih umjetnina

[leonisa]

cvijeto, ajme kako si me nasmijala! ne smijem reci sta se dogodilo jer sam prehladjena, a ovdje je previse osoba koje ce to bez cenzure u svojim glavama vizualizirati

sto se sna tice, vec sam pisala, 70% mojih snova je takvo.
i nije mi bitna radnja, sta se u njemu dogodilo, vec osjecaj. probudim se s tim osjecajem i treba mi pola dana da se presaltam u RL. za to vrijeme sam negdje izmedju i koliko to zna biti predivan dozivljaj uzasno je...kompliciran. kad ne znas jel to bilo u ovom zivotu ili u snu. kad zaista ne znas.

cesto sanjam neko mjesto, lokaciju, koju pamtim od prije (ne postoji na zemlji) ali je drugacije sve (recimo ko zgb u nekoj drugoj dimenziji, sve zgrade i putevi su drukciji, ali ja tocno znam di je sta i sjecam se u snu da sam to vec sanjala).

i jel mozete kad se probudite nastaviti prethodan san?
to mi se zna rijetko dogoditi, ali kad se dogodi presretna sam

i boje, sve je puno zarkih i jakih boja. u zivotu nisam sanjala b/w i iznenadilo me kad sam citala da su takvi sni najcesci.

[Peterlin]

aaa
ovo je fakat fora tema.
vid ove zuske s bijelom točkom, umiiirem.
ne, nema mraka, nema bijele točke, nema balona koji pulsiraju, nema budnog sna. nego - hm, a kako da to opišem - blejiš ne znam, u stol preko puta

E, bravo!

Ovako nešto ? http://www.google.hr/imgres?imgurl=&...ed=0CAIQsCUoAA

[Peterlin]

Ont. ja se mogu dosta dobro usredotočiti kad nešto radim i onda uđem u to stanje "ne vidim, ne čujem" pa mi se dogodi da ne trzam na zvuk telefona i slično. To zovu "stanje plime". ALi ne mogu to uvijek, ne mogu na silu, moram se zainteresirati i "umočiti" u to što radim. Taj misaoni proces sličan je onda ovome što opisujete o mišljenju u slikama - štajaznam kako bi to čovjek opisao, kao da sve što radiš vidiš iz neke nove dimenzije, cjelovito, a okolinu ignoriraš. Ali tada su i najbolji rezultati.

[Zuska]

i nije mi bitna radnja, sta se u njemu dogodilo, vec osjecaj. probudim se s tim osjecajem i treba mi pola dana da se presaltam u RL. za to vrijeme sam negdje izmedju i koliko to zna biti predivan dozivljaj uzasno je...kompliciran. kad ne znas jel to bilo u ovom zivotu ili u snu. kad zaista ne znas.

i jel mozete kad se probudite nastaviti prethodan san?
to mi se zna rijetko dogoditi, ali kad se dogodi presretna sam

Potpis na prvu rečenicu.

Da, odgovor na drugu.

[leonisa]

to u stol preko puta mi se znalo dogoditi par puta kad sam bila premorena.
recimo kad sam izasla na ispit a da nisam ni oka sklopila pa nakon ispita isla na more bez da sam oka sklopila pa sam premorena za zaspati, a i za misliti i osjetim ko da mi se mozak udrvenio. utrnuo. osjetim mu tezinu. uzasan osjecaj.
to mi se znalo dogadjati i sad u fazi kad se S. budila svako malo, ja nikako uloviti san, pa mi je bilo lakse biti budna nego da me budi taman kad zaspem. pa mi se misli udrvene. ko drvena marija :D

[leonisa]

al ja sam, majkemi, mislila da je tako svima.
ovo mi je otkrice, blejanje u stol, brojis ovce ili ne radis nista, ajme zakon!

[pulinka]

cesto sanjam neko mjesto, lokaciju, koju pamtim od prije (ne postoji na zemlji) ali je drugacije sve (recimo ko zgb u nekoj drugoj dimenziji, sve zgrade i putevi su drukciji, ali ja tocno znam di je sta i sjecam se u snu da sam to vec sanjala).

Ovo su mi redovni snovi poslednjih 7-8 godina. I strašno su mi naporni, ne znam zašto. Iako ja znam gde je šta to su obično snovi u kojima nešto/nekog tražim, putujem ili kasnim. I da, mogu nastaviti prekinuti san, sanjati isti san sa više završetaka, sanjati da sam se probudila i ustala, i UVEK sanjam u bojama, obično jarkim, ali poslednjih godina i u nekoj užasnoj tamnoj paleti. Crno-bele snove sam sanjala isključivo u trudnoćama??

[Zuska]

osjetim ko da mi se mozak udrvenio. utrnuo. osjetim mu tezinu. uzasan osjecaj.
to mi se znalo dogadjati i sad u fazi kad se S. budila svako malo, ja nikako uloviti san, pa mi je bilo lakse biti budna nego da me budi taman kad zaspem. pa mi se misli udrvene. ko drvena marija :D

opet potpis

[trampolina]

Ja sam naučila blejit u prazno. Dok sam bila mlađa blejila bi s pozadinom, a sad sasvim dobro postajem i drvena marija.
Ne smatram se sinestetom, ali mi pojedine riječi izazivaju određene osjećaje u tijelu (npr. riječ lišće mi kruži od želudca prema ramenima, fizički je osjećam. Neki tonaliteti isto, a muziku uglavnom vizualiziram).
Snovi su mi na žalost ni sjena onih prije. Također nikad nisam sanjala crno-bijelo, a najčudniji osjećaj koji sam doživjela u snu je osjećaj smrti. Ne umiranje, ni život poslije smrti nego baš osjećaj ništavila. Nije bilo ugodno.

Kad sam bila mala najveća fora mi je bilo prepoznati da je to san paa ga odvesti gdje hoću i raditi što hoću. To danas više ne mogu, ali mogu ga prekinuti i nastaviti kasnije. Često sanjam snove u nastavcima, a između nastavaka jednom mi je prošlo i dvije godine.

Ali generalno gledano, sposobnost sanjanja mi opada.

[Zuska]

Kad sam bila mala najveća fora mi je bilo prepoznati da je to san paa ga odvesti gdje hoću i raditi što hoću. To danas više ne mogu, ali mogu ga prekinuti i nastaviti kasnije.

Lucid dream

[magriz]

cek, vi kad zatvorite oci, vama se pred njima ne stvaraju baloni u boji koji rastu, smanjuju se?
nekad sam mislila da su to boje mog praznog uma (kad pokusavam ne misliti na nista vec se samo fokusirati na mrak pred ocima) a onda sam shvatila da pulsiraju, pa sam s vremenom shvatila da pulsiraju u ritmu disanja i kucaja srca :D

ja se sad tebe bojim. i mislim da nećemo tako skoro na kavu.

inače, često se prenem i znam da nisam o ničemu mislila. ono, prazno, vakuum

[samaritanka]

...adio mare, leonisa i cokolada kao i ivarica hvala na dobrodoslici...kako vrijeme samo ide...

[magriz]

ali osim blejanja u stol bez razmišljanja o stolaru i blanji sanjam slično kao i leonisa. u boji s puno detalja. i često ih nastavljam, ali to onda bude podsvjesno navođeno sanjanje. sanjam ono što želim

[seni]

zatrpao me posao, pa ne stignem bas pratiti, sto je steta jer je tema super. na brzaka vas citam, pa mozda nesto propustam.
u podsvjesti mi se vrti to pitanje kako razmisljam, ali nisam jos nista pametno domislila. ona sva ta pitanja kako slazem ormar i slicno (ormar principjelno ne slazem, to je problem, a ne kako ga slazem ) da li gledam upute, ili ne, vidim li slike ili nesto drugo, ne mogu jednoznacno odgovoriti, odnosno ne vidim n eku poveznicu.
da li stvarno postoji neka podjela sa znanstvenom podlogom o vrsti razmisljanja?
mozda bi mi to pomoglo da se osvrstam u neku kategoriju.

[seni]

ja se snova uopce ne sjecam. jedno sam vrijeme mislila da sam prestala sanjati, ali su me razuvjerili i rekli da je to nemoguce, samo da se nicega ne sjecam. hm, hm sto bi to trebalo znaciti?

samaritanka bog! vrijeme stvarno leti.

[Lili75]

Upravo tako!

Ovo me sjetilo...pa ću stidljivo upitati, jeste li ikad nešto sanjali tako intenzivno da je to postane potpuno ravnopravno stvarnom osjećaju, odnosno potreba da se to stvarno u stvarnosti doživi postaje suvišna jer znate i osjećate da ste to potpuno doživjeli u snu i da je to stvarno tako i u realnosti.
Npr. letenje. Osjećala sam vjetrić na koži, srce mi je lupalo prlikom prolaska kraj nekih stvari, pa onaj osjećaj u želucu kad malo ubrzate...Uvjerena sam da znam kako je letjeti i upravljati svojim letom To sam tako stvarno sanjala prije nekoliko godina i još uvijek se živo sjećam svakog detalja. I još jednom u djetinjstvu, pa sam u vrtiću pokušala demonstrirati svoje letenje jer sam vjerovala da mi se to stvarno dogodilo. Nisam baš bila shvaćena, lol.

I da, jednom, prije dosta godina, sanjala sam pojam ljubavi. Neprepričljivo.

Identično, kao dijete sanjala sam da letim, pamtim i osjećam taj feeling još danas. Zapravo nitko me još uvijek ne može razuvjeriti da nisam letjela
i demonstrirala sam t opokušajima letenaj s fotelje ...

al ono praaavi osjećaj letenja. ma jesam,letila sam i gotovs.

[seni]

sto se tice blejanja, ja isto mogu blejati.

[Peterlin]

sto se tice blejanja, ja isto mogu blejati.

A tko ne može???

Nije problem zablejati, problem je prekinuti blejanje i usmjeriti mozak nečem drugom.

Ne mislim sad na nas koje se zafrkavamo ovdje. Ja sam ovo bila prisiljena savladati uz svoju djecu, analizirajući kakvi su im stilovi učenja.

Dok su dečki bili u prvom i drugom razredu, popularne su bile knjige Tonija Buzana - Mentalne mape, Mentalne mape za klince i još jedna, ne mogu se sad sjetiti bez interneta...

ALI nekim čudom meni je prije toga pala šaka knjiga koju je napisao Edward de Bono - ova: http://www.kupiknjigu.com/m/edward-de-bono/874/ pa mi je Buzan nakon toga izgledao ne baš kao plagijator, ali kao topla voda u bojleru.

Eto, sad imate materijala. De Bono taj način razmišljanja naziva "lateralno razmišljanje". Teško je sve strpati u kućicu, nema za to ni potrebe. Isto, kao kod djece - nitko od njih nije isključivo vizualan tip ni isključivo auditivan, nego je često PRETEŽNO ovakav, pretežno onakav... Tako je i kod razmišljanja. Ja sam štajaznam 70% linearna, ali 30% si ostavljam za nelinearnu kreativu.

Kako to opisati, lateralno razmišljanje za razliku od linearnog? Matematika je super... Zamislite dvodimenzionalni svijet, nema treće dimenzije. Sve se zbiva samo na "listu papira". A netko u tom svijetu treba izvaditi manji prsten iz većeg, tako da veći ostane cijeli. U dvodimenzionalnom prostoru / gledanju to je nerješivo. Treća dimenzija to rješava kao od šale, dajući NOVU PERSPEKTIVU.

Eh, sad idemo korak dalje - kako izvaditi naranču iz kore, a da kora istane cijela? To je isti problem opisan u trodimenzionalnom prostoru. Treba nam četvrta dimenzija. Ali mi smo često ograničeni trodimenzionalnim načinom razmišljanja (bar ja, za ostale ne znam) pa je to teško shvatljivo. Iz perspektive nove dimenzije taj problem je lako rješiv, ali mi ga ne možemo zamisliti, isto kao što oni iz dvodimenzionalnog svijeta ne mogu zamisliti treću dimenziju.

Ima li naš mozak ograničenje na tri dimenzije? Iskreno, sumnjam. Mora postojati nešto više i dalje. Ali da ne tupim (iako je ovo kutak za takve stvari) samo da se vratim praktičnoj koristi različitih načina razmišljanja:

Ono što možemo naučiti je promatrati svaki problem iz nove perspektive. To pali - čovjek se ugodno iznenadi...

[betty blue]

Upravo tako!

Ovo me sjetilo...pa ću stidljivo upitati, jeste li ikad nešto sanjali tako intenzivno da je to postane potpuno ravnopravno stvarnom osjećaju, odnosno potreba da se to stvarno u stvarnosti doživi postaje suvišna jer znate i osjećate da ste to potpuno doživjeli u snu i da je to stvarno tako i u realnosti.
Npr. letenje. Osjećala sam vjetrić na koži, srce mi je lupalo prlikom prolaska kraj nekih stvari, pa onaj osjećaj u želucu kad malo ubrzate...Uvjerena sam da znam kako je letjeti i upravljati svojim letom To sam tako stvarno sanjala prije nekoliko godina i još uvijek se živo sjećam svakog detalja. I još jednom u djetinjstvu, pa sam u vrtiću pokušala demonstrirati svoje letenje jer sam vjerovala da mi se to stvarno dogodilo. Nisam baš bila shvaćena, lol.

I da, jednom, prije dosta godina, sanjala sam pojam ljubavi. Neprepričljivo.

khm, načela si temu snova, na tom polju sam maestralna

ne samo letenje, boje, zvukove, intenzivan osjećaj stvarnosti, lucidni snovi i slično, nego i snovi koji su u toj mjeri "lucidni" da sanjam jedan san i onda se malo izdignem i vidim kartu svojih snova i na njemu sve snove koje sam ikada sanjala kako se događaju istovremeno, tj. sanjam ih sve odjednom

ne mislim da je to dobro, jer nemali broj puta mi se dogodilo da se probudim s potpunom amnezijom u trajanju nekoliko sekundi (što je užasno dugo kada se ne možeš sjetiti vlastitig imena niti koje je ovo dijete kraj tebe )

[betty blue]

cek, vi kad zatvorite oci, vama se pred njima ne stvaraju baloni u boji koji rastu, smanjuju se?
nekad sam mislila da su to boje mog praznog uma (kad pokusavam ne misliti na nista vec se samo fokusirati na mrak pred ocima) a onda sam shvatila da pulsiraju, pa sam s vremenom shvatila da pulsiraju u ritmu disanja i kucaja srca :D

ja ne vidim balone nego šare, ko vizualizacije na windows media playeru ili ko kad upališ warp pogon pa onda zvijezde prolijeću kraj tebe
nikad nisam našla prikladno objašnjenje za to, osim kako si navela, da tako izgleda um

[Tashunica]

ili ko kad upališ warp pogon pa onda zvijezde prolijeću kraj tebe

to je to betty, riječima si opisala ono što vidim kad zatvorima oči
a usput lete sateliti ili svemirsko smeće

najgore je po noći otići na wc i svim silama se truditi ostaviti mozak u mirovanju,
samo mantranje -ne razmišljaj, ne razmišljaj,, ne razmišljaj...

[lunja]

Eh, sad idemo korak dalje - kako izvaditi naranču iz kore, a da kora istane cijela? To je isti problem opisan u trodimenzionalnom prostoru. Treba nam četvrta dimenzija. Ali mi smo često ograničeni trodimenzionalnim načinom razmišljanja (bar ja, za ostale ne znam) pa je to teško shvatljivo. Iz perspektive nove dimenzije taj problem je lako rješiv, ali mi ga ne možemo zamisliti, isto kao što oni iz dvodimenzionalnog svijeta ne mogu zamisliti treću dimenziju.

Ima li naš mozak ograničenje na tri dimenzije? Iskreno, sumnjam. Mora postojati nešto više i dalje. Ali da ne tupim (iako je ovo kutak za takve stvari) samo da se vratim praktičnoj koristi različitih načina razmišljanja:

Ono što možemo naučiti je promatrati svaki problem iz nove perspektive. To pali - čovjek se ugodno iznenadi...

Procitala sam sad cijelu temu i zbunjena sam na vise nacina, ali bar da pitam odgovor na ovo pitanje s narancom: kakva cetvrta dimenzija? Sta, jel naranca cijela u proslosti? Il prolijece kroz, stajaznam, crnu rupu?

[Storma]

Ne stignem sada pisati, damn. Tu sam negdje kao leo i zuska, iako je meni najjači dio sa emocijama tj. sve povezujem emocijama. Npr. miris ima boju, ali i osjećaj.

[Peterlin]

Procitala sam sad cijelu temu i zbunjena sam na vise nacina, ali bar da pitam odgovor na ovo pitanje s narancom: kakva cetvrta dimenzija? Sta, jel naranca cijela u proslosti? Il prolijece kroz, stajaznam, crnu rupu?

To je samo primjer kako je sa trodimenzionalnim načinom razmišljanja čovjek zapravo ograničen. Malo si ljudi to može predočiti. Ja isto ne mogu, osim analogijom s dvodimenzionalnim prostorom - ljudi iz takvog svijeta isto ne bi razumjeli našu treću dimeziju, to im je apstraktno.

S druge strane, u matematici postoji n dimenzija prostora, ne samo tri.

[leonisa]

Ne smatram se sinestetom, ali mi pojedine riječi izazivaju određene osjećaje u tijelu (npr. riječ lišće mi kruži od želudca prema ramenima, fizički je osjećam. Neki tonaliteti isto, a muziku uglavnom vizualiziram).
Snovi su mi na žalost ni sjena onih prije. Također nikad nisam sanjala crno-bijelo, a najčudniji osjećaj koji sam doživjela u snu je osjećaj smrti. Ne umiranje, ni život poslije smrti nego baš osjećaj ništavila. Nije bilo ugodno.

Kad sam bila mala najveća fora mi je bilo prepoznati da je to san paa ga odvesti gdje hoću i raditi što hoću. To danas više ne mogu, ali mogu ga prekinuti i nastaviti kasnije. Često sanjam snove u nastavcima, a između nastavaka jednom mi je prošlo i dvije godine.

Ali generalno gledano, sposobnost sanjanja mi opada.

ja do jucer nisam ni cula za sinestetone
opcenito, nikad s nikim nisam o tome pricala niti istrazivala, uzimala sam to pod normalno.muziku, ako u njoj nema rijeci, vizualiziram i to obicno izgleda, kako je betty rekla, kombinacija windows/winap vizualizatora i warp pogona/stargate :D i boje je opisala te "misli" u prazno, to bi bilo otprilike to. s tim kad se radi o vise instrumenata ili melodije, svaka ima svoju putanju.

sad si me sjetila mog sna iz djetinjstva. dugo sam se salila da su mi pokrali ideju sa waterworldom.
sanjala sam kako plivam i zaronim i ronim duboko, duboko, duboko i ostanem bez zraka i osjetim da se gusim, ali svu onu agoniju, bol u tijelu, paniku, sve i ugusim se na sekundu je to to.osjecaj smrti. i onda odjednom prodisem na skrge i osjetim kako mi voda ulazi kroz njih, kako uspjevam disati, kako se budim i nastavljam roniti i uzivati u osjecaju vode na svakoj stanici mog tijela.
kasnije sam znala u snu si reci da znam sta slijedi i da se ne bojim.

hitra, a tek mi doci na kavu :belj:

ja se snova uopce ne sjecam. jedno sam vrijeme mislila da sam prestala sanjati, ali su me razuvjerili i rekli da je to nemoguce, samo da se nicega ne sjecam. hm, hm sto bi to trebalo znaciti?

u periodu kad su se cure budile svako malo, nisam sanjala. nisam stigla. i to mi je uzasno tesko padalo. ko da je falio jedan dobar dio mene u mom zivotu, jer sam navikla sanjati svaku noc, ako ne i svaku drugu.

nekad se tokom dana sjetim da sam nesto sanjala. nesto mi bude trigger.
nekad se sjetim tog sna i zelim ga "zapisati" u memoriji, jer ja svoje sne prozivljavam i analiziram na svoj nacin tokom dana i onda se dogodi da ga zaboravim. i sjecam se da sam si rekla da obratim na nesto paznju, ali se vise ne mogu sjetiti na sta. i to je doslo s godinama.

inace nisam za trpanje u ladica i generalno to ne volim tako da mi je super da pricamo kako kako i zasto i da si otvaramo nove dimenzije i aspekte, da netko ko je vise upucen u to da da objasnjenje, nemam potrebu svrstavat se

Identično, kao dijete sanjala sam da letim, pamtim i osjećam taj feeling još danas. Zapravo nitko me još uvijek ne može razuvjeriti da nisam letjela
i demonstrirala sam t opokušajima letenaj s fotelje ...

al ono praaavi osjećaj letenja. ma jesam,letila sam i gotovs.

e to, samo moje je s ronjenjem. mozda mi je zato jedan od najdrazih filinga u budnom stanju gola skociti u pucinu i uzivati u vodi koju param.

khm, načela si temu snova, na tom polju sam maestralna

ne samo letenje, boje, zvukove, intenzivan osjećaj stvarnosti, lucidni snovi i slično, nego i snovi koji su u toj mjeri "lucidni" da sanjam jedan san i onda se malo izdignem i vidim kartu svojih snova i na njemu sve snove koje sam ikada sanjala kako se događaju istovremeno, tj. sanjam ih sve odjednom

ne mislim da je to dobro, jer nemali broj puta mi se dogodilo da se probudim s potpunom amnezijom u trajanju nekoliko sekundi (što je užasno dugo kada se ne možeš sjetiti vlastitig imena niti koje je ovo dijete kraj tebe )

meni se znalo to ponekad dogoditi, ali sam brijala da mi se vise snova ispreplete u jedan. ko neka zbrckana prica.
ja se ne probudim s anamnezom vec sam ona u snovima i mislim si da je to moj RL, a da sam sad upala u neku drugu dimenziju, zaspala.

ko mala sam iskljucivo sanjala ko netko ko gleda. vidjela sam sebe. 3. person. nisam vidjela svojim ocima vec ko neka kamera koja leti iznad mene i vidim sebe. nikad lice i facu. face nikome ne vidim, one su jedino zblurane, al naprosto znam tko je to.

nocne more sam imala 3 puta. 2 su bile u djetinjstvu i uvijek iste. cijeli scenarij isti. i znam sta slijedi i opet cinim isto. ne mogu ih kontrolirati. to je bilo oko 5. godine. trajalo je jedno 2.
treci je bio prije 10g. lezala sam s muzem i spavala, u njegovom stud. stanu. probudila sam se i vidjela njega i vidjela sam sjenu ulicne rasvjete na zidu koja je ozivila i otvarala sam oci i pokusavala fokusirati sliku i govorit si da sanjam i da se probudim. i nisam mogla, jer kao vec sam budna. onda sam u jednom trenu uspjela i otvorila oci i vidjela sve isto ko u snu, glava mi je bila okrenuta u tom smjeru, prema tom zidu, muz pokraj mene bio je u istoj pozi, sjena je bila i dalje tamo, samo je bila- sjena.

ruzne sne, ne mogu ih nazvati morama, imala sam u trudnocama. najgori je bio kad sam sanjala da sam porodila sarana kroz usta. osjetila sam mu ljuske, peraje, okus, sluz, ma sve sve. fuj!

i dalje proklinjem pravilo od 5 smajlica po postu :gaah

[Tashunica]

ja sanjam užasno često, puno i živopisno,
sa okusima, mirisima i bojama i uglavnom se sjećam što sam sanjala.
najgore mi je kad sam u nekom polusnu, obično kad popodne prilegnem,
čujem apsolutno sve oko sebe, a ne mogu se pomaknuti,
trudim se pokrenuti ruke, noge, reći nešto, ali kao da me netko zaledio.

[leonisa]

A tko ne može???



Eto, sad imate materijala. De Bono taj način razmišljanja naziva "lateralno razmišljanje". Teško je sve strpati u kućicu, nema za to ni potrebe. Isto, kao kod djece - nitko od njih nije isključivo vizualan tip ni isključivo auditivan, nego je često PRETEŽNO ovakav, pretežno onakav... Tako je i kod razmišljanja. Ja sam štajaznam 70% linearna, ali 30% si ostavljam za nelinearnu kreativu.

Kako to opisati, lateralno razmišljanje za razliku od linearnog? Matematika je super... Zamislite dvodimenzionalni svijet, nema treće dimenzije. Sve se zbiva samo na "listu papira". A netko u tom svijetu treba izvaditi manji prsten iz većeg, tako da veći ostane cijeli. U dvodimenzionalnom prostoru / gledanju to je nerješivo. Treća dimenzija to rješava kao od šale, dajući NOVU PERSPEKTIVU.

Eh, sad idemo korak dalje - kako izvaditi naranču iz kore, a da kora istane cijela? To je isti problem opisan u trodimenzionalnom prostoru. Treba nam četvrta dimenzija. Ali mi smo često ograničeni trodimenzionalnim načinom razmišljanja (bar ja, za ostale ne znam) pa je to teško shvatljivo. Iz perspektive nove dimenzije taj problem je lako rješiv, ali mi ga ne možemo zamisliti, isto kao što oni iz dvodimenzionalnog svijeta ne mogu zamisliti treću dimenziju.

Ima li naš mozak ograničenje na tri dimenzije? Iskreno, sumnjam. Mora postojati nešto više i dalje. Ali da ne tupim (iako je ovo kutak za takve stvari) samo da se vratim praktičnoj koristi različitih načina razmišljanja:

Ono što možemo naučiti je promatrati svaki problem iz nove perspektive. To pali - čovjek se ugodno iznenadi...

vidis mene zanima kakvo je to linearno razmisljanje?
daj mi ga objasni?
jer ja ne znam kako razmisljati osim vizualno.
jucer sam pitala muza i nije znao odgovor.
kad sam ga pitala, evo sada kad ti ja pricam sta se dogadja u tvojoj glavi? tekst, slova, rijeci, slike? on je reko sve, malo po malo, kako kada.
onda sam mu probala objasniti i kako dolazi do greske u komunikaciji kod mene. on mi prica nesto i ja od toga stvaram film. ne pamtim rijeci koje mi je rekao vec ih odmah pretvaram u slike, scene, kadrove. i onda kad to pohranjujem, pohranjujem ko video zapis kojeg sam ja konstruirala koji nuzno ne mora biti bas ono sto je on reko vec kako sam si ja interpretirala.
imali smo fazu ponavljanja ko je sta rekao i tu sam vidjela koliko se zna dogoditi da ja nisma "cula" ono sto je rekao. promjenila sam mozda jednu rijec koja je promjenila cijelo znacenje.

ja ne mogu predociti sebi 2 dimenzije.
kad ti kazes naranca, ja vidim narancu, osjetim njenu strukturu, kako kore, tako i njene unutrasnjosti, punocu soka, miris kore, miris soka. ne mogu zamisliti 2 dimenzije, kad kazes matematika i list papira, ja zamislim taj list papira u nekom prostoru i ne mogu se fokusirati samo na 2 dimenzije linija na njoj.

daj pojasni malo vise, uzasno me zanima.

[lunja]

[QUOTE=Peterlin;2554148]To je samo primjer kako je sa trodimenzionalnim načinom razmišljanja čovjek zapravo ograničen./QUOTE]
Meni je ovo i dobar primjer kako ponekad ne kuzim preneseno znacenje. jer uvijek prvo zelim naci logican, jedini pravi, crno-bijeli odgovor.
Moj brat je klasicni autist, i ja sam se u odrasloj dobi, kad sam zapravo i shvatila da autizam moze imati puno razlicitih oblika, pocela pitati imam li i ja elemente autizma.
Socijalna strana mi je definitivno slaba, odlicno se snalazim u poznatoj sredini, s poznatim drustvom, ali stranci, ili recimo netko s kim se ne osjecam sigurno, neki autoritet...katastrofa. Panika.
Nekad znam potpuno zablokirati, ono, ni rijeci iscjediti iz mene.
Small talk, nula bodova, znam po 3-4 puta na dan komentirati vrijeme, s razlicitim osobama srecom.
A nacin razmisljanja mi je apsolutno nemoguce definirati -nista uopce u zivotu ne mogu podijeliti na crno i bijelo, osim matematike. Na sve imam "but". Takodjer cesto nazivana cjepidlakom.
Na onom poznatom primjeru s velikim slovom sastavljenim od malih prije uocavam mala.
I po dosta testova imam muskiji mozak (to bi bio lijevi, zar ne?).
Brojevi me bas idu, bila sam jako dobra u matematici i cesto si znam neke sasvim nematematicke stvari pretvorit u kombinacije brojeva da ih lakse zapamtim.

I zapravo se bojim ovo sve ispricati nekom strucnjaku. A pogotovo me one socijalne poteskoce znaju ogranicavati u zivotu.

[trampolina]

Uh, leo, sad si me sjetila jezivog osjećaja u djetinjstvu-ja nisam ja. Isto sam dugo o sebi razmišljala u 3.licu, nikako da se percepcija mene i ja povežu.
Kidam s teme, tko zna čega ću se još sjetiti

[Storma]

Mene ste sjetile na noćne more

[leonisa]

lunja i ja sam lakse uocila manja slova, zapravo puuuno lakse.
al sam zapravo dosta drustvena, lako sklapam prijateljstva, mogu pricati o svemu.
sramezljiva jesam i necu se svima otvoriti, zapravo mali je broj ljudi koji me doista poznaje, bez problema sam u doba srednje skole i faksa bila doma kcer kakvu se ocekuje, u skoli ucenica, vani onakva kakva zelim biti, bez ogranicenja. i bez beda sam se saltala iz uloge u ulogu. mozda sam samo usavrsila svoju masku (i to sam otkrila da postoji :D)
ne volim pricati preko telefona s nepoznatim osobama i cesto se ni ne javljam na nepoznate brojeve. na ispitima jedino dozivim vakum al opet ne pravi. ne znam kako se zovem ali muku mucim da u tom trenu ne razmisljam o, recimo ormaru u kabinetu. ili tisucu i jednom detalju koji mi odvlace paznju.


sjecam se jednom da sam pokusavala odgovoriti na pitanje i nikako nisam mogla rijecima. pa sam uzela papir s njegovog stola i vizualno mu sve predocila. reko je kako sam sve odlicno odgovorila, vidio je da shvacam i razumijem tematiku, da mu je ovo najbolji odgovor koji je dobio ali da mu i dalje moram izverglati sta je pisalo tocno u knjizi. nisma mogla. rusio me.

[leonisa]

nesla sam ovo

The Linearity of Logic“Linear Thinking” is defined as:

a process of thought following known cycles or step-by-step progression where a response to a step must be elicited before another step is taken.

If a = b, and b = c, then a = c. The application of linear thinking can be found in the well known Socratic Method:
a form of inquiry and debate between individuals with opposing viewpoints based on asking and answering questions to stimulate rational thinking and to illuminate ideas
..
Non-Linear Thinking
Non-linear thinking, a relatively new term, is vague enough (perhaps naturally so) that a simple google search will yield more beatings-around-the-bushes than formal definitions for the phrase. I think of it as follows:
Human thought characterized by expansion in multiple directions, rather than in one direction, and based on the concept that there are multiple starting points from which one can apply logic to a problem.

koliko sam skuzila, leinearno je doslovno u jednom smjeru. pravac. nema skretanja, nema racvanja.
nelinearno je ono koje krece s jedne tocke ali se racva i onda se opet racva i ti pratis sva racvanja.
kad formiras misljenje uzimas u obzir sve ishode, krajnje tocke svih pravaca, za razliku kod linearnog kod kojeg postoji samo jedna?

[Peterlin]

vidis mene zanima kakvo je to linearno razmisljanje?
daj mi ga objasni?
jer ja ne znam kako razmisljati osim vizualno.
jucer sam pitala muza i nije znao odgovor.
kad sam ga pitala, evo sada kad ti ja pricam sta se dogadja u tvojoj glavi? tekst, slova, rijeci, slike? on je reko sve, malo po malo, kako kada.
onda sam mu probala objasniti i kako dolazi do greske u komunikaciji kod mene. on mi prica nesto i ja od toga stvaram film. ne pamtim rijeci koje mi je rekao vec ih odmah pretvaram u slike, scene, kadrove. i onda kad to pohranjujem, pohranjujem ko video zapis kojeg sam ja konstruirala koji nuzno ne mora biti bas ono sto je on reko vec kako sam si ja interpretirala.
imali smo fazu ponavljanja ko je sta rekao i tu sam vidjela koliko se zna dogoditi da ja nisma "cula" ono sto je rekao. promjenila sam mozda jednu rijec koja je promjenila cijelo znacenje.

ja ne mogu predociti sebi 2 dimenzije.
kad ti kazes naranca, ja vidim narancu, osjetim njenu strukturu, kako kore, tako i njene unutrasnjosti, punocu soka, miris kore, miris soka. ne mogu zamisliti 2 dimenzije, kad kazes matematika i list papira, ja zamislim taj list papira u nekom prostoru i ne mogu se fokusirati samo na 2 dimenzije linija na njoj.

daj pojasni malo vise, uzasno me zanima.

Probaj si to kinesteticki predociti - uzmi predmete: npr. narukvicu i prsten, stavi prsten unutar narukvice na povrsini stola. Sad probaj izvaditi prsten van, a da sve ostane na stolu u svakom trenutku, nista ne smijes podginuti. Ne ide, odnosno ne ide bez razdvajanja/raskidanja narukvice! To je dvodimenzionalni prostor (kao list papira).

Ako podignes prsten gore, to je vec treca dimezija.

Isto - ako trebas to isto zamisliti u 3 dimenzije, to ti je naranca u kori ili mala lopta u velikoj. Kako ces ono iznutra izvaditi van da kora ili vanjska lopta ostane cijela? U tri dimenzije nikako, treba ti cetvrta. Sok narance uopce nije stavka, eliminiras ga kao nepotrebnu informaciju. To je ono sto ja ucim svog mladjeg sina, kako da odvoji bitno od nebitnog, ali njemu je to isto tesko. Mislim da je bilo i meni dok sam bila u osnovnoj skoli, ali je moj tata strpljivo sve to objasnjavao pomocu matematike pa je moj mozak na kraju ipak konfiguriran tako da moze rasclanjivati detalje, ali i vidjeti cjelinu.

Zapravo, svi to mozemo, kao sto svi mozemo citati i pisati, ali neki su nepismeni jer ih nikad nitko nije ucio citati. Vjerojatno se to moze postici i s mislima.

Meni je recimo fenomenalan ovaj Stormin opis da miris ima boju. To mi je nezamislivo. Ali kad bolje razmislim, u mojoj glavi (punoj zvukova, a ne slika) zvuk ima istu funkciju. Uvijek imam "pozadinsku glazbu" ili pozadinsku buku, kako god zelis to nazvati. Kad to iskljucim, onda mi mozak radi visestruko brze. Prije par godina pisala sam neki prirucnik i to me totalno opsjelo - iskljucila sam sve, do potrebe za jelom i picem, iskljucila pojam o vremenu i nisam prestala dok nije bilo gotovo. Kasnije je trebalo jos dorada, ali sve u svemu, taj materijal je doslovce "izletio" iz mene na papir. Ali u glavi nije bio u obliku slika, nego u obliku rijeci koje su zvucale. Eh, da mogu to svjesno ukljuciti, gdje bi mi bio kraj??

Uostalom, Temple Grandin u onom svom govoru kaze da svijet treba razlicite vrste umova. Bilo bi silno dosadno da smo svi isti.

[leonisa]

zar to nije hiperfokus?

[Peterlin]

Je.

[leonisa]

to ja imam. no na zalost ne mogu birati kad ga imam i kad ga zelim imati.
obicno je to nesto sto me jako zanima i nema nikakvog utjecaja niti od njega imam koristi u svom zivotu.
ili sam izabrala pogresan zivot :D

kad bi se mogla klonirati, ajme di bi mi bio kraj :mrgreen;

[Storma]

I ja imam hiperfokus. Donekle sam naučila upravljati njime (aktivirati ga). Sad me muči nedostatak vremena (jer ne radim pa sam kod kuće i uglavnom mama) i stvarno mi nedostaje raditi

[Jelena]

Zanimljiva mi je tema. Ne stignem pisati pa cak ni procitata pazljivo neke dulje postove.

Mislim da imam neki obicni mozak. Prilicno nekompliciran. Mozak za matematiku i glazbu. Vecinu vremena ili pjevam u sebi ili racunam nesto. Bilo sto. Obicno znam na kojoj sam stepenici bez da sam ih brojala. Znam koliko imam km na koju stranu tunela (cesto vozim kroz Austriju). Vazno mi koliko postotaka neke knjige sam procitala. A u glavi mi stalno, al zbilja stalno, osim kad govorim, neka pjesmica. Problem je i sto nekad sviram "klavir" po palcu s ostalim prstima dok hodam. Vjerojatno glupo izgleda.

Sjecam se kad sam ucila matematiku 1, da sam sanjala u brojevima, tj svaka rijec je bila neki broj. I sve je imalo jako smisla.

Snove nekad jako tesko razdvojim od jave. Prosli sam vikend sanjala svog muza, bas me naljutio. Kad smo se probudili, pijemo kavu, a on se ponasa kao da se nista nije dogodilo . Gledala sam ga iskreno s nekim nepovjerenjem barem pola sata.