A pa dobro, na to sam i mislila.
Zanimljiva su ta "naša" objašnjenja nama samima.
A pa dobro, na to sam i mislila.
Zanimljiva su ta "naša" objašnjenja nama samima.
flopice, slažemo se
(nije važno za raspravu, ali baš za taj konkretan primjer - meni nije ni najmanje nezamislivo da dijete ne odvezem na rođendan na koji želi ići jer mi se to neda, ne da mi nije nezamislivo nego sam to barem nekoliko puta i napravila)
(što uopće nije tako loša statistika kad se uzme u obzir period kad su svi u razredu svakoga pozivali na rođendan, a kod nas su tri razreda bila u pitanju)
naravno da nije ostala doma, taj dan je isla cak na dva rodjendana
ko sto sam vec spomenula da lako odem putem "neproduktivnosti" i upadnem u hiperfokus, navucem se na nesto do krajnjih granica, end bijond :D kontroliram sebe i drzim djecu na prvom mjestu, no to ponekad ode u takvu krajnost da se moram podsjecati da zadovoljim i sebe.
problem je onda opet izaci iz tog balona, al da mi napune baterije, napune.
i bez beda kazem djetetu da mi se ne da citati joj film od 2h. ili s njom gledati neki crtic. ili bas tada s njom slikati vodenim bojama. kad ce mi se dati, budem, i to ucinim. ma koliko ona to jako zeljela i mozda zbog toga "patila".
meni je to normalno stajaliste jer i mi smo ljudi, ne njohovi roboti. i ja imam svoje granice.
to uopce ne znaci da necu biti tu uvijek za nju i njene potrebe, ali da i ja, kao i ona, imam svoje. a bome i zelje.
moram reci da sam nakon ovog topika pocela kontrolirati misli.
cak ih uspijevam utisati i na tren cvijetasto blejati. ok, to traje sekundu ili dvije, ali treningom do novih postignuca i uspjeha![]()
Meni se čini da si se ti nakon ovog topika dobrano forumaški cvijetasto zblejala
Meni je draže kad ti ne kontroliraš misli, tada puno (i lijepo) pišeš![]()