pri tome ne mislim na stavove vec na sam proces razmisljanja

cijeli svoj zivot imam problem pretociti svoje misli u rijeci. bezbroj puta sam rekla "joj kad bi bar mogla nekako spojiti svoj um s tobom da vidis film koji vrtim" i svi su me zbunjeno gledali. probala sam im objasniti da se u mojoj glavi konstantno vrti film ili powerpoint prezentacija, slide show i da dok govorim, neki podprogram to vrti. i bila sam uvjerena da svi ljudi tako funkcioniraju.
kad sam shvatila da ne, mislila sam da nisam normalna i da se nesto gadno zaribalo kod mene

onda sam, jednom prilikom, trazeci neka objasnjenja za kcer, naisla na pojam pojmovnog razmisljanja i kao da sam se preporodila, rijecima je pisalo sve ono sto sam pokusala objasniti sebi i drugima cijeli zivot.
uopce me iznenadilo da postoji linearno razmisljanje, da ljudi pomocu detalja dolaze do odredjenog pojma, jer kod mene to nije slucaj. prvo bi morala shvatiti bit pojma, a onda ga rasclaniti na dijelove.

isto tako, zanima me, da li postizete da vam um miruje. onu mentalnu tisinu u kojoj se necujete vi, ne vrte vam se slike? mozete li u potpunom miru uma, recimo, utonuti u san?