naravno da nije ostala doma, taj dan je isla cak na dva rodjendana

ko sto sam vec spomenula da lako odem putem "neproduktivnosti" i upadnem u hiperfokus, navucem se na nesto do krajnjih granica, end bijond :D kontroliram sebe i drzim djecu na prvom mjestu, no to ponekad ode u takvu krajnost da se moram podsjecati da zadovoljim i sebe.
problem je onda opet izaci iz tog balona, al da mi napune baterije, napune.
i bez beda kazem djetetu da mi se ne da citati joj film od 2h. ili s njom gledati neki crtic. ili bas tada s njom slikati vodenim bojama. kad ce mi se dati, budem, i to ucinim. ma koliko ona to jako zeljela i mozda zbog toga "patila".
meni je to normalno stajaliste jer i mi smo ljudi, ne njohovi roboti. i ja imam svoje granice.
to uopce ne znaci da necu biti tu uvijek za nju i njene potrebe, ali da i ja, kao i ona, imam svoje. a bome i zelje.