Ljubav i kako ju izjavljujemo i izražavamo

[Mojca]

"Djecu treba marinirati u ljubavi" pročitala sam jednom davno u nekom časopisu, nemam pojma kojem... kad kažem davno, mislim na dob ispod 20... i nekako mi je ostala ta rečenica urezana...
I tu i tamo sam je se sjetila... i što sam postajala starija, postala sam svjesnija njene točnosti.

Ne zbog te rečenice, već zbog spontanosti kojoj težim u odnosu, vrlo često Smjehuljici izjavljujem ljubav... sontano, kroz igru, pred spavanje... pričam joj o tome kako je voljena. Neki dan sam joj rekla da ju sunce voli, da ju mjesec voli, da ju zvjezdice vole... pa je dodala "I Saturn!" Naravno... i Saturn.

Ne pamtim da su moji roditelji na ovako direktan način izražavali ljubav... niti sam ja njima... Pa se pitam kako je to u drugim obiteljima, kako vi stojite s time? Kažete li djeci da ih volite? Da li bi htjeli reći, pa ne možete... da li su vama govorili da vas vole? Da li vam je to nedostajalo... bilo viška?
Može li se pretjerati? Koja je granica?
To je bazično gorivo koji nas sve pokreće.. a ponekad je samo malo potrebno... a tako je teško izreći... zašto je tako?

Eto... jamo malo o ljubavi.. o voljenju...

[Peterlin]

Paaa, baš si me potakla da se zapitam...

Ja nisam tip koji bi govorio "volim te"... To su mi riječi koje izuzetno rijetko govorim, a i tada s dobrim razlogom.

Ali...

Ima drugih načina. Mislim da je važnije da se ljubav živi, nego da se o tome puno govori.

Kad su djeca u pitanju - to je kod mene doma tjelesni dodir + riječi podrške. Kako djeca rastu, tako se omjer prilagođava, ali još uvijek je i jedno i drugo zastupljeno.

Štajaznam - kako bi čovjek opisao kako se ljubav živi? Sitni znakovi pažnje

Evo primjera koji mi padaju na pamet: moji klinci su već veliki i mogu si sami namazati kruh ujutro radnim danom, ali to ipak napravimo mm i ja, da oni mogu pet minuta dulje spavati. Vježbanje samostalnosti je rezervirano za vikend i dane kad imaju vremena.

Tjelesni dodir - i danas si dijelimo puse kad se vidimo nakon radnog dana, svaki dan, kao i za laku noć. Obožavaju masažu i češkanje, ali im ne namećemo nego puštamo da zatraže (isto, obično vikendom ili kad su preumorni za bilo što).

Ne znam kako bih to opisala, ali ti sitni znakovi i djela naklonosti dio su svakodnevne komunikacije. Nekako mi nema potrebe to još i naglašavati. Osim toga - djeca su različita, moj stariji to više voli i traži, a kod mlađega se od samog rođenja vidjelo da mu ponekad ide na živce i to je jasno znao izraziti. Poštujemo te njihove stavove, a i oni naše.

[Optimist]

"Djecu treba marinirati u ljubavi"
Neki dan sam joj rekla da ju sunce voli, da ju mjesec voli, da ju zvjezdice vole... pa je dodala "I Saturn!" Naravno... i Saturn.

Divna tema

[Superman]

Svaki naš dan završava riječima: "Laku noć, sine. Lijepo spavaj, nešto lijepo sanjaj. Mama te voli najviše na svijetu."

[Ivanna]

Ja isto nisam tip osobe za volim te izraze, nisu bili ni moji, ali smo kao djeca bile "marinirane" i dan danas nas "mariniraju" svakodnevno.
Meni nekako riječi malo znače, a djela jako puno pa je tako valjda i s izražavanjem ljubavi.

[Optimist]

Ja volim i djela i riječi, dokazano ne škodi

[Peterlin]

Ja volim i djela i riječi, dokazano ne škodi

Ne škodi onima koji to vole.

Meni se riječi nekako ofucaju i izgube na značenju ako ih čovjek prečesto koristi (svode značajne stvari na razinu meksičkih sapunica)... a djela nikada. Gledam svog mlađeg sina - on je iz istog kalupa. A stariji - njemu nikad previše... Eto, kao i u svemu, i u ovome smo različiti.

[Ivanna]

Ma da naravno, lijepo je za čuti povremeno, ja klincima vrlo često pričam kako ih mama i tata vole najviše na svijetu, kako su nam oni najvažniji i tako to, ali baš izraz "volim te" vrlo rijetko koristim.

[Majuška]

Ja volim i djela i riječi, dokazano ne škodi

XXX

Mariniramo se u djelima i riječima svaki dan, ma kakav bio

Meni osobno to nedostaje iz djetinjstva i sad nadoknađujem na entu i želim da to mom sinu ostane kao neki benchmark za njegov odrasli život

[Ivanna]

Ne škodi onima koji to vole.

Meni se riječi nekako ofucaju i izgube na značenju ako ih čovjek prečesto koristi (svode značajne stvari na razinu meksičkih sapunica)... a djela nikada.

Ko neki koji se svima obraćaju sa dragi/draga i ljubavi. Uvijek mi je to bilo malo glupasto, da ne kažem nešto drugo.

[Optimist]

Ne škodi onima koji to vole.

Meni se riječi nekako ofucaju i izgube na značenju ako ih čovjek prečesto koristi (svode značajne stvari na razinu meksičkih sapunica)... a djela nikada. Gledam svog mlađeg sina - on je iz istog kalupa. A stariji - njemu nikad previše... Eto, kao i u svemu, i u ovome smo različiti.

Pa naravno da nećeš stalno nekom izražavati srceparajuće riječi, u svemu je bitna mjera, i ne moraju te riječi uvijek biti patetične u stilu meksičkih sapunica da bi bile lijepe, drage i nježne.

Nekad i djela mogu biti naporna i zagušljiva, poanta je u tome da se svi u toj dragosti ugodno osjećaju, i davatelji i primatelji nježnosti

[winnerica]

Kako prekrasan izraz "marinirati ljubavlju", uistinu poseban!

Odrasla sam u izrazito "pokočenoj" obitelji gdje su se teško izražavale emocije (ono, rane 70- te, valjda je to bilo inn), zato svojoj djeci pokazujem često emocije svih vrsta i učim ih da ih ispoljavaju.
Dan i kontakt nam je prepun malih znakova pažnje koji govore više od riječi, a opet se trudim što više im i riječima dočarati svoja djela i izjaviti im ljubav.

[Optimist]

Dan i kontakt nam je prepun malih znakova pažnje koji govore više od riječi, a opet se trudim što više im i riječima dočarati svoja djela i izjaviti im ljubav.

Lijepo

[vertex]

Kažem im da ih volim ili nešto slično kad god mi dođe, a dođe mi često. Kažu i oni meni. Ja sam to donijela od doma, od mame, zapravo. Tata je suzdržaniji, i generalno distanciraniji. Kod muža nije bilo baš tako, ali se lako uklopio
Ali ako netko zloupotrebljava izraze ljubavi, to je moja kći. Ona širi ljubav neselektivno. Ako vam fali zagrljaj i da vam netko kaže "volim te", obratite se mojoj M. Kako se ljudi ozare kad ih te male ručice zagrle, a ja se mislim: Ah, kad bi znali da su samo perlica u jednom dugačkom, dugačkom nizu "voljenih" :D

[Optimist]

Riječi su jako moćne. Još kad se potvrde djelima…

[Lutonjica]

ja svojima hiljadu puta dnevno kažem da ih obožavam, da ih volim, da su mi genijalni, da ću ih pojesti od dragosti LOL ... to nije nešto o čemu razmišljam, samo izleti iz mene svako malo, ne mogu to držati u sebi LOL

[*mamica*]

Uf, ja se ne mogu suzdržati kada su moja djeca u pitanju. To mi je najveća utjeha kada se sjetim svoje pokojne kćeri, jer sam sigurna da sam je izmazila i izljubila i izgrlila i izjavila joj ljubav.. najviše što sam mogla. Znam da je otišla znajući da je i koliko je voljena.

Sina isto tako. Svaki dan ga po nekoliko puta izgnjavim, izljubim i izgrlim od glave do pete, kažem koliko je prekrasan, koliko ga obožavam.. I stvarno u tom trenutku osjećam toliku navalu ljubavi i sve to dolazi iz srca. A on se još pritom opusti i ima onaj blaženi osmijeh, ama pojela bih ga

[*mamica*]

Lol Lutonjice, evo u isto vrijeme isti post

[tangerina]

Mislim da je to sve stvar komunikacijskog stila neke obitelji.
U mom djetinjstvu, to se govorilo ponekad, prilično rijetko, i onako u trećem licu "mama te voli". pa ipak sam bila "marinirana ljubavlju", nije mi to falilo, samo se nisu koristile te riječi.
Moj sadašnji muž i ja jednostavno od prije djeteta to često jedno drugom govorimo. Baš "volim te". Ne osjećam da su se riječi ofucale, kad ih govorim i osjećam ih, i osjećam ljubav u njima kad ih čujem. Kad je došao junior, samo je upao u taj način komunikacije.
I baš je milo dijete i zna izrazit ljubav predivno <3

[Val]

XXX

Mariniramo se u djelima i riječima svaki dan, ma kakav bio

Meni osobno to nedostaje iz djetinjstva i sad nadoknađujem na entu i želim da to mom sinu ostane kao neki benchmark za njegov odrasli život

Ovako i ja. S time da su roditelji djelima to pokazivali, ali riječima ne. Svoju djecu obasipam sa volim te koliko želim i koliko im treba, a roditeljima ne mogu tako.
Totalna blokada.

[vissnja]

I ja kao mamica, non stop pričam, ljubim, mazim, gnjavim.
Uopšte ne mogu da se suzdržim, niti o tome razmišljam.
I MM isto tako.
I inače, nas troje smo skroz "od dodira" stalno se u prolazu pipkamo, mazimo, ljubimo.
Za razliku od naših primarnih porodica (i moje i MMove gde je to svedeno na dane rođendana )

[Anemona]

Ja volim i djela i riječi, dokazano ne škodi

X
Nisam uopće "volim te" tip, ali djetetu svaki dan kažem "volim te" možda i više puta dnevno. Ne znam zašto, baš mi je to lijepo čuti, a i on uzvrati (i meni i tati).
Baš mi je to onako nježno, lijepo i ugodno. Moji roditelji nikad nisu govorili volim te i uopće ne znam kako bih to prevalila preko usta prema njima. Šteta. Ponekad uz djela, lijepo sjednu i riječi.

Moje dijete je vrlo emotivno i otvorenih emocija i to mi je baš ugodna promjena.

[Zuska]

I ja sam odrasla u obitelji u kojoj se ljubav nije izražavala riječima, više djelima, ali mislim da su mi te riječi nedostajale.
Kasnije ni ja nisam bila sklona izražavati naklonost riječima, ali otkako sam rodila, nisam prestala ljubiti, grliti i govoriti kako je volim, obožavam i kako ću je pojesti... Svaki dan joj izražavam ljubav, ujutro, danju, pred spavanje.
Ne da joj to paše, nego joj nikad dosta

Jučer mi je u stotom grljenju rekla "Mama, volim te". Pitam je što njoj znači "volim te", povikala je "ti si moja ljubav!" I onda smo se usuglasile da se volio i kad se svađamo

A s roditeljima sam i ja blokirana u tom smislu izražavanja emocija. Ne bih htjela da se to njoj dogodi.

[cvijeta73]

Uf, ja se ne mogu suzdržati kada su moja djeca u pitanju. To mi je najveća utjeha kada se sjetim svoje pokojne kćeri, jer sam sigurna da sam je izmazila i izljubila i izgrlila i izjavila joj ljubav.. najviše što sam mogla. Znam da je otišla znajući da je i koliko je voljena.

Sina isto tako. Svaki dan ga po nekoliko puta izgnjavim, izljubim i izgrlim od glave do pete, kažem koliko je prekrasan, koliko ga obožavam.. I stvarno u tom trenutku osjećam toliku navalu ljubavi i sve to dolazi iz srca. A on se još pritom opusti i ima onaj blaženi osmijeh, ama pojela bih ga

kad vas čitam, nekako mi se čini da ipak premalo izjavljujem ljubav riječima. još djeci da, al mm-u...sad ću svih nazvati na telefon i reći im da ih volim. mm će misliti da vjerojatno imam ljubavnika, al we

[*mamica*]

Ih, ja MM-u svaki dan tepam i kažem koliko ga volim, ali ga isto tako jednom mjesečno (u pmsu) pošaljem u općinsku zgradu po papire za razvod

[Jurana]

Ja volim te izgovaram naglas, a kako mi ideš na živceeee u sebi.

I ja se ponekad pitam govorim li previše volim te, ali nitko se ne žali.

[Trina]

ja mislim da kod djece ne pali pokazivanje ljubavi kroz djela. Mislim, to se podrazumijeva. Riječi su te koje moraju biti izgovorene uz djela. I konstantno ljubakanje, maženje i grljenje. Meni je to normalno, svojoj dejci stalno iskazujem ljubav na taj način, moja mater je bila takva i mislim da je tako najispravnije. Otac mi nije bio taj tip i ne želim da moja djeca imaju takve roditelje

[Trina]

kad vas čitam, nekako mi se čini da ipak premalo izjavljujem ljubav riječima. još djeci da, al mm-u...sad ću svih nazvati na telefon i reći im da ih volim. mm će misliti da vjerojatno imam ljubavnika, al we

mužu ćeš reći da ga voliš?! Bogati ženo, što ti je danas?

[winnerica]

Joj, joj... Baš čitam ovu temu i stiže mi poruka od mm-a: "Jel me voliš?", LOL... Eto, red intuicije, red emocija, red čudnovatih okolnosti...

[cvijeta73]

mužu ćeš reći da ga voliš?! Bogati ženo, što ti je danas?

a pa dok sam čitala uvodni post, odmah sam se na njega sjetila. tu štekam, ne s djecom.
možda ga potaknem malo, on je kao peterlin.
maže kruh i misli da je to dosta

[cvijeta73]

Joj, joj... Baš čitam ovu temu i stiže mi poruka od mm-a: "Jel me voliš?", LOL... Eto, red intuicije, red emocija, red čudnovatih okolnosti...

eto, o ovome pričam, ne bi ga ubilo da koji put ovakvu poruku pošalje.
vrit i namazani kruh.

[winnerica]

eto, o ovome pričam, ne bi ga ubilo da koji put ovakvu poruku pošalje.
vrit i namazani kruh.

Ajoj, a ja se zagrcnula kavom... Ali oprošteno mu je jer je u bolnici, pa se rascendrao... Ja bih više puta voljela ipak namazani kruh nego SMS...

[Jurana]

A najbolje - oboje.

[sasa]

Ja im svima govorim volim te. i muzu i djeci. a moj muž teže. oboje dolazimo iz obitelji gdje se to nije govorilo. ja volim pisati pisma starijem- neke male ljubavne poruke kako ga volim i koliko je divan, pa mu to ostaviti uz užinu za školu i slično.
mužu šaljem ljubavne smsove iz mraka dežurstva

[Peterlin]

eto, o ovome pričam, ne bi ga ubilo da koji put ovakvu poruku pošalje.
vrit i namazani kruh.

Ne mora biti kruh, može biti i janjetina ...

Inače, to izražavanje emocija ima mi veze i s udaljenošću/razdvojenošću: kad su djeca na ljetovanju, onda ih češće zovemo i govorimo takve stvari, kad smo doma - ne da nema šanse nego jednostavno mi nema potrebe...

Pokušavam se sjetiti je li bilo drugačije dok su klinci bili mali - pa donekle jest, ali još uvijek se ne razmahujemo ljubavnim izjavama u svakodnevnom životu.

Evo kako mi komuniciramo: mene je sin malo prije nazvao da je dobio 5 iz velikog testa iz matematike. Kažem "čestitam, bravo, baš si me razveselio", a on kaže "bome sam i sebe " I što da još dodam "Jako te volim zbog toga". Pa voljela bih ga i da je donio trojku, ali ne bih bila zadovoljna i to ne bi bilo za čestitke i on to zna.

[šafran]

I meni je toga falilo u djetinjstvu, majka mi je neki čudan miks hladnoće, autoriteta samo valjda njoj jasnog, distance, neke teške mračne životne filzofije, nemam pojma, rijetko sam sretala baš takve žene kroz život...

Ali kod nas zato pršti od emocija, u svim smjerovima, mislim da djeci toga nikad dosta, pogotovo kad su mala, ma i kad su velika, ma i nama velikima i starima toga treba...Neki dan moja starija cura iz sve snage stisne brata i vrisne "ti si moja ljubav!!", tako i on nju, baci se na nju, zagrli je, pa sretno vrisne, a cmačem ih stano, ili pogladim po glavi, obrazu, poljubim oko, prstić, ruku, onako bez nekog povoda, samo tako, dođe mi bar nekoliko puta dnevno, ma i više, a isto oni rade i nama, pogotovo starija.. Imam jednu prijateljicu čija filozofija je moja djeca znaju da ih volim, ali im to ne pokazujem, rekla sam joj da ja to ne razumijem, da bi valjda umrla da se tako kontroliram, i da ne kužim jednostavno svrhu, a rekla sam joj i da meni to fali kod nje, da mi premalo pokazuje da me voli
Različiti smo, to sigurno, ne znam, ja volim pokazati nekome da ga volim, da mi je stalo, ne samo dijelima, i riječima isto, stiskom, pogledom, poljubcem, zagrljajem, svejedno.

[Carmina406]

Da,moj meni kaze "volin te macko" klepi me po turu i pita jel me boli glava veceras

Dica mi biže po kući (ovo koje zna hodat) kad me uhvati manija izljeva ljubavi :mrrgreen:

[Mojca]

Peterlin, pa nije petica razlog za ljubav. I ne treba ju nikad staviti u taj kontekst... Biti sretan zbog njegovog uspjeha, to da...

To je kao ono kad ih kritiziraš. Kritiziraš postupak, a ne osobu. Treba napraviti razliku i u slučaju kritike dati do znanja. Ne reći "naljutila si me", već "tvoje ponašanje me ljuti". Pa tako i u kontekstu pohvale.

[šafran]

Ih, ja MM-u svaki dan tepam i kažem koliko ga volim, ali ga isto tako jednom mjesečno (u pmsu) pošaljem u općinsku zgradu po papire za razvod

same here

[Peterlin]

Ja sam dosadna - moj mlađi je prve riječi izgovorio "Pusti"; "Dole..." i "Saaaaam"!

To treba poštivati. Svaka čast, treba djecu voljeti, ali ih treba i uzimati ozbiljno. Meni je to falilo u djetinjstvu. Izjava ljubavi riječima imala sam i previše, ali iza toga nije uvijek stajao onaj korak koji mi je nedostajao - priznavanja mojih potreba i želja imala sam premalo. Neš ti djetetu od 12 godina odabirati odjeću... uffff....ali to je druga tema. Bila sam voljena i dobra samo kad sam bila "lutka iz izloga", a ja nisam taj tip - vidi se to i po postovima ovdje.

I tako - svatko od nas nastoji popeglati ono gdje se osjetio prikraćen.

[mare41]

I ja sam odrasla u obitelji u kojoj se ljubav nije izražavala riječima, više djelima, ali mislim da su mi te riječi nedostajale.
Kasnije ni ja nisam bila sklona izražavati naklonost riječima, ali otkako sam rodila, nisam prestala ljubiti, grliti i govoriti kako je volim, obožavam i kako ću je pojesti... Svaki dan joj izražavam ljubav, ujutro, danju, pred spavanje.


A s roditeljima sam i ja blokirana u tom smislu izražavanja emocija. Ne bih htjela da se to njoj dogodi.

kod mene je isto, kad sam shvatila da se kod prijateljica u kući govori volim te, bilo mi je žao što kod nas kući nije tako (mojoj sestri to sigurno nije flalo, to ja ta različitost)
i da, trudim se ne ponavljati obrazac, pogotovo ne s mm, a još manje otkad sam rodila, al taj grč neizgovaranja iz djetinjstva je stalno prisitan (ne u odnosu na djecu)
i da, mojca,

[Peterlin]

Peterlin, pa nije petica razlog za ljubav. I ne treba ju nikad staviti u taj kontekst... Biti sretan zbog njegovog uspjeha, to da...

To je kao ono kad ih kritiziraš. Kritiziraš postupak, a ne osobu. Treba napraviti razliku i u slučaju kritike dati do znanja. Ne reći "naljutila si me", već "tvoje ponašanje me ljuti". Pa tako i u kontekstu pohvale.

Pa to sam i rekla! Dodati izjavu "volim te" u kontekst takve konverzacije o ocjenama mi je besmisleno. A upravo to je rep koji ja vučem iz svog djetinjstva - osjećala sam se voljeno samo kad sam bila uspješna, lijepa i bez komentara.

[Cocolina]

svako jutro ih zagrlim i poljubim.
starijeg pitam "koga mama voli najviše?" a on odgovara, mene, a koga još? tatu? a koga još: seku

maleni iz čista mira zna doći i pomaziti se ili samnom ili s MM.
zna mi reći "mama volim te do najdalje zvijezde u svemiru"

malena se isto voli grliti.

govorimo ih da ih volimo, grlimo i ljubimo ih svaki dan.
sa svojim roditeljima se poljubim i zagrlim svaki put kad se vidimo, MM se ljube samo za ročkas i blagdane, nikad se ne grle.

[cvijeta73]

peterlin, evo, da si isti razgovor završila npr s riječima:

puuusa, ljuube moja, volim te puuuno, ajd bok

to ne bi nikako značilo da ga voliš radi petice.

[vertex]

... obožavam i kako ću je pojesti...

Više vas je ovo spomenulo, a i mi doma papamo djecu.
Kaže meni već spomenuta kći, imala je možda tri i po godine, onako milo: Iskopat ću ti okice !
Ja, zgranutu i zabezeknuto: Ma kako si to rekla?!
A ona će: Ma znaš ono kako ti meni kažeš da ćeš mi papit guzu?

Dijete je dalo svoju interpretaciju :D

[summer]

Kažem im da ih volim ili nešto slično kad god mi dođe, a dođe mi često. Kažu i oni meni. Ja sam to donijela od doma, od mame, zapravo. Tata je suzdržaniji, i generalno distanciraniji. Kod muža nije bilo baš tako, ali se lako uklopio
Ali ako netko zloupotrebljava izraze ljubavi, to je moja kći. Ona širi ljubav neselektivno. Ako vam fali zagrljaj i da vam netko kaže "volim te", obratite se mojoj M. Kako se ljudi ozare kad ih te male ručice zagrle, a ja se mislim: Ah, kad bi znali da su samo perlica u jednom dugačkom, dugačkom nizu "voljenih" :D

i kod nas isto (a oprobali smo i zagrljaje vertexine M. i bilo je divno iako nismo posebni)
T. kuzi da je to ljudima drago i cim prema nekom osjeti sklonost, ona izjavljuje ljubav i svi se tope
ali sve manje s vremenom
ja ih inace stalno cmacem, ceskam, mazim, skakljem
i dosta si govorimo da se volimo, ono, znamo bit svak u svom poslu, ja ga pogledam i kazem 'je l' ti znas da te volim?'
a on mi vrati s osmijehom - 'znam, i ja tebe, puno'
sin, ne muz

[cvijeta73]

iako, slažem se s peterlin, da ne trebaju riječi da se osjećaš voljeno.
i to je isto istina.
no, riječi malo začine, daju ljepotu...

[Peterlin]

Više vas je ovo spomenulo, a i mi doma papamo djecu.
Kaže meni već spomenuta kći, imala je možda tri i po godine, onako milo: Iskopat ću ti okice !
Ja, zgranutu i zabezeknuto: Ma kako si to rekla?!
A ona će: Ma znaš ono kako ti meni kažeš da ćeš mi papit guzu?

Dijete je dalo svoju interpretaciju :D

Ja imam traume iz djetinjstva od tog papanja... uffff... grozno. I popapati nekoga i ovo iskopati oči...

[cvijeta73]

ja sve to iz perspektive muž - žena, djeca mi uopće nisu na pameti

[vertex]

zna mi reći "mama volim te do najdalje zvijezde u svemiru"

Sad si me sjetila...
A. je kao mali govorio: "Volim te do kraja svemira" i "Volim te do nema kraja brojeva" :D
D. je govorio: "Volim te do dna najdubljeg oceana i do vrha najvišeg vulkana".

(Tako da nema sumnje tko me ipak voli više )