Citiraj Optimist prvotno napisa Vidi poruku
Nakon "hiperfokusne faze" znam osjetiti prazninu. Točnije, kad nisam u hiperfokusu. Dođetiga k'o neka vrsta ovisnosti kad jednom isprobaš "čar" hiperfokusa. Potrošena energija kao da se umnaža u hiperfokusu. Ali poslije toga, kad prestane, postaje dosadnjikavo. Ne znam, kao neka manično-depresivna epizoda Pa ne znam je li mi to drago ili nije.
Potpis.
Danas malo više razmišljala o ovoj temi i prisjetih se svojih hiperfokusa u djetinjstvu pa sam zaključila da me to prati cijeli život.
Meni je samo žao što u hiperfokusu tu neku temu toliko iskonzumiram da mi se na kraju pomalo zgadi pa je do daljnjeg izbjegavam, ili postanem nezainteresirana, ili cijelo moje tijelo odbija da joj se vratim...a ako se vratim, to više nije to...ispuhano je.