kako razmisljate?

[leonisa]

pri tome ne mislim na stavove vec na sam proces razmisljanja

cijeli svoj zivot imam problem pretociti svoje misli u rijeci. bezbroj puta sam rekla "joj kad bi bar mogla nekako spojiti svoj um s tobom da vidis film koji vrtim" i svi su me zbunjeno gledali. probala sam im objasniti da se u mojoj glavi konstantno vrti film ili powerpoint prezentacija, slide show i da dok govorim, neki podprogram to vrti. i bila sam uvjerena da svi ljudi tako funkcioniraju.
kad sam shvatila da ne, mislila sam da nisam normalna i da se nesto gadno zaribalo kod mene

onda sam, jednom prilikom, trazeci neka objasnjenja za kcer, naisla na pojam pojmovnog razmisljanja i kao da sam se preporodila, rijecima je pisalo sve ono sto sam pokusala objasniti sebi i drugima cijeli zivot.
uopce me iznenadilo da postoji linearno razmisljanje, da ljudi pomocu detalja dolaze do odredjenog pojma, jer kod mene to nije slucaj. prvo bi morala shvatiti bit pojma, a onda ga rasclaniti na dijelove.

isto tako, zanima me, da li postizete da vam um miruje. onu mentalnu tisinu u kojoj se necujete vi, ne vrte vam se slike? mozete li u potpunom miru uma, recimo, utonuti u san?

[leonisa]

evo (vizualan ) primjer linearnog i pojmovnog
http://oi39.tinypic.com/295emom.jpg
http://oi39.tinypic.com/ou75h5.jpg

[Peterlin]

Nisam nikada to pokušala opisati, ali ovako na brzinu, svi bi mi trebali moći i jedno i drugo - od detalja do cjeline, ali i obrnuto, samo je netko bolji u jednom, a drugi u drugom načinu. To ti je kao da kažeš "ja znam čitati, ali ne znam pisati", a susjeda obrnuto...

[Peterlin]

Inače, kaže se da ljudi s problemima u komunikaciji (autizam je drastičan primjer) razmišljaju tako, na razini iznad riječi.

Ček malo, sjetit ću se gdje sam to našla (razmišljanje u slikama).

Evo - Temple Grandin: http://jbfcs.blogspot.com/2013/04/te...-kinds-of.html

[leonisa]

vise me zanimalo "sto" se dogadja u vasoj glavi dok, evo, sad pokusavas meni objasniti. dok smisljas odgovor
da li si nesto vizualiziras pa to pokusavas opisati ili razgovaras sama sa sobom ili nesto trece? :D

sto se tice linearnog i pojmovnog, postoji jos jedno primjerno objasnjenje:

Neka ova kocka predstavlja jedno shvaćanje – u ovom slučaju npr. šah. Kako bi uistinu shvatili šah trebamo shvatiti odredene dijelove koji čine cjelokupnu ideju šaha. Kad to napravimo shvatili smo šah. Medutim, kako razmišlja (shvaća) jedna vrsta osoba i druga vrsta …? Jedni prvo shvaćau dijelove cjelokupne ideje i nizajući te dijelove dolaze do cjelokupne ideje šaha – shvaćanje šaha – LINEARAN NAČIN RAZMIŠLJANJA Drug razmišljaju SVEOBUHVATNO – POJMOVNO odnosno SLIKOVITO. To znači da prvo moraju shvatiti ideju te igre na svoj drugačiji način i tek onda u tu ideju uklapati dijelove te igre.

recimo, meni ovo objasnjava zasto vrlo cesto ne shvacam neku drustvenu igru kad krenem citati pravila igre, ako ne znam sta je ta igra. prvo moram vidjeti kako se igra, koja je svrha te igre (kako drugi igraju) pa onda tek ici usvajati pravila igre.

[leonisa]

je, naisla sam na hiperaktivnog sanjara i pronasla se u 99% toga. kao i kcer. to je bilo prosvjetljenje za mene. ko da je sto kockica koje su visile u zraku godinama, sjelo na svoje mjesto.

no nisam htjela da tema ode u tom smjeru, vec sam se ulovila kako uspavljujem mladju i kako zelim mir u svojoj glavi i zakljucila da ga skoro nikad nemam. da nema one tisine. i da kad uspijem usutkati sebe i izbaciti sve slike u glavi, da cu naci u mraku neku tocku koja ce poceti pulsirati i ja cu poceti o njoj razmisljati i pocet ce neke slike, flesbekovi, nizat ce s eprica.
i zanimalo me jel tako i kod vas i da li je to nesto sto kontrolirate ili je van vase kontrole.

[vissnja]

a vidi, kad sam videla one prve fotke htela sam reći linearno milijardu posto

ali onda si objasnila ovo za društvene igre i shvatila sam da i ja prvo moram da vidim krajnji rezultat pa onda da učim, shvatam delove

tako da zapravo, nemam pojma

[vissnja]

da se dopunim: konfuzna sam i zbrkana kad o nečem razmišljam, ne mogu ga ni za glavu ni za rep
ali kad mi sedne, konačno, što nekad traje predugo :slow: onda mi je wow! i onda super mogu da objasnim šta hoću
ali proces je katastrofa

[tanja_b]

recimo, meni ovo objasnjava zasto vrlo cesto ne shvacam neku drustvenu igru kad krenem citati pravila igre, ako ne znam sta je ta igra. prvo moram vidjeti kako se igra, koja je svrha te igre (kako drugi igraju) pa onda tek ici usvajati pravila igre.

Mislim da ti ovo nije najsretniji primjer, vrlo često je u uputama za društvene igre najprije navedena svrha igre, a nakon toga se nižu pravila. A sve procedure (igre, postupke, recepte, vožnju bicikla ) je puno lakše shvatiti kad ih vidiš, nego kad pratiš upute točku po točku.
Radi se o različitim mehanizmima koje mozak koristi za učenje i pamćenje, što nije nužno povezano s načinom razmišljanja neke osobe.

[leonisa]

da, istina, nije, islo je kao neko nadovezivanje na onaj primjer o sahu.

al evo, zanima me, kad citas pravila igre, da li ih pohranjujes u mozak tako da pohranjujes izgovoren/procitan tekst ili tekst transformiras u slike/radnje i kad krenes igrati i zelis "pozvati" procitano, da li cujes rijeci ili vidis sliku opisanog pravila, recimo?

[tanja_b]

da, istina, nije, islo je kao neko nadovezivanje na onaj primjer o sahu.

al evo, zanima me, kad citas pravila igre, da li ih pohranjujes u mozak tako da pohranjujes izgovoren/procitan tekst ili tekst transformiras u slike/radnje i kad krenes igrati i zelis "pozvati" procitano, da li cujes rijeci ili vidis sliku opisanog pravila, recimo?

Ni jedno ni drugo, nego pokušavam igrati i paralelno s tim čitati pravila, ne ide drugačije.
Slično kao što ne možeš naučiti svirati instrument ili voziti bicikl čitajući upute

[Bodulica]

meni naporno razmišljati o tome kako razmišljam kod mene je sve manje više stihijski...ono što ne mogu na prvu razumjeti ni ne trudim se nešto posebno da razumijem. tek kad se na nešto pokušam prisiliti, ali vrlo brzo odustanem. nego, sklona sam često vrtjeti neke ružne scenarije po glavi. nije da bi htjela, ali je to više poput nekih prisilnih misli. al to je valjda već patologija inače se imam običaj često "isključiti" pa ljudima znam djelovati flegmatično, a nemaju pojma kakve ja filmove vrtim. rijetki su trenutci kad mozak stavim na pašu i te trenutke sve više i više cijenim.

[apricot]

isto tako, zanima me, da li postizete da vam um miruje. onu mentalnu tisinu u kojoj se necujete vi, ne vrte vam se slike? mozete li u potpunom miru uma, recimo, utonuti u san?

nikad to još nisam uspjela
moj mozak vrti paralelno nekoliko "svjetova"

[leonisa]

ajajajaj :D
ja si citajuci stvorim film toka igre i za vrijeme igre kad se dogodi nesto iz toga pozovem tu scenu.
ako se desi da je nisam dobro usvojila, uzimam opet pravila i popravljam scenu u glavi. :D

recimo kad sastavljas ormar, pretpostavljam da imas upute i ides korak po korak. ne citas korak 3 ako do njega jos nisi dosla i prvi put ga procitas kad do njega dodjes?
ja moram prvo sve procitati i krenuti sastavljati, a ako negdje zapnem, onda otvaram tu tocku na kojoj sam zapela.

neki bas sastavljaju tipa: uzmite vijak oznacen slovom A. pa uzme vijak. pa cita dalje, uzmite maticu oznacenu slovom B, pa uzme, uzmite dasku oznacenu brojem 1, pa uzme i tako korak po korak do sastavljenog ormara. ja pojedem sve nokte dok ih gledam :D moram znati sta sastavljam da bi mogla sastaviti. pa procitam cijeli odjeljak o polici broj 5 da vidim kako treba izgledati i di se nalaziti da bi je mogla sloziti.

odgovarala sam tanji.

[Svimbalo]

nikad to još nisam uspjela
moj mozak vrti paralelno nekoliko "svjetova"

Isto.
I punooooo puta sam se uvjerila da je stara izreka o tome da je jutro pametnije fakat na mjestu.
Znam da nije tema, ali znate onaj osjećaj kad se iz nekog razloga probudite u naprimjer 3 ujutro i krenete razmišljati o nekom problemu? Nikad nisam uspjela vidjeti izlaz, prestravilo bi me sve i jedva bih nekako opet zaspala u totalnom osjećaju beznađa.

Inače, sudeći po svim ovim tvojim opisima, ja sam klasični linearni tip. Dapače, stručna osoba rekla mi je da od dijelova nisam u stanju vidjeti cjelinu. :/
Pojela bi i ruku, ne samo nokte, gledajući mene kako sastavljam taj ormar

[anledo]

kad vas citam dodjem do zakljucka da ja UOPCE ne mislim. zen totalni.

[čokolada]

Vjerojatno si desnomozgovna. Ja sam skroz lijeva pa mi je zato i teško razumjeti kćer (a i njoj mene )

[čokolada]

A ovo vrti li mi mozak nekoliko paralelnih svjetova, to mi je oduvijek tako. U stanju sam raditi nekoliko stvari istovremeno i još vrtjeti nekoliko u glavi. Ali to mi ne stvara kaos u svakodnevnici, dapače, što sam opterećenija , to bolje funkcioniram.
Samo to nema veze s početnim pitanjem (ovo idemo li od cjeline prema dijelovima ili uz pomoć dijelova sastavljamo cjelinu - ja uvijek sve proučim, pobrojim, napravim plan i onda spojim).

[anledo]

znam formalni odgovor, u terminima NLPa - komadam prema dolje!

[Nena-Jabuka]

Znam da nije tema, ali znate onaj osjećaj kad se iz nekog razloga probudite u naprimjer 3 ujutro i krenete razmišljati o nekom problemu? Nikad nisam uspjela vidjeti izlaz, prestravilo bi me sve i jedva bih nekako opet zaspala u totalnom osjećaju beznađa

U 4 ujutro, kod mene. Bilo kakav problem,koji bi u 9 ujutro ili u 9 navečer bio nešto o čemu se može trezveno razmisliti, tada postaje monstrum. Rijetko mi se to događa, ali kad se dogodi- ajme. Isto tako, utonuće u san bez misli, ne znam što je to. Najbolje zaspim kad čitam neku neambicioznu knjigu, čitljivu, ali ne intrigantnu, neku koja me ne tjera na razmišljanje nego me uspava.

Inače, da mogu izabrati neki od "talenata" i sposobnosti koje nisam dobila, izabrala bih dva. Prvi je
lijep glas, onako, da mogu s guštom pjevati sama sebi i u društvu (ne na estradi) i drugi da mogu s lakoćom zaspati, bilo kad, bilo gdje, po noći, po danu.

Ovo s razmišljanjem, čitam, čitam upit, ali ne kužim, ne znam kako razmišljam, nekad u slikama, kao filmovi, anekad u riječim, u monolozima.

[apricot]

Isto.
I punooooo puta sam se uvjerila da je stara izreka o tome da je jutro pametnije fakat na mjestu.
Znam da nije tema, ali znate onaj osjećaj kad se iz nekog razloga probudite u naprimjer 3 ujutro i krenete razmišljati o nekom problemu? Nikad nisam uspjela vidjeti izlaz, prestravilo bi me sve i jedva bih nekako opet zaspala u totalnom osjećaju beznađa.

da, srce se uzlupa, a mozak pršti...

ja sam shvatila da je onda najbolje dići se i napisati sve što me muči
i sve staviti u vremenske/financijske/društvene okvire, ovisno što me muči
i tek tada shvatim da je jutro pametnije od večeri, jer već samo "dijeljenje problema s papirom" nekako mi posloži misli u glavi

[ivarica]

ja ko anledo, bojim se da ne razmisljam uopce
ako sad pokusam vizualizirati sto se dogadja u mom mozgu, vidim nesto poput celicne spuzve za ribanje lonca, ko da je netko okrece na sve strane
kako mi se misli radjaju, pojma nemam, samo se stvore
zato moram dosta sarati, kad razmisljam, kad organiziram misli, oko mene su svi papiri isarani

[Lucky2]

gledajući one kockice, rekla bih definitivno pojmovno
vjerojatno mi zato nikad nije išlo slaganje lego kockica
što se tiče totalne nirvane, najbolje spavam kad sam krepana pa samo legnem u krevet i zaspim,
ništa ne sanjam i drugi dan sam tip top (ali, to se ne događa baš često)
inače uvijek nešto vrtim prije spavanja/uspavljivanja klinaca, trenutne probleme, stvari koje bih trebala napraviti...i tako unedogled

[ina33]

Koja je vrsta misli 'nanizanka'...bice neka patologija .

Razmisljam...vjet stihijski a za ucenje sam uvijek trebala rijec, naglas pomaze.

Za talente potpis na nenu

[trampolina]

Super tema.

Najdraže mi je razmišljanje kroz razgovor, o svakodnevnim stvarima u stvari uopće ne razmišljam, ili bar ne svjesno.
Mir u mislima postižem kad god hoću, u autobusu, krevetu, školi, ma gdje god.

Ormare sastavljam najčešće tako da pogledam cjelinu i krenem, a ako zapne onda idem korak po korak.

Volim surfanje mislima, ono kad si opuštenpa kreneš s jednom, pa drugom, pa tko zna gdje završiš.

[seni]

e bome nisam dosada nikad razmisljala kako razmisljam. tako da zapravo uopce ne znam.
cini mi se da nekako razmisljam, kao sto disem. naprosto tako.

[Optimist]

Razmišljam pojmovno. Linearno razmišljanje mi je SF, naporno mi je. Linearnost si jedino mogu dopustiti u umjetnosti, a to više nije razmišljanje, već kreativnost Jedino tu mogu od dijelova složiti neku suvislu cjelinu (bar se meni tako čini )

I nikad nema "tišine". Stalno nešto mozgam, vrtim u glavi. I dok spavam, puno sanjam. Nirvana, zen…što je to? Meditacija…nemoguća misija. Pokušala, ali nije to za mene. Pokušavajući umiriti misli samo ih još više uzburkam.

To ne znači da ne mogu postići opuštenost, mogu. Ali su moje misli hiperaktivne, nižu se jedna na drugu, često pomislim na nešto i uhvatim se kako me je ta misao dovela do druge koja je pak dovela do treće itd.

U mojoj glavi je to logičan slijed, jedno je asociralo na drugo, ali zna biti konfuzno, pogotovo kad pokušavam nekome objasniti kako sam u razgovoru odjednom došla do neke sasvim stote priče pa se ispričam na digresiji

To mi se često prenosi na ponašanje, tzv. multitasking, radim više stvari u isto vrijeme. Većinom uspjevam, ali se bome nekad i spetljam, ovisi koliko se radi o rutinskim, uvježbanim stvarima, a koliko je nešto novo i nepoznato što traži punu pozornost.

Evo, sad sam došla i do koncentracije, sad znaš kako razmišljam

Uglavnom, čini mi se, slično kao ti, imam sliku pa ju seciram. A nekad proradi i uspavana logičko-matematička strana mozga.

[cvijeta73]

i ja kao seni. al jedino, kad već pitaš, znam da ne razmišljam u nikakvim slikama. i lego kockice sam evo baš prije par dana, neke komplicirane slagala s m, pravo štreberski uopće me nije zanimalo što će to na kraju biti, nego, onako, komad po komad, po uputama.
a ne volim čitati upute za društvene igre, nego volim da mi netko objasni pravila.
i onda učim kroz igru.
ili npr nikad nisam imala živaca čitati manuale. dobiješ novi tel i onda prvo čitaš. ja to metodama pokušaja i pogrešaka.
i što još...potpisujem svimb za noćnu paniku (npr imam neke rokove na poslu, neke i već probijene, i u tri ujutro mi se čini da je smak svijeta. ujutro već nekako bolje izgleda.

i onda pomogne mantra - sve prođe. uvijek sve prođe. kako god - proći će.
npr danas sam morala držati višesatno predavanje, u temi gdje baš nisam maher, a i nisam neki maher u javnom govorenju, osim u temama gdje sam doma.
i noćas me panika počela hvatati.
i - prošlo je.

[leonisa]

optimist, ovaj tvoj post kao da sam sama pisala. sve, pa i pokusaji meditacije i posljedica iste.
brojanje ovaca? mislim da sam dosla do broja 3, a onda bi zavrsila na ogradi preko koje preskacu i kakva je i jel drvosjeca zivio blizu i kakve je to hlace imao i da li su traper zaista isfurali faremri i kako bi mogla kupiti nove ali nikako da nadjem neke koje mi se bas svidjaju, al vidis mogla bi se sutra zaletiti do arene, ali kad, mozda popodne, ujutro trebam otici u nabavku hrane, hocu li to prije popodnevnog spavanja, ko zna kad ce se ujutro probuditi, nadam se sto kasnije jer mene pere nesanica i bit cu u komi, ajme, samo da prespava odlazak starije u skolu, joj vrata nisam zatvorila, moram ih zatvoriti. ustajem, zatvara, lijezem. idemo brojati ovce?
naravno, ne bi prosla ni minuta u ovom procesu.

lego u zivotu nisam slozila po sabloni. koja je to tortura za mene, ajmeeee!
pa ni puzzle bas ne volim.

ne ustajem se po noci, ali kad imam neki problem pomaze mi da sastavim u glavi neko pismo.
obicno bude fantasticno i puno genijalnih ideja, od kojih se vecinu ne sjecam ujutro.
cesto sanjam rjesenje problema.

desnosnomozgovna sam i to fest puno :D
na nekim online testovima oko 90%

i da, jako puno dejdrimam, odnese me i ponese samo tako. paralelno sam i na nebu i na zemlji. puno sanjam, iskljucivo u boji i vecinom u trecem licu. face nikad ne vidim, al znam tko je to. snovi su mi uzasno intenzivni i cesto mi ujutro treba pola dana da se u potpunosti presaltam iz njih u stvarnost. filing sna me prati i prati rbit:

uglavnom, misli mi izgledaju cesto ko domino efekt a triger je svakoj asocijacija.
tako i ucim i tesko mi je nauciti nesto sto si ne mogu vizualno prikazati i povezati s nekom asocijacijom (npr. latinski mi je bio najgori i najtezi predmet u skoli)

[leonisa]

cvijeto i ja mrzim manuele i rijetko kad za njima posezem, al kad posegnem, prelistam cijeli prije nego primim aparat.

[leonisa]

e da, ako nije u slikama, kako je? jel u govoru?
recimo dok tipkate post jel cujete sebe unutra kako si ga diktirate?

ja se znam toliko fokusitrati na tu "unutarnju" sliku da iako u nesto/nekog gledam ne vidim. znam se zapitati otkud ja tu i kako sam dosla, a dosla sam.

sto se tice crnih misli, to sam naucila blokirati. dobro mogu kontrolirati koje misli su mi prihvatljive koje ne i kako ih srezati. doslovno. zamislim skare i izrezem taj kadar iz filma u glavi :D

e i ovo sto je trampolina napisala, mir misli postizem bilo gdje, cak se i iz razgovora kad osjetim da me overloada, naprosto iskljucim. u stendbaj modu sam.

[cvijeta73]

lego u zivotu nisam slozila po sabloni. koja je to tortura za mene, ajmeeee!


)

a meni gušt.
a ovaj gornji tok misli, ajme meni. nema šanse. ja kad brojim ovce - brojim ovce. i moram se truditi da mi misli ne odu u - prazno. kakav drvosječa, traper i arena centar. najjobičnije ovce brojim. biće nisam baš previše kreativna

e hebaj ga, sad čujem ovo što tipkam u sebi. al mislim da je to zato što ti to pitaš.

[Optimist]

brojanje ovaca? mislim da sam dosla do broja 3, a onda bi zavrsila na ogradi preko koje preskacu i kakva je i jel drvosjeca zivio blizu i kakve je to hlace imao i da li su traper zaista isfurali faremri i kako bi mogla kupiti nove ali nikako da nadjem neke koje mi se bas svidjaju, al vidis mogla bi se sutra zaletiti do arene, ali kad, mozda popodne, ujutro trebam otici u nabavku hrane, hocu li to prije popodnevnog spavanja, ko zna kad ce se ujutro probuditi, nadam se sto kasnije jer mene pere nesanica i bit cu u komi, ajme, samo da prespava odlazak starije u skolu, joj vrata nisam zatvorila, moram ih zatvoriti. ustajem, zatvara, lijezem. idemo brojati ovce?
naravno, ne bi prosla ni minuta u ovom procesu.

LOL LOL LOL

Baš ovako, to je to, dobar primjer. A konkretno s ovcama i ja imam problema. Zapravo, više nemam, imala sam, batalila sam ovce, izluđivale su me Nesanica nakon ovaca zagarantirana

Ratujem s nesanicama, kad se umirim, točnije - kad umirim tijelo, eto misli. Pogotovo onih stišavanih tijekom dana, koje su uzrujavajuće i nelagodne.

Ukrast ću ti tu foru sa škarama, zvuči dobro.

Cvijetina mantra mi se pojavila tijekom studiranja u busu Dok sam studirala, preko praznika bih putovala doma, vožnja busom je bila dugotrajna i naporna pa sam si mantrala - proći će, proći će…onda sam ju počela primjenjivati u svim situacijama koje nisu ugodne. A gle

čuda, zaboravim na nju kad mi je baš super u životu

[Optimist]

Ajme, sad se smijem na glas…sjetila sam se pokušaja vježbanja joge, majkomila

Neopisivo. Neprocjenjivo. Što je najbolje, ajde što su mene skoro izbacili, već i moje frendice, jer je taj smijeh bio toliko zarazan da smo se tih par puta tako nasmijale da je zbog toga bilo neprocjenjivo.

[oka]

da, srce se uzlupa, a mozak pršti...

Takav problem ima MM, on je kao hobotnica u mislima i što je najbolje sve te puteve odrađuje svakodnevno i uživa u tome....
Noćima se budi i ne može spavati, a srce da ne govorim.

Kardiolog mu objasnio što se događa noćima: to je adrenalin u pitanju koji je prevelik i srce pumpa te se opterećuje...
To se fogađa dok ti misli staaaaalno rade i to unaprijed 10 koraka, sto puteva u glavi i još ih istovremeno odrađuješ i noćima stvaraš nove...
Dobio je tablete koje mora koristiti u takvim situacijama, smanjuju taj adrenalin koji se stvara da se sačuva srce, jer takav tempo nosi posljedice hoćeš-nećeš.
Ovo je neko brzinsko objašnjenje...

[ivarica]

ja brojim ovce i isto ko leonisa, dodjem do tri. ujutro se probudim.

[Optimist]

ja brojim ovce i isto ko leonisa, dodjem do tri. ujutro se probudim.

[flopica]

stalno i neprekidno vrtim misli kao neke razgovore u glavi
dijaloge i monologe
ponekad se jako umorim od toliko riječi
filmova paralelnih bezbroj
i sve moram verbalizirati unutar sebe, ama baš sve- od dohrane do političkog prevrata, konflikata, zamišljenih dalekih putovanja
a volim i bome ko u onom filmu vrtiti film što bi se desilo da sam u tom trenutku postupila ovako a ne onako...
što se tiče npr. uputstava, letimično pročitam sve odjednom, krenem po svom, kad sam nesigurna u idućem koraku, vrtim po uputama
kad igram novu igru, upute mi ne znače puno...
moram početi sam proces igre i onda mi se razbistri kako i što

što s e tiče mira u mislilma, mogu ga postići
ali se moram skoncentrirati
dugogodišnja yoga mi je strašno pomogla u tome, iako mi je trebalo podosta vremena
po nći znam redovno imati neka stanja ni sna ni jave, kao da malo sanjam a malo budno razmišljam
ako me pak nešto veliko muči, nema govora o spavanju
u stanju sam doslovno cijelu noć ležati zaklopljenih očiju i budnog mozga
imala sam takvih mjeseci nespavanja, a jedna od prošlih noći je isto tako provedena
e tada se mrzim

[leonisa]

ivka!

zato ja najdraze zaspem uz tv (neke serije).
tad mi misli ne lete, opustim se, kapci se krenu sklapati...
i onda se preselim u krevet i opet misli odu...
a kad se trudim ne misliti o nicemu onda osjetim tezinu vakuma. i to je tako klaustrofobicno, da izdrzim 3 udaha.

[čokolada]

Evo, ja priznajem da pričam sama sa sobom. Počelo je još jako davno kad još nisam imala nikakve petlje reći što mislim, odnosno popu pop. Pa sam onda vježbala sama sa sobom, ofkors uvijek postfestum, kako je to moglo biti da sam rekla što sam htjela . Pa je onda vremenom to preraslo u naviku - kad nešto razmišljam, pričam to naglas nekom zamišljenom sugovorniku. Djeca su već navikla i ne obraćaju više pažnju.

[leonisa]

ja to stalno radim, al u sebi. rijetko bas na glas. na glas pjevusim ono sto ocu reci, narocito ako se zelim "napuniti" energijom.
govorili su da sam ko mala stalno nesto fufljala i suskala, sebi u bradu.
valjda sam s vremenom to preselila sve u glavu.
pa je ovako ko u flopice- non stop monolozi i dijalozi.

[flopica]

e pa tako i ja
ali ne baš baš naglas
nego razgovor koji se odvija u mojoj glavi
kao da prezentiram nekome sve što mislim
i onda se nakon nekog vremena osjetim iscrpljeno, kao da sam satima razgovarala

[flopica]

i da, taj neko koji me sluša nepobitno smatra da sam naravno u pravu i da je sve što je izrečeno logično i razumno

[leonisa]

u mojoj glavi je sve logicno. mora biti. inace je kaos. iako tu logicnost tesko mogu objasniti.
i cesto pisem opisno, primjerima. tako jedino mogu pojasniti svoje misli.
no tu dolazi do problema jer tu alegoriju ne tumace svi jednako.

[Optimist]

Verbalka sam, prava. Ali mi nekad misli budu brže od rečenica, pogotovo ako se radi o nekim važnim, aktualnim temama gdje sam emocionalo upletena pa ponekad ne izreknem sve što bih htjela i kako bih htjela. Zato volim i pisanu riječ, mogu se sabrati i posložiti misli pa ih pretočiti u riječi.

[leonisa]

e to! kad ne mozes pratiti misli. niti verbalno niti tekstualno (jer i dalje te misli treba napisati/natipkati, ne? :D) pogotovo kad one idu ko neki flesbekovi, kako ih prikazuju u filmovima. bljeskovi fotografija, ideja, koje se samo nizu i racvaju u nove.

[Optimist]

Da. da…Tekstualno se prisilim, nekad ne uspijevam, ako je žučna rasprava pa stisnem slanje, a tamo - sranje nisam rekla još ovo, nisam dovoljno dobro objasnila, nisam uporabila prave riječi…i tako

[Optimist]

bljeskovi fotografija, ideja, koje se samo nizu i racvaju u nove.

Zamisli nas dvije na kavi 'ko bi tu koga popratio i skužio, lol

[tanja_b]

drugi da mogu s lakoćom zaspati, bilo kad, bilo gdje, po noći, po danu.

Uf, mislim da ništa nisi propustila s tim što nemaš ovu sposobnost. Čak bih ti rekla: pazi što želiš da ti se ne bi ostvarilo
Naime, upravo s tim imam velikih problema već godinama i još nisam pronašla rješenje. Zna biti vrlo neugodno.

[vissnja]

ja sam, što se učenja tiče vizuelni tip, možeš mi čitati i pričati ali dok ja to ne vidim napisano, a još bolje i nacrtano (umne mape) nije to to

razmišljam svakako, u dijalozima, u slikama, kao i čokolada često pričam sama sa sobom, izleti mi ponekad i naglas

a za opuštanje, zaspivanje, sam razvila dobru tehniku: kad me nešto muči toliko da ne mogu da zaspim ja izmaštam da je sve suprotno od onoga što me muči (ili da mi je dete mirno ko bubica, ili da je sa MMom bajka, ili da imamo para ko u priči, da sa roditeljima imam odnos iz snova). odmah prestane da me muči jer shvatim da bi bilo dosadno. ili tako uljuljkana u lepom zaspim a onda ujutru razmišljam šta i kako.