kako razmisljate?

[Svimbalo]

nikad to još nisam uspjela
moj mozak vrti paralelno nekoliko "svjetova"

Isto.
I punooooo puta sam se uvjerila da je stara izreka o tome da je jutro pametnije fakat na mjestu.
Znam da nije tema, ali znate onaj osjećaj kad se iz nekog razloga probudite u naprimjer 3 ujutro i krenete razmišljati o nekom problemu? Nikad nisam uspjela vidjeti izlaz, prestravilo bi me sve i jedva bih nekako opet zaspala u totalnom osjećaju beznađa.

Inače, sudeći po svim ovim tvojim opisima, ja sam klasični linearni tip. Dapače, stručna osoba rekla mi je da od dijelova nisam u stanju vidjeti cjelinu. :/
Pojela bi i ruku, ne samo nokte, gledajući mene kako sastavljam taj ormar

[Nena-Jabuka]

Znam da nije tema, ali znate onaj osjećaj kad se iz nekog razloga probudite u naprimjer 3 ujutro i krenete razmišljati o nekom problemu? Nikad nisam uspjela vidjeti izlaz, prestravilo bi me sve i jedva bih nekako opet zaspala u totalnom osjećaju beznađa

U 4 ujutro, kod mene. Bilo kakav problem,koji bi u 9 ujutro ili u 9 navečer bio nešto o čemu se može trezveno razmisliti, tada postaje monstrum. Rijetko mi se to događa, ali kad se dogodi- ajme. Isto tako, utonuće u san bez misli, ne znam što je to. Najbolje zaspim kad čitam neku neambicioznu knjigu, čitljivu, ali ne intrigantnu, neku koja me ne tjera na razmišljanje nego me uspava.

Inače, da mogu izabrati neki od "talenata" i sposobnosti koje nisam dobila, izabrala bih dva. Prvi je
lijep glas, onako, da mogu s guštom pjevati sama sebi i u društvu (ne na estradi) i drugi da mogu s lakoćom zaspati, bilo kad, bilo gdje, po noći, po danu.

Ovo s razmišljanjem, čitam, čitam upit, ali ne kužim, ne znam kako razmišljam, nekad u slikama, kao filmovi, anekad u riječim, u monolozima.

[tanja_b]

drugi da mogu s lakoćom zaspati, bilo kad, bilo gdje, po noći, po danu.

Uf, mislim da ništa nisi propustila s tim što nemaš ovu sposobnost. Čak bih ti rekla: pazi što želiš da ti se ne bi ostvarilo
Naime, upravo s tim imam velikih problema već godinama i još nisam pronašla rješenje. Zna biti vrlo neugodno.

[marta]

Uf, mislim da ništa nisi propustila s tim što nemaš ovu sposobnost. Čak bih ti rekla: pazi što želiš da ti se ne bi ostvarilo
Naime, upravo s tim imam velikih problema već godinama i još nisam pronašla rješenje. Zna biti vrlo neugodno.

Ja sam prije mogla zaspat gdje bilo. Mjesto i okolnosti nisu imale nekakav utjecaj na mene. Jednom sam zaspala u disku, ono, dosla, sjela odspavala, a nisam pila nista. Al to mi se negdje po putu promijenilo. Sad sam ko Nena. Legnem u krevet i onda krene rusvaj.

[apricot]

Isto.
I punooooo puta sam se uvjerila da je stara izreka o tome da je jutro pametnije fakat na mjestu.
Znam da nije tema, ali znate onaj osjećaj kad se iz nekog razloga probudite u naprimjer 3 ujutro i krenete razmišljati o nekom problemu? Nikad nisam uspjela vidjeti izlaz, prestravilo bi me sve i jedva bih nekako opet zaspala u totalnom osjećaju beznađa.

da, srce se uzlupa, a mozak pršti...

ja sam shvatila da je onda najbolje dići se i napisati sve što me muči
i sve staviti u vremenske/financijske/društvene okvire, ovisno što me muči
i tek tada shvatim da je jutro pametnije od večeri, jer već samo "dijeljenje problema s papirom" nekako mi posloži misli u glavi

[oka]

da, srce se uzlupa, a mozak pršti...

Takav problem ima MM, on je kao hobotnica u mislima i što je najbolje sve te puteve odrađuje svakodnevno i uživa u tome....
Noćima se budi i ne može spavati, a srce da ne govorim.

Kardiolog mu objasnio što se događa noćima: to je adrenalin u pitanju koji je prevelik i srce pumpa te se opterećuje...
To se fogađa dok ti misli staaaaalno rade i to unaprijed 10 koraka, sto puteva u glavi i još ih istovremeno odrađuješ i noćima stvaraš nove...
Dobio je tablete koje mora koristiti u takvim situacijama, smanjuju taj adrenalin koji se stvara da se sačuva srce, jer takav tempo nosi posljedice hoćeš-nećeš.
Ovo je neko brzinsko objašnjenje...

[flopica]

stalno i neprekidno vrtim misli kao neke razgovore u glavi
dijaloge i monologe
ponekad se jako umorim od toliko riječi
filmova paralelnih bezbroj
i sve moram verbalizirati unutar sebe, ama baš sve- od dohrane do političkog prevrata, konflikata, zamišljenih dalekih putovanja
a volim i bome ko u onom filmu vrtiti film što bi se desilo da sam u tom trenutku postupila ovako a ne onako...
što se tiče npr. uputstava, letimično pročitam sve odjednom, krenem po svom, kad sam nesigurna u idućem koraku, vrtim po uputama
kad igram novu igru, upute mi ne znače puno...
moram početi sam proces igre i onda mi se razbistri kako i što

što s e tiče mira u mislilma, mogu ga postići
ali se moram skoncentrirati
dugogodišnja yoga mi je strašno pomogla u tome, iako mi je trebalo podosta vremena
po nći znam redovno imati neka stanja ni sna ni jave, kao da malo sanjam a malo budno razmišljam
ako me pak nešto veliko muči, nema govora o spavanju
u stanju sam doslovno cijelu noć ležati zaklopljenih očiju i budnog mozga
imala sam takvih mjeseci nespavanja, a jedna od prošlih noći je isto tako provedena
e tada se mrzim

[Peterlin]

stalno i neprekidno vrtim misli kao neke razgovore u glavi
dijaloge i monologe
ponekad se jako umorim od toliko riječi
filmova paralelnih bezbroj
i sve moram verbalizirati unutar sebe, ama baš sve- od dohrane do političkog prevrata, konflikata, zamišljenih dalekih putovanja
a volim i bome ko u onom filmu vrtiti film što bi se desilo da sam u tom trenutku postupila ovako a ne onako...
što se tiče npr. uputstava, letimično pročitam sve odjednom, krenem po svom, kad sam nesigurna u idućem koraku, vrtim po uputama
kad igram novu igru, upute mi ne znače puno...
moram početi sam proces igre i onda mi se razbistri kako i što

što s e tiče mira u mislilma, mogu ga postići
ali se moram skoncentrirati
dugogodišnja yoga mi je strašno pomogla u tome, iako mi je trebalo podosta vremena
po nći znam redovno imati neka stanja ni sna ni jave, kao da malo sanjam a malo budno razmišljam
ako me pak nešto veliko muči, nema govora o spavanju
u stanju sam doslovno cijelu noć ležati zaklopljenih očiju i budnog mozga
imala sam takvih mjeseci nespavanja, a jedna od prošlih noći je isto tako provedena
e tada se mrzim

E, ovo kao da sam ja pisala. I imam doslovce isto iskustvo s yogom koje mi je pomoglo da donekle utišam svoj brbljavi mozak. Mentalne slike su mi slabija strana, ali glasovi ... uffff....

Isto potpisujem i za nesanicu, s tim da sam u mladosti znala ustati ako ne bih mogla zaspati, uzeti olovku i istresti misli na papir. To je redovito pomagalo, a događalo mi se kad sam trebala donijeti neku odluku (promjena posla je klasičan primjer) i tada bih crtala vješala i nizala argumente "za" i "protiv". Sad nemam vremena za nespavanje , a i godine donesu određenu vrstu stabilnosti koja je zapravo ugodna ako se ne bojimo starenja.