U 4 ujutro, kod mene. Bilo kakav problem,koji bi u 9 ujutro ili u 9 navečer bio nešto o čemu se može trezveno razmisliti, tada postaje monstrum. Rijetko mi se to događa, ali kad se dogodi- ajme. Isto tako, utonuće u san bez misli, ne znam što je to. Najbolje zaspim kad čitam neku neambicioznu knjigu, čitljivu, ali ne intrigantnu, neku koja me ne tjera na razmišljanje nego me uspava.
Inače, da mogu izabrati neki od "talenata" i sposobnosti koje nisam dobila, izabrala bih dva. Prvi je
lijep glas, onako, da mogu s guštom pjevati sama sebi i u društvu (ne na estradi) i drugi da mogu s lakoćom zaspati, bilo kad, bilo gdje, po noći, po danu.
Ovo s razmišljanjem, čitam, čitam upit, ali ne kužim, ne znam kako razmišljam, nekad u slikama, kao filmovi, anekad u riječim, u monolozima.