Evo, ja priznajem da pričam sama sa sobom. Počelo je još jako davno kad još nisam imala nikakve petlje reći što mislim, odnosno popu pop. Pa sam onda vježbala sama sa sobom, ofkors uvijek postfestum, kako je to moglo biti da sam rekla što sam htjela . Pa je onda vremenom to preraslo u naviku - kad nešto razmišljam, pričam to naglas nekom zamišljenom sugovorniku. Djeca su već navikla i ne obraćaju više pažnju.