Citiraj leonisa prvotno napisa Vidi poruku
vidis mene zanima kakvo je to linearno razmisljanje?
daj mi ga objasni?
jer ja ne znam kako razmisljati osim vizualno.
jucer sam pitala muza i nije znao odgovor.
kad sam ga pitala, evo sada kad ti ja pricam sta se dogadja u tvojoj glavi? tekst, slova, rijeci, slike? on je reko sve, malo po malo, kako kada.
onda sam mu probala objasniti i kako dolazi do greske u komunikaciji kod mene. on mi prica nesto i ja od toga stvaram film. ne pamtim rijeci koje mi je rekao vec ih odmah pretvaram u slike, scene, kadrove. i onda kad to pohranjujem, pohranjujem ko video zapis kojeg sam ja konstruirala koji nuzno ne mora biti bas ono sto je on reko vec kako sam si ja interpretirala.
imali smo fazu ponavljanja ko je sta rekao i tu sam vidjela koliko se zna dogoditi da ja nisma "cula" ono sto je rekao. promjenila sam mozda jednu rijec koja je promjenila cijelo znacenje.

ja ne mogu predociti sebi 2 dimenzije.
kad ti kazes naranca, ja vidim narancu, osjetim njenu strukturu, kako kore, tako i njene unutrasnjosti, punocu soka, miris kore, miris soka. ne mogu zamisliti 2 dimenzije, kad kazes matematika i list papira, ja zamislim taj list papira u nekom prostoru i ne mogu se fokusirati samo na 2 dimenzije linija na njoj.

daj pojasni malo vise, uzasno me zanima.
Probaj si to kinesteticki predociti - uzmi predmete: npr. narukvicu i prsten, stavi prsten unutar narukvice na povrsini stola. Sad probaj izvaditi prsten van, a da sve ostane na stolu u svakom trenutku, nista ne smijes podginuti. Ne ide, odnosno ne ide bez razdvajanja/raskidanja narukvice! To je dvodimenzionalni prostor (kao list papira).

Ako podignes prsten gore, to je vec treca dimezija.

Isto - ako trebas to isto zamisliti u 3 dimenzije, to ti je naranca u kori ili mala lopta u velikoj. Kako ces ono iznutra izvaditi van da kora ili vanjska lopta ostane cijela? U tri dimenzije nikako, treba ti cetvrta. Sok narance uopce nije stavka, eliminiras ga kao nepotrebnu informaciju. To je ono sto ja ucim svog mladjeg sina, kako da odvoji bitno od nebitnog, ali njemu je to isto tesko. Mislim da je bilo i meni dok sam bila u osnovnoj skoli, ali je moj tata strpljivo sve to objasnjavao pomocu matematike pa je moj mozak na kraju ipak konfiguriran tako da moze rasclanjivati detalje, ali i vidjeti cjelinu.

Zapravo, svi to mozemo, kao sto svi mozemo citati i pisati, ali neki su nepismeni jer ih nikad nitko nije ucio citati. Vjerojatno se to moze postici i s mislima.

Meni je recimo fenomenalan ovaj Stormin opis da miris ima boju. To mi je nezamislivo. Ali kad bolje razmislim, u mojoj glavi (punoj zvukova, a ne slika) zvuk ima istu funkciju. Uvijek imam "pozadinsku glazbu" ili pozadinsku buku, kako god zelis to nazvati. Kad to iskljucim, onda mi mozak radi visestruko brze. Prije par godina pisala sam neki prirucnik i to me totalno opsjelo - iskljucila sam sve, do potrebe za jelom i picem, iskljucila pojam o vremenu i nisam prestala dok nije bilo gotovo. Kasnije je trebalo jos dorada, ali sve u svemu, taj materijal je doslovce "izletio" iz mene na papir. Ali u glavi nije bio u obliku slika, nego u obliku rijeci koje su zvucale. Eh, da mogu to svjesno ukljuciti, gdje bi mi bio kraj??

Uostalom, Temple Grandin u onom svom govoru kaze da svijet treba razlicite vrste umova. Bilo bi silno dosadno da smo svi isti.