jurana, ja hiperfokus ne biram, on bira mene
ne mogu ga pozvati (samim time sto u njega nisam usla sama od sebe, nesvjesno, znaci da u tome sto radim nema tolike zanimacije, interesa, "ne pali me i ne zari") isto tako kad sam u njemu tek kad izadjem shvatim da sam bila, cijelim svojim bicem, kad sam u njemu mora me se fizicki izvaditi iz njega, ako sama, zavrsetkom ne izadjem. (dijete skoci na mene jer je uopce ne dozivljavam da me zove, prica mi, hoda pokraj mene, ne dozivljavam je da uopce postoji. totalno iskljucenje svih osjetila i percepcije "stvarnog svijeta"). takva je i starija i cesto je moram primiti i stati pred nju da bi me dozivjela, kad odluta.