Ovaj topic mi je postao flow. Ili hiperfokus. Jedno od to dvoje.
Megalomanija mi je potpuno promašen pojam. Osim u slučaju da Optimist sebe ne smatra boginjom zimnice, a ja sebe proročicom koja gata iz pećnice.
"Megalomanija ili ludilo veličine označava patološko precijenjivanje sebe samog, svojih sposobnosti i mogućnosti. Pogođena osoba smatra se važnim političkim ili vjerskim likom, reinkarnacijom velike ličnosti, bogom, prorokom, ili slično, kao što je superjunak. Javlja se primjerice u sklopu paranoje, shizofrenije ili staračke demencije."
Šala, ali kužim što je Marta mislila, no i to je potpuno pogrešno. Nije Optimist imala u planu 80 staklenki, dogodilo se.
Kako je Leonisa već rekla, nije stvar u rezultatu, već u putu i procesu, u interesu, stanju duha i obuzetošću nečim.
aaaa zuska, optimist
jeste me uveselile, pretplaćujem se na topik
baš vam zavidim, mene takvi hiperfokusima hvataju samo prije poroda![]()
moj zadnji jaci hiperfokus bio je kad sam bila u 37.tt i radila starijoj tortu za rodjendan.
unaprijed sam pripremila ticino smjesu i pocula zelju da na torti bude strumpf.
nisam imala u glavi ideju, to je islo malo po malo, moj prvi doticaj, uopce, ukrasavanja torti, jer sam poznata da su mi torte fine al izgledaju... (za jednu kesten roladu su rekli da izgleda ko konjsko govno. al su se udavili u njoj).
toliko me ta ideja modeliranja preuzela i opcinila da sam ja 7h bez da sam pila, jela, pisala (sto je za te tjedne tesko, jako tesko), sjela, pomakla se dalje od pulta u kuhinji, napravila nekoliko "scenarija" i odlucila se za finalni i napravila ga i onda skuzila da mi je nesto cudno s nogama. naime, izgledala sam ko slonicanoge mi nisu splasnule ni do iza poroda, a prenijela sam
od tada sam imala neke male hiperfokuse, kad bi naisla na neku zanimljivu temu pa istrazivala po netu, al pokusavam ih izbjeci.
jedan period sam imala los odnos sa starijom kad me tako obuzela jedna vrsta programiranja (ja sam drustvenjak, nikad nisam ucila programirati u zivotu). sebi za gust. kad sam zavrsila tj. dosla do jedne tocke, skuzila sam koliko sam je zanemarivala i koliko je ona skakala oko mene trazeci paznju. od tada me to ni malo ne privlaci, ko da sam se izgustala.
od tada izbjegavam takve situacije, jer kad me obuzmu, gotova sam i pate mi odnosi u rl. MM mi je uvijek prigovarao zasto te svoje "opsesije" ne mogu nikad unovciti i zasto tako ne radim ono sto mogu.
bas super tema
nisam dosad razmisljala kako razmisljam, ali vidim da sam neka kombinacija svega
mogu razmisljati od opceg prema pojedinacnom, ali i obrnuto
imam neke filmove u glavi, sva sjecanja su mi takva, ali nemaju sve rijeci slike
bes problema verbaliziram, ali ucim isto prilicno vizualno, sa slikom materijala iz kojeg sam ucila npr.
u glavi si slazem tablice i kategorije kako bi lakse poslozila materiju
brojeve pamtim fantasticno
sanjam zivo i u bojama, ponekad nastavim san i budem citav dan pod dojmom, bas kako leo pise
ali hiperfokus nisam nikad dozivjela, duboku koncentraciju na nesto da, ali nikad tako da zaboravim na sve ostalo ili recimo hranu
ustvari mi se to dogadja samo u zaljubljenosti, onda opsesivno mastam i prisjecam se i citava sam obuzeta...
Nitko nema u planu 80 staklenski zimnice, 3 kg kolača vikendom, projekt na kojem na kraju radi 20 ljudi i sl. stvari. Al se dogode jerbo zli crv megalomnije ruje i kopa dok mi blazneno nesvjesni toga pokušavamo realizirati neku stvar koja nam dobro zvuci u tom trenutku. Zato to tako zovem. Rezultat je magalomanski iako sve krene vrlo razumno.
Nije vazno, vazni su rezultati, zato navali narode. Tako se meni sad cmari nekoliko kg celerove soli u frizideru. Osim same sebe imam i prijateljicu iste vrste, pa samo čekamo kad će ova druga predloziti neku svinjariju u kojoj bi mogle zajednički sudjelovat. I uvijek sve počne bezazleno.
Ne mora biti nikakav megalomanski rezultat. Može uopće ne biti rezutata. Hm, možda ne govorimo o istoj stvari ili se ne razumijemo.
Moj hiperfokus od ove jeseni nije rezultirao ničim velikim, već naprosto sudjelovanjem u nečemu, ali me drajvalo danima i noćima, toliko da nisam mogla biti normalno koncentrirana na ostalo, već sam se debelo morala pomučiti da ostale obaveze ipak kako tako izvršim.
Ja govorim samo o hiperfokusima s rezultatima. Svi ostali su bacanje vremena i resursa.
Po mom mišljenju, jelte. Da ne bi bilo uvrijeđenih.
Posljednje uređivanje od marta : 18.01.2014. at 14:20
al hiperfokus je dozivljaj.
rezultat je taj dozivljaj. dozivljaj neceg na visem nivou.
taj dozivljaj dovodi do brzeg, boljeg, jasnijeg shvacanja tog necega.
on ne mora biti opipljiv niti drugima vidljiv, rezultat o kojem marta govori.
i da, cesto ono, u okvirima naseg drustva, je bacanje vremena.
Treba li nekom kiselih paprika? Ili krastavaca? Imam viška...:boginja_zimnice:
Čuj, stoji ti ovo na krivom topicu, objavi na burzi(ovo savjetuje moja praktična duša).
Kad smo kod zimnice, nisi jedina koja ima tu naviku, ali ove godine sam se upristojila (dođe to s godinama) pa više ne pretjerujem.
A sad odoh martu pitati kak se radi ta celerova sol, je li to nešto slično kao domaća vegeta.
Slažem se. Baš zato što ponekad s tim imam problema (imala puno više u mladosti). Ako ne vidim kraj nekom projektu (svejedno je da li je to štrikanje veste, zimnica ili štajaznam nešto za posao) moram upregnuti sve sile da to završim. Puno sam bolja na kratke staze. S vremenom sam si naučila pomoći i na dulje staze pa si pišem plan projekta, npr. preuređenja kupaonice. Pokazalo se djelotvornim.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 18.01.2014. at 17:37
jeste li impulszvni?
obicno za ljude koji su impulsivni kazu da prvo skoce, pa kazu hop, ili ne ispeku prije nego sto kazu, no cesto sam u svojoj impulzivnosti pronalazila elemente i pecenja i skakanja :D
u kratkom vremenu sam odvrtila par scenarija. istina to je toliko kratak period da je tesko nekog uvjeriti da je dobro promisljeno, i slazem se da mozda dobro nije, ali promisljeno je.
nazad na one slikice. prilikom neke odluke, koja mi je, naravno, uzasno interesantna, u sekundi mi se izvrte flesevi slika mogucih scenarija.
posto sam po prirodi neodlucna (jer za svaku mogucnost pokrenem novi domino efekt koji otvara xy mogucnosti) jedini nacin da prekinem to nizanje je da mu ne dopustim da se toliko razgrana, da ga sasjecem u korjenu.
recimo, primjer od danas, ko ce ujutro odvest kcer na rodjendan. muz kaze da mu se ne da, kazem i ja. on je zakljucio da mu se ne da oblaciti. on je krenuo korak po korak i stao na prvom. ja se ne mogu zaustaviti na tom jednom koraku. prvom cak. ma koliko mi se ne da oblaciti. u glavi se odvrti- oblacenje, odlazenje do auta, voznja, trazenje parkinga, odlazak i susret s drugim roditeljima, neobavezno cakulanje, odlucivanje da li ostati na kavi i pricati, a ne mogu reci da sam danas raspolozena za pricu, ili ici doma, dolazak doma, bivanje doma premalo da ista mogu obaviti jer cu morati nazad po nju, odlazak za to vrijeme mozda na plac, a prije toga do bankomata, pa onda tura kojom cu voziti da dodjem do bankomata, trazenje parkinga na placu... gubljenje pola sata-sat-dva-tri, ovisno o odluci koju ucinim tamo. i zakljucim da mi se ne da. sve se to odvija jednakom brzinom kao i njegovo da mu se ne da oblaciti.
tako je i kod ostalih odluka, pa ih s impulzivnoscu presjecem jer bi u protivnom zavrsila na kraju tjedna
non stop mi ljudi govore da kompliciram, a ja im ne mogu objasniti da to nije kompliciranje vec "vdjenje" veceg broja mogucih scenarija. i da bi vrlo rado da mogu samo pomisliti na oblacenje i reci necu, ne da mi se.
Posljednje uređivanje od leonisa : 18.01.2014. at 18:39
kod mene je problem što se meni sve da
i da sam umorna ko pašče, što većinu vremena jesam- meni se uvrti neki crv u glavu i ja još udri
još samo ovo i ovo i ono, ma mogla bi usput i ono.... nikad kraja
pa dnevno obavim po desetke stvari koje sam uredno mogla delegirati i drugima
ali jok- ma ja to časkom i onda sam isfrustrirana štosve moram sama
to je drugi par rukava.
:D
niej da mi se ne da, ovo je bio danasnji primjer, jer mi se fakat, al fakat nije dalo u subotu nakon jos uvijek ne prospavanih noci ustajati, spremati i izlaziti. ujutro :D
ajme leo ni meni se ne bi dalo da sve to vrtim i glavi
ja jesam impulzivna ali fakat bez razmisljanja. kod mene je najcesce samo hop!
Toliko mi je sve ono što si prije pisala o bojama, mjehurićima i bujicaima misli koje nikad ne staju bilo čudno i neobično da sam automatski prigrlila još jednu „novu spoznaju“ - da ti mora da sve te misli i slike što ti neprestano naviru zapisuješ i da je, vrlo vjerojatno (to mi je došlo kao skroz normalno), jako teško sve to držati u sebi, a ne zapisivati. Tako sam cijeli film odvrtila dok nisam malo racionalnije sagledala ovaj dio u zagradi i zaključila da mora da tamo fali jedna kvačica na s
Dakle, impulsivna – totalno. Ta impulsivnost u mnogim situacijama „ne radi za mene“, pa sam donekle naučila kako da svjesno pustim da samo proživljavam te svoje impulsivne odluke/emocije bez da ikako drugačije reagiram na njih, znam da to što trenutno osjećam/mislim definitivno nije sve i da može biti jedino bolje ako još malo pričekam... Ali, čim ispustim tu svjesnu kontrolu ode sve u impulsivnost (nije to uvijek loše, ali ponekad je stvarno bolje pričekati).
A kako razmišljam općenito, to još uvijek ne znam što bih odgovorila, nikad o tome nisam razmišljala. Ali svakako sam se više prepoznala u onom cvijetinom blejanju, a u zadnje vrijeme (jako puno radim) i u onom tvom opisu mozga drvene marije, nego u onim drugim opisima.
ja sam impulzivna definitivno
i moram uložiti svjesni napor da tako ne reagiram
doslovno se treniram, samasebe korigiram i dajem si auto sugestije
sačekaj, pusti da vrijeme proteče, onda razmisli još jednom, blablabla
mislim da je veliko blago biti smiren i promišljeno djelovati
jer mi je moja impulzivnost u više slučajeva štetila
a ne sjećam se da mi je ikada donijela koristi
baš ovako kako je Kanga sročila- tošto sad osjećam, definitivno nije sve, postoji šira slika i ja se svjesno natjeram da dopustim s vremenskim odmakom iznova pogled na situaciju
jer znam da kad prođe taj prvi nalet mojih doživljaja, emocija, nagona - može biti samo bolje
i još jedna stvar koja mi je svojstvena a strašno me troši - ja sam spužva
doslovno upijam sva emitiranja u svojoj okolini- npr. na poslu
ne znam zašto to ne uspjevam odmaknuti od sebe, onako kako neki ljudi to mogu?
ima li neka literatura dobra na tu temu?
npr. ako je neko u lošim odnosima s nekim drugim - meni nije dovoljno znati tu činjenicu
.... nego doslovno proživljavam sve njihove međusobne interakcije, pa znam kako osoba A tumači rečenicu osobe B s kojom je u nekim nerazrješenim računima
pa zamišljam što sad osoba A proživljava kad joj osoba B odbrusi ili joj fino nešto kaže, a ova to pogrešno protumači
pa kako onda ta osoba B regira na reakciju ove, pa kako se u sve to uklapa osoba C, pa kako to utječe na D i E, a zašto ova A ne može razumjeti ovu B
pa kako je B jadna jer je u menopauzi i ima lošeg muža, jadna, još je na poslu ne razumiju, a nije da ni ona daje sve od sebe, kako teško mora biti čovjeku koji nema mira pa tlači druge, bla bla bla
na kraju padnem u nesvjest jer sam (ko mi je kriv) proživjela nešto što me se zapravo uopće ne tiče
iscrpljujem se bedastim mislima jer ne znam učiniti odmak i zbog toga se ljutim na sebe
ali ne znam zaustaviti te misli koje se odjednom naroje u mojoj glavi![]()
Ja razmisljam asocijativno, sto nije bas najbolja stvar, jer ponekad (posebno u trudnocama) moram uloziti mentalni napor da ostanem na tragu razgovora. Jedna stvar me podsjeti na drugu, i odose misli...
ja zapravo kad razgovaram mogu normalno biti skoncentrirana na temu
ali kad sam sama, to su onda beskonačni nizovi koji se račvaju u stopedeset smjerova
i obavezno razgovori
isvetica - nisam te nikad pitala a živo me zanima- trudna s četvrtim?
trecim, prvo srce je za mm-a
Jedini nacin da se uspavam navecer je da u glavi pjevusim neki jednostavan napjev, inace mogu cijelu noc vrtiti filmove, ako imam planove za iduci dan, obavezno prije spavanja popis na papir
Jesam, impulzivna sam. Ali postoji razlika u sadašnjoj i nekadašnjoj impulzivnosti kod mene.
Impulzivnost je u meni oduvijek izazivala buran osjećaj, nalet emocija, fiziološke odgovore, no, to impulzivnost i jeste. Razlika je u tome što sam prije odmah odgovarala i ponašanjem.
Strpljen - spašen je kod mene bila neuporabljiva mudrost.
S vremenom sam uspjela kontrolirati taj dio s ponašanjem, donekle. Dobro je kad mi je netko blizak "pri ruci", jer mi pomaže verbalizacija. Kad sam sama i kad vodim razgovor sama sa sobom u svojoj glavi, nekada ta impulzivnost samo raste i raste i raste i bum!
Također ovisi i o čemu se radi. Npr. impulzivnost povezanu s poslom ću u većini slučaja uspjeti kontrolirati. Kad se radi o nekoj nepravdi, impulzivno reagiram.
I također skoro uvijek i za sve imam scenarije. Poprilično ometajuće. Na onoj "sada i ovdje" još uvijek radim![]()
Posljednje uređivanje od Optimist : 19.01.2014. at 11:50
Optimist, malo me počeo loviti strah.
Jest da mogu potvrditi dobar dio Leonisinog pisanja ovdje, ali kad ti pišeš kao da opisuješ mene.
Najradije bih te pozvala na kavu i kolač koji sam jutros ispekla![]()
Opet gataš iz pećnice?
Pozovi, taman mogu i staklenke usput pokupiti![]()
Čitam samo ovu zadnju stranu, previše toga piše i nađem ovu rečenicu.
Ako treba dijete odvesti nekamo, bilo kamo, što se tu ima razmišljati. Ništa nije važno nego treba odvesti dijete. Kakve veze ima što se treba ili ne treba napraviti prije ili poslije? A sigurno se ne može reći: ne da mi se.
ja vas pratim...al me total obuzeo projekt sredjivanja stana od poda do plafona pa ne stignem pisati...
Meni u ovoj izjavi uopce nije bitno da li se nekome da ili neda. Pa bas se i neda svaki put, vozili ne vozili.
I recimo uopce mi dok ovo citam nije bitno je li netko vozio ili nije.
Bas je naglasak na tom mentalnom sklopu...dokle ide.
Recimo..ja sam vise puta izjavila kako bi se u nekim trenucima nabila glavom o zid :D...samo da stane
Bas mi vas je gust citati...i napokon su i meni neke stvari sjele...![]()
upravo tako blackberry
mogla sam uzeti i neki 25. primjer, al eto, u silnom razmisljanju i paleti koja je nastala, odlucih presjeci s najsvjezijim.
izmedju ostalog, zasto nemam legitimno pravo da mi se nesto ne da? to ne znaci da necu to uciniti ili naci nacin da se to ucini, vec bas to- da mi se ne da.
apsolutno imaš legitimno pravo da ti se ne da
meni se trenutačno ne da baš ništa
a kad se vratim iz dućana, čeka me spremanje ručka, ispravljanje pismenih radova i prepravljanje orkestralne partiture za kćer
a ajme, kako mi se ne da
a na temu... mozak mi neprestano radi, pogotovo noću kad imam neki važan projekt ili predavanje
toliko da ne mogu spavati, već se budim u dva, tri ujutro, sjednem u krevet i žmirećki verglam u glavi sve što moram reći
i opet nastavim tamo gdje sam stala
i stvarno bih ga htjela ušutkati i primiriti se, ali ne ide
slažem se s leo i n.grace
najbolje još da čovjek nema prava na osjećaj da mu se neda, neda, nedaaaaa
pa ni za vlastito dijete, nije to mjerilo ničega
drugi je par opanaka npr. stvarno ostaviti dijete kući jer se eto neda mami a neda se ni tati
pa ti ćerce sjedi tu, ko ti je kriv
meni se ponekad ništa ne da ali opet odrađujem svoje obaveze
zapravo mi je najlakše kad puno ne mislim već uključim auto-pilot
Peterlin, slažemo se! Razlika je možda jedino u tome što ja mentalno nastojim na sve potencijalne obaveze gledati na isti način, karikirano - po principu “ne mora se ništa osim umrijeti”. I onda za neke obaveze znam zašto sam ih odlučila ne napraviti (npr. za peglanje), a za neke druge znam zašto sam ih odlučila napraviti (npr. otići na informacije jer mi je važno djetetu i na taj način pokazati da brinem o njoj/njemu, ili jer mi je to manje neugodno nego dočekati da me učiteljica pismeno poziva, ili na kraju krajeva - ne otići na informacije jer smatram da će nam više koristi donjeti ako to vrijeme iskoristim na xyz, pri čemu xyz može biti i obično opuštanje...). To je samo ta faza donošenja odluke, kad jednom odlučim, onda kao što je već netko spomenuo palim “autopilot” i odradim. Znači sve je zapravo isto, jedino je meni bolji osjećaj (a možda sam nekad i produktivnija) kad razmišljam na način da je to što radim moja slobodna volja i odluka, a ne nešto što se "mora" ili "treba".
Ja moram obrnuto sebe uvjeravat. Znači da neke stvari moram jer moram iz raznih razloga. A de se mene pita....
hoću reći, sve sam to ja - i ti razlozi (jer ti "moram" razlozi su razlozi koje ja biram), i to što ja bih "da se mene pita"
A pa dobro, na to sam i mislila.
Zanimljiva su ta "naša" objašnjenja nama samima.