kako razmisljate?

[leonisa]

jeste li impulszvni?

obicno za ljude koji su impulsivni kazu da prvo skoce, pa kazu hop, ili ne ispeku prije nego sto kazu, no cesto sam u svojoj impulzivnosti pronalazila elemente i pecenja i skakanja :D
u kratkom vremenu sam odvrtila par scenarija. istina to je toliko kratak period da je tesko nekog uvjeriti da je dobro promisljeno, i slazem se da mozda dobro nije, ali promisljeno je.
nazad na one slikice. prilikom neke odluke, koja mi je, naravno, uzasno interesantna, u sekundi mi se izvrte flesevi slika mogucih scenarija.
posto sam po prirodi neodlucna (jer za svaku mogucnost pokrenem novi domino efekt koji otvara xy mogucnosti) jedini nacin da prekinem to nizanje je da mu ne dopustim da se toliko razgrana, da ga sasjecem u korjenu.

recimo, primjer od danas, ko ce ujutro odvest kcer na rodjendan. muz kaze da mu se ne da, kazem i ja. on je zakljucio da mu se ne da oblaciti. on je krenuo korak po korak i stao na prvom. ja se ne mogu zaustaviti na tom jednom koraku. prvom cak. ma koliko mi se ne da oblaciti. u glavi se odvrti- oblacenje, odlazenje do auta, voznja, trazenje parkinga, odlazak i susret s drugim roditeljima, neobavezno cakulanje, odlucivanje da li ostati na kavi i pricati, a ne mogu reci da sam danas raspolozena za pricu, ili ici doma, dolazak doma, bivanje doma premalo da ista mogu obaviti jer cu morati nazad po nju, odlazak za to vrijeme mozda na plac, a prije toga do bankomata, pa onda tura kojom cu voziti da dodjem do bankomata, trazenje parkinga na placu... gubljenje pola sata-sat-dva-tri, ovisno o odluci koju ucinim tamo. i zakljucim da mi se ne da. sve se to odvija jednakom brzinom kao i njegovo da mu se ne da oblaciti.

tako je i kod ostalih odluka, pa ih s impulzivnoscu presjecem jer bi u protivnom zavrsila na kraju tjedna

non stop mi ljudi govore da kompliciram, a ja im ne mogu objasniti da to nije kompliciranje vec "vdjenje" veceg broja mogucih scenarija. i da bi vrlo rado da mogu samo pomisliti na oblacenje i reci necu, ne da mi se.