Evo samo da stavim link na stari topic kojeg se sjećam (jedva našla): http://forum.roda.hr/archive/index.php/t-9350.html

Ont. ja sam ove godine prvi put svom djetetu u 6. razredu rekla da se obrani kako god zna, jer je kod pedagoga naišao na gluhe uši (nemaš se kome požaliti) nakon što mu je razredni kolega odvalio šamarčinu i oštetio naočale. I rekla u školi nek mi ne filozofiraju o nultoj toleranciji nasilja kad me nisu ni zvali ni obavijestili o tome, a dijete se uredno požalilo kako smo ga učili umjesto da "prijatelju" rastumači jedinim jezikom koji razumije, a to je šaka.

Ne znam kako će to završiti jer tu spiralu nasilje ne prekida, ali moje dijete sad bar ima osjećaj da se SMIJE braniti. Ne znam hoće li to učiniti jer po prirodi nije takav da bi dignuo ruku na nekoga, ali pokazalo se da sve dosadašnje metode nenasilja nisu bile nimalo učinkovite - dijete je često bilo predmet zlostavljanja, zadirkivanja i drugih neprimjeenih ponašanja kao i većina iz njegovog razreda, a nasilnoj manjini nitko do sada nije uspio stati na kraj. Ti klinci nasilje smatraju normalnim i to je najžalosnije u cijeloj priči. Sa slobodne aktivnosti se možeš ispisati, ali u osnovnoj školi ti nema spasa. A ako premjestiš dijete u drugu sredinu, nema garancija da će biti bolje + još ga smatraju krivcem. Vrzino kolo... Ufff....

Sretno svima! Nisam za nasilje, ali djecu treba naučiti da postoji granica koju drugo dijete NE SMIJE prijeći, osobni prostor u koji se ne ulazi, riječi i udarci koji su neprihvatljivi, jer ako se dogode povlače posljedice. U teoriji zvuči dobro, ali u praksi - razina frustracija, nasilja i siromaštva (duhovnog, ne samo materijalnog) u ovom našem društvu je takva da me te stvari uopće ne čude.