Moji vraćaju sami od sebe, i moram reći da nisam nikad naglašavala da ne vraćaju ni pod kojim okolnostima. Neprirodno mi je tražiti od djeteta da se ne brani. Jesmo ih poučavali drugom načinu, jesmo ih učili drugim rješenjima, ali nismo nikad bili stava: ne smiješ vraćati.

Tina, većina toga se događa u vrtiću. To treba s tetama rješavati, one su tamo. A što se aktivnosti tiče, ako nema reakcije roditelja ni odgajatelja, ja se isto ne bih ustručavala reagirati, i to vjerojatno neposredno prema djetetu. I naravno, kao što je netko napisao, tuđem djetetu pristupam kao i svome - ako se i ljutim, ljutim se brižno.