Djeca i ekrani (kompjuteri, mobiteli i slično ...)

[tatek]

Pozdrav svima, evo me ovdje nakon ohohoooooooo vremena ... i listam, listam i sve ne vjerujem, ne vidim nigdje pri vrhu diskusije oko toga kako se boriti s dječjom ovisnošću o ekranima svih vrsta (kompjuteri, mobiteli itd).

Moji klinci (V 13, Z 9), na sreću, još nisu došli u tu fazu (ovisnost), ali mi se svejedno čini da puno previše vremena provode u "ekranizaciji", a premalo se zabavljaju na druge načine (zabava s prijateljima, aktivnosti vani, čitanje itd) ... pa sada razmišljamo žena i ja kako doskočiti tome i uvesti nekakvu ravnotežu. Idemo mi i dalje na izlete, provozamo se biciklom, pročita se poneka knjiga i napravi nešto kreativno ... ali, ideja je da oni sami skuže gdje je točka ravnoteže pa da ne moramo mi misliti o tome. Odnosno, za sada kada (ipak) mi još vodimo računa o toj ravnoteži, na koji način ju uvesti, a da to ne bude tlaka i izvor ljutnje i nama i njima, nego da bude kompromis zadovoljavajuć svima.

Trenutno smo na tragu neke vrste razmjene - tko pomaže u kućanskim poslovima i zabavlja se i na druge načine, može se zabaviti i na kompu ... no, sad to treba još nekako "kvantificirati", pogotovo da ne bude bratosestrinskih svađa "ja više radim, a ti blabla .." ili "on je bio 15 minuta više od mene ..." itd.

Ima li netko već neke druge sisteme?
(kod nas je do sada važio taj: Vedran kao stariji smije dnevno biti 90 min na kompu, Zrinka, kao mlađa, 30 min (često to nije ni iskorištavala). No, kako se sada putem poklona i kojekakvih drugih aranžmana povećao broj ekrana u kući, onda je to već teško kontrolirati, a i klinci imaju tendenciju vrdanja ... ... dakle, stari sistem se potrošio, treba naći novi.)

[vertex]

Hej tatek, koje iznenađenje!
Nemam kad duže, a ukratko je ovako:
Tv je zaključan, nema kućnog računala nego MM i ja imamo svoje laptope, smartphoni koje smo im bili nabavili su povučeni i imaju najjednostavnije mobitele koji imaju dobre funkcije za slušanje glazbe i dodatne memorije za skladištenje glazbe.
Preko tjedna po 40 minuta bilo kojeg ekrana, vikendom 60, plus ako nešto zgodno gledamo skupa navečer (film vikendom, ili kakvu humorističku preko tjedna, ili kakav dokumentarac, ili ako je važna utakmica).
Funkcionira dobro, navikli su odavno, što ne znači da nam dozvoljavaju da se opustimo :D.

[vissnja]

moje dete je još malo pa je lakše uvesti zabranu
crtaći se gledaju ujutru, pre vrtića cca pola sata
kompjuter smo joj ukinuli skroz preko nedelje, vikendom umesto crtaća može pola sata

i neverovatno koliko se promenila na bolje od kad smo to uveli
posle prve krize od par dana ni ne traži ekrane uopšte

oko kompjutera će se stvari menjati jer će doći i neke korisne stvari koje će na njemu moći da radi
no, dok ne pronađemo te korisne stvari ovako je super

[trampolina]

Moji su još mali ali pratim temu. Sigurna sam da će mi trebati.

[tatek]

Gle ti ovo, sama poznata imena!
(a ja sam mislio da će mi se sad javiti neka potpuno nova ekipa ... )

Kod nas je ta ekranizacija uzela maha ove jeseni, prije toga je bilo OK. Vedran je za svoju lovu nabavio neke polovne mobitele i sad drnda po njima ..a , naravno, sestra ne želi zaostati, pa onda i ona ekranizira ....
I sad treba biti maštovit ... i dosljedan. Jer ne želimo da se ovo pitanje pretvori u kamen spoticanja svih i izvor loše atmosfere (škola i ostalo su posve OK, na to ekrani nisu utjecali ...).

Ajmo sad, vikend nas čeka!

[čokolada]

Hej, tatek! Samo bilježim temu, za sada starija cura (10) jedva da zna i uključiti komp, a žicat' se uopće niti ne sjeti. No, ona je ionako totalno "malo dijete" koja se još uvijek satima igra oko zgrade ili doma s prijateljima i/ili mlađom sestrom. Mobitel ima neki valjda najstariji model bez neta i memorije. I počnje se polako žaliti da svi poznaju imena poznatih pjevača/grupa i pjesama pa ću izgleda morati u samoobrazovanje da vidim što je sad trendy.
Kod TV-a je uznapredovala do rijetkih večernjih filmova koji su gledljivi i djeci (tipa romantične ili obiteljske komedije i sl.). Kad je sama doma, ponekad pogleda neku seriju ili neki dokumentarac (to jako voli). Mislim da tjedna doza TV-a nikad ne prijeđe 5h.

[Elly]

Hej, tatek! Samo bilježim temu, za sada starija cura (10) jedva da zna i uključiti komp, a žicat' se uopće niti ne sjeti. No, ona je ionako totalno "malo dijete" koja se još uvijek satima igra oko zgrade ili doma s prijateljima i/ili mlađom sestrom. Mobitel ima neki valjda najstariji model bez neta i memorije. I počnje se polako žaliti da svi poznaju imena poznatih pjevača/grupa i pjesama pa ću izgleda morati u samoobrazovanje da vidim što je sad trendy.
Kod TV-a je uznapredovala do rijetkih večernjih filmova koji su gledljivi i djeci (tipa romantične ili obiteljske komedije i sl.). Kad je sama doma, ponekad pogleda neku seriju ili neki dokumentarac (to jako voli). Mislim da tjedna doza TV-a nikad ne prijeđe 5h.

Mislim da mogu komotno potpisati cokoladu i Mimu.
E. ima 10 godina, i nije uopce zainteresirana za zabavljanje uz kompjuter - koristi kucni komp za neka skolska istrazivanja i zadace, Skype vrlo sporadicno za kontakt sa frendovima.
Otvorila sam joj za rodjendan e-mail adresu ako bi htjela prijateljima koji nisu tu povremeno napisati pismo (naravno uz to da mi znamo lozinku i smijemo kontrolirati njen inbox), no dosad ju nije koristila nijednom.
Jedina komp igrica je Pottermore, i toga se mozda sjeti dvaput u mjesec dana.
Zapravo sam sretna da su uveli lekcije informatike u skolu, jer kako je krenulo, ostat ce u "kamenom dobu".
Kupili smo joj mobitel vulgaris bas radi toga da ne gubi vrijeme na smartphonu, ima tarifu od 200 in. + 200 SMS-ova mjesecno, i uopce to ne potrosi - pri kraju tarifnog razdoblja ga krenem koristiti ja, cisto da im ne pustamo lovu bezveze .
Ima MP3, njega uvelike koristi, ali ju ne ometa pri obvezama.

Televizija je malo drukcija prica, tu bi vec provodila vise vremena, no ogranicili smo to tako da nema TV-a dok zadaca nije gotova, a kako imaju jako puno zadace (ne ide u boravak), taman dok dodje doma, ruca, napravi zadacu, ponovi gradivo za slijedeci dan - vrijeme je da ode na balet.
Kad se vrati, vecera, priprema za spavanje, i onda uzme citati knjigu.
TV i DVD-ovi se gledaju uglavnom vikendom - filmovi primjereni njenom uzrastu, dokumentarci, i tako.

Kad je kod bake, bude vise raspasoj-situacija jer baka ne zna reci ne pa onda moramo krive Drine ispravljati.... Ali svo zlo u tome.

Planiramo za kraj sk.godine kupiti tablet, no ne znam da li je to uopce potrebno... ako nastavi ovako.

Znaci jedina potencijalna ovisnost u ovom trenutku su TV/DVD-ovi, ali to nekako prirodno ogranicavamo (bez zabrana, jednostavno tako ispadne jer se nema vremena).

Ono sto je bilo kod nje bitno ograniciti, i to od najranije dobi, je to da se ujutro ne pali TV, jer bi valjda u vrtic/skolu dosla u 11. Dorucak u skolske dane je vrijeme kad ona nesto pojede, ja sjednem i popijem kavu, malo procavrljamo, dogovorimo se kako cemo organizirati dan kad se vrati iz skole....
Nedavno je bila na sleepoveru kod frendice koja ujutro gleda TV, kaze da joj je bilo skroz cudno jer su se morale spremati navrat-nanos. :/

[Mima]

Moju isto ne zanima uopće, ja ju zapravo potičem pa joj držim satove informatike (jednom godišnje ), a kupila sam joj i tablet za rođendan.

Što se tiče TV-a, prvi puta se za nešto "zapalila" sad kad su bili Smogovci, ali i njih je nakon desetak epizoda zaboravila.

[rahela]

Moj devetgodisnjak gleda crtice sa malom sestrom i to samo vikendom. Komp igra 1-2 mjesecno po sat vremena. Mobitel nema nikakav

[cvijeta73]

o bože dragi, blago vama.
moj j spada u ovisnike.
da se njega pita cijeli dan bi visio na nekoj od igrica, sa slušalicama, na skajpu s ekipom.
neki dan mi je došao prvo s pitanjem da šta bih ja napravila da mi kaže kako neće više ići u školu (odličan je učenik). ja umrla od smijeha. a on meni ozbiljno - e pa vidiš, tako ti je i neki xy došao mami kako on više neće ići u školu jer da treba još vremena za biti na kompu. a stalno je na kompu. i mama je rekla ok. podržavam tvoje želje. kraj priče sam već znala - xy je jedan od onih 25-godišnjih geekova milijardera. osnivač neke društvene mreže, ne znam više koje.
u stvari, genijalan mi je bio taj njegov ozbiljan pokušaj da, znajući moju reakciju, iskamči još par min na kompu.
svako malo dođe s tako nekakvim podacima, da je gaming industrija industrija budućnosti, pa da će faliti tih koji rade igre, da mi s tim ograničenjima ograničavamo njegovu budućnost i tako.

uglavnom, da bi se izbjegle frustracije, treba imati pravila.
naša su ovakva. dođe iz škole oko jedan najranije, onda ide vani sa psom pola sata, i onda mu dam još neki zadatak - pospremanje sobe, stavljanje veša, suđe il slično.
i onda dok mi ne dođemo doma smije biti na kompu.
to je negdje 4 - 4 i pol.
dakle, ipak smo na sat - dva.
svaki dan popodne ima trening, pa malo nešto za školu...

a vikendom...ako je lijepo vrijeme onda super, onda smo u nekoj šumi s psom. bude i vani s frendovima, po kvartu. ne sjeti se kompa. al ovu zimu je STALNO kiša. stalno.
pa onda su kod nekoga doma i opet na kompu, tako im je svejedno. il su zajedno na skajpu il su zajedno u sobi.

a tv - voli neki dobar film pogledati. utakmicu, seriju, dokumentarac, kako kaže vertex, to voli.
voli i društvene igre isto. i karte.
ma svašta on voli, još uvijek voli i naše zajedničke aktivnosti. al sam se nikad baš nije znao zabavljati. pa niti s kompom, dok nije skajp upao u priču pa je opet u društvu. ni tv ne voli sam gledati ako nema s kime komentirati.

hm, sve u svemu čini mi se da je ipak malo postao geekast i gejmer, hbg.

m su ekrani zadnja stavka na listi zabave. ona najviše na kompu gleda spotove. i na mom mobitelu igra onog dosadnog puua koji je stalno gladan. al sve to vrlo umjereno.

[Angie75]

Mi smo F. kupili tablet za Božić, jer nas je toliko dugo, uporno i usrdno molio (ustvari pisao na desetine pisama Djedu Mrazu), da stvarno nismo imali srca razočarati ga. Ali on ima ful razvijen taj ovisnički potencijal, tako da sad, nakon praznika, imamo pravilo da može igrati igrice samo vikendom. Preko tjedna ništa.

[cvijeta73]

http://www.detinjarije.com/20-najcescih-zabluda-o-deci/

točka 19.

[larmama]

moja bi mogla pred ekranima provesti cijeli dan, trenutno su joj najatraktivnije igrice na tabletu i tv, k tome još zna i upasti wii, ali to u zadnje vrijeme uglavnom kad joj dođu prijateljice pa plešu.
Uglavnom imamo stalne prodike u vezi toga no još nisam uvela stvarna mjerenja da izračunam koliko je recimo u tjednu pred ekranima. Jedina je sreća što ima hrpu aktivnosti pa ipak nema toliko slobodnog vremena.

[Sanja :)]

Moji su mali i vec ovisni. Cekam kao ozeblo sunce povratak u svoju domovinu,i da sve to tako srezem jednim potezom. Citav dan bi mogli gledati tv,crtice,igrice... A da ne govorim da vec sad starijem trebam produzivati koncentraciju. Vraski posao nas ceka

[vissnja]

I moja N je sve ili ništa, zato i moramo da ograničavamo. Ja zavidim vama čija deca se ne sete TVa ili kompjutera.
Zato je meni zgodno došlo to sa vrtićem jer ne ide rano (u 8.45 krećemo od kuće). Tako ne može da mi žicka još 5 minuta jer zna da mora da krene. Kad dođe iz vrtića nema uključivanja. Jer to bi onda bilo još pola sata gledanja a sat svađanja da li može još. Pa onda durenje, pa meni je dosadno, drama, neće nigde da ide, sve joj je bezveze osim ekrana.

[Sanja :)]

I ja ceam vrtic,obveze,toliko toga ce biti drugacije... I veselim se tome jako,jako

[sami muški]

moji mušketiri imaju sva čuda tehnologije na izvolte

koriste sve po nekom kliznom sistemu prema vremenu koje imaju na raspolaganju
pravila davno postavljena

-ako su sve školske obaveze izvršene,
-ako su ispunjeni zadaci koje je postavila mama
-sportske aktivnosti ne smiju se propuštati zbog kompa
-ako se radi o potrebama za školu mogu kad god i koliko god
-lijepo a slobodno vrijeme ne može se koristiti u zatvorenom prostoru...

uglavnom se svede na to da preko tjedna nitko ni ne otvori komp, par minuta pred spavanje zajednčki TV
ili koja poruka s frendovima na FB, preko vikenda nešto više 2-3 sata

mogli bi oni i cijeli dan, ali pravila su tu da se poštuju a ne krše

za sad klapa,
dokad????

[leonisa]

moja starija je ovisnik.
hvala bogu pa sad od kad je krenula u skolu uopce ne ferma crtice jer nema kada, ali zato ipad.
kod nje nema samo 20 minuta.
probali smo.
i onda maknem ipad u ormar pa me 2 dana pita za njega, treci zaboravi.
i tako mjesec dana.

tatek, haj
onda ga izvadimo (obicno muz jer ga i on koristi) i evo nje i opet sve iznova.
tako da kod nas pomaze ona stara, dobra, daleko od ociju, daleko od srca

sto se TVa tice, imamo kino vecer i to je za vikend. tad svi zajedno gledamo neki film (ili neki kvalitetniji crtic kojeg mozemo "prozvakati" i muz i ja.

[leonisa]

e da, mobitel smo rijesili tako da je navaljivala kako ga zeli, kako ga imaju drugi u razredu, sto je meni bilo neprihvatljivo.
i onda smo bile same 2 tjedna, muz na putu i dala sam joj mobitel da se dogovorimo hocu li doci po nju ili ce iz skole ici sama.
kad se muz vratio donjela mi je mob i rekla da ga sad konacno mogu vratiti didi jer je njoj to prevelika odgovornost, nositi ga svugdje sa sobom, te kad ide na dorucak, te uzinu, te rucak, te wc, te tjelesni... i sad ga vise ne zeli.

[penny]

ja sam sa svojim djetescem od svega 5 godina napravila ooooogromnu gresku sto se tice svih vrsta ekrana

od kad se rodio, al doslovno...nije se znao igrati sam bez mene, ko priljepak. cijele dane sam provodila u nekim aktivnostima s njim,presretna ako se na 5 minuta zaigra sam
osim kad bi predvecer dala da pogleda ika-pika
tokom dana su uglavnom baka i djeda baratali daljenskim pa se cesto prebacivalo na baby tv
ok,,,to je bio pocetak i nista strasno
onda je otkrio kompjuter, sa neke 3 godine, dali smo mu da malo crta, da proba ovo ono, al nije trajalo dugo, opet koncentracija po 5 minuta i dosta
dok ovo ljeto nije dosla seka, a i prilicna guzva u kuci i za sezonu, a mali je otkrio igrice...i koncentraciju na njih
ja sam bila odusevljena s tim sto uspije odrzati koncentraciju na tome tako da sam ga pustala po sat vremena...
i odvajala ga doslovno silom, nikakvo preusmjravanje paznje, molbe ni ucjene nisu palile
pa ga je na neko vrijeme proslo, dok nekako nije otkrio minecraft...i tu je krenula prava pravcata ovisnost i opcinjenost
da ne duljim, trenutno provodimo drasticne mjere i prozivljavamo apstinencijsku krizu

[sillyme]

Ja prvo moram poci od sebe prije nego idem djeci "krojiti pravdu". Ujutro se probudim, napravim kavu - i malo prosurfam, pogledam mailove i sl. Onda slijedi spremanje za posao/vrtic, voznja na posao i tamo opet 8-9-10 sati pred ekranom. Po povratku doma se nesto kuha/poigra ali i opet je tu negdje pri ruci tablet ili mobitel, jako rijetko TV. Uglavnom, ja pred nekim ekranom provedem sigurno 10-12 budnih sati preko tjedna, vikendima puno manje. A sto onda ocekivati od djece? Da ce provoditi 0 minuta?

Jucer smo bas bili izrazito nedrustveni - mm i ja smo se "igrali" s njegovim novim laptopom, starije dijete (5g) se igralo sa svojim laptopom (malo igrice, malo crtic, malo neko pisanje u wordu) a najmladji je cirkulirao izmedju nas i svog crtica. Srecom, nije svaki dan takav ali eto ponekad se tako poklope zvijezde. Ne mislim da je to ne znam kako neobicno u danasnje doba. Uglavnom, moji imaju svoje "ekrane" i imaju slobodu koristenja istih, i nakon pocetne fascinacije dosao je pad interesa i to je jos samo jedna igracka na raspolaganju. Starija je nakon sat vremena dosla pitati da slazemo lego

"Ekrani" su buducnost, sveprisutni, i ne mislim da su ne znam kakvo zlo sami po sebi, treba naci nacin da se pametno koriste no isto tako ne smije se braniti ni da se i "glupo" koriste, sve je to ucenje i odrastanje...

[Angie75]

Ja prvo moram poci od sebe prije nego idem djeci "krojiti pravdu". Ujutro se probudim, napravim kavu - i malo prosurfam, pogledam mailove i sl. Onda slijedi spremanje za posao/vrtic, voznja na posao i tamo opet 8-9-10 sati pred ekranom. Po povratku doma se nesto kuha/poigra ali i opet je tu negdje pri ruci tablet ili mobitel, jako rijetko TV. Uglavnom, ja pred nekim ekranom provedem sigurno 10-12 budnih sati preko tjedna, vikendima puno manje. A sto onda ocekivati od djece? Da ce provoditi 0 minuta?

Da, to je istina, i kod mene je ovakav slučaj.

[rahela]

problem je u tome kad u kući postoje "moj", "mužev", "za svaki slučaj komp/laptop/mobitel"
mi imamo samo jedan TV (u dnevnoj sobi i nemamo namjeru imati TV ni u dječjim, ni u spavaćoj sobi npr.), samo jedan komp i mobitele MM i ja svatko svoj

jučer je bio frend iz R. razreda na igranju i mali bez pardona me pita jel može vidjeti moj mobitel i jel imam Pua instalirano
ja kažem da ne može vidjet moj mob, jer ga ni Roko ne uzima i ne igra se s njim i da NE, nemam Pua
čudio se silno na sve to skupa

[apricot]

problem je u tome kad u kući postoje "moj", "mužev", "za svaki slučaj komp/laptop/mobitel"

ne mora biti problem
imamo u kući 4 računala, ipad i 3 smartphonea

ali se zna tko je odgovoran da ograniči njihovu uporabu

imamo sreću pa djeca još uvijek pitaju, ne uključuju ništa poskrivećki
smiju svaki dan, između tuširanja i večer pogledati nešto, odigrati igricu
to je od 5 do 20 minuta, ovisno o količini vremena koja je preostala
vikendom je to nešto dulje, nažalost, najviše zato da mi imamo sat vremena mira
jer se inače stalno tuku

[rahela]

ne mora biti problem
imamo u kući 4 računala, ipad i 3 smartphonea

ali se zna tko je odgovoran da ograniči njihovu uporabu

imamo sreću pa djeca još uvijek pitaju, ne uključuju ništa poskrivećki
smiju svaki dan, između tuširanja i večer pogledati nešto, odigrati igricu
to je od 5 do 20 minuta, ovisno o količini vremena koja je preostala
vikendom je to nešto dulje, nažalost, najviše zato da mi imamo sat vremena mira
jer se inače stalno tuku

to ako su roditelji dovoljno dosljedni, ne preumorni pa idu linijom manjeg otpora...
i sama kažeš da imate sreće što još uvijek pitaju da li smiju
mi na sreću nemamo potrebu za više od ovoga što imamo, ali da imamo, pretpostavljam da bi bilo malo teže oduprijeti se onih "5 minuta mira" kad ih pustiš
a i razlika je da li su klinci sami doma poslije škole - moj još uvijek ide u boravak, pa doma nikad ni ne dolaze prije 16h

[Anemona]

ne mora biti problem
imamo u kući 4 računala, ipad i 3 smartphonea

ali se zna tko je odgovoran da ograniči njihovu uporabu

imamo sreću pa djeca još uvijek pitaju, ne uključuju ništa poskrivećki
smiju svaki dan, između tuširanja i večer pogledati nešto, odigrati igricu
to je od 5 do 20 minuta, ovisno o količini vremena koja je preostala
vikendom je to nešto dulje, nažalost, najviše zato da mi imamo sat vremena mira
jer se inače stalno tuku

Sorry apri, ali koja razlika između: - zna se tko bi trebao biti odgovoran za ograničavanje djeci računala i tko bi trebao biti odgovoran da spriječi stalnu tučnjavu?
I jedno i drugo je roditeljska odgovornost, ali svatko popusti na onome što mu je manje bitno.

Ograničavam vrijeme na računalu i pred TV - om, ali opet je za moj pojam previše, jer ja ograničim i kod mene se toga drži, pa kad se ode igrati kod bratića, tamo opet odrade njegovu turu.

[Anemona]

Dodatak: puno je vani, puno se igra s Legićima i drugim stvarima,... ali opet je i za moj pojam previše pred kompom.

[Peterlin]

ne mora biti problem
imamo u kući 4 računala, ipad i 3 smartphonea

ali se zna tko je odgovoran da ograniči njihovu uporabu

imamo sreću pa djeca još uvijek pitaju, ne uključuju ništa poskrivećki
smiju svaki dan, između tuširanja i večer pogledati nešto, odigrati igricu
to je od 5 do 20 minuta, ovisno o količini vremena koja je preostala
vikendom je to nešto dulje, nažalost, najviše zato da mi imamo sat vremena mira
jer se inače stalno tuku

Eh, ovako je i kod nas. Ili kao kod vertex - vikendom su nešto malo dulje po računalima, radnim danom baš i ne stignu. Dok se obave sve ostale aktivnosti (jezici, glazbena, slana soba, vježbe za korekciju leđa...pa i kućanski poslovi, nije puno ali ipak moram i to spomenuti) jednostavno fizički ne ostane jako vremena za računala.

S tim da sam svjesna da ne mogu sve kontrolirati. Postoji vrijeme kad su djeca sama - dođu iz škole prije nego mi dođemo s posla, ali opet, vjerujem da ni tada baš puno ne zlorabe jer su im zadaće uglavnom napisane i gradivo više manje naučeno kad mi dođemo s posla. Jest da ja to subotom pronjuškam (sad više kroz razgovor, preveliki su mi za pretresanje torbi) ali čini mi se da ipak nešto odrade i sami.

Istina i bog - vrijeme s prijateljima uglavnom se provodi na raznim serverima. Zajednička igra je jednostavno drugačija nego u naše vrijeme. ALI moji mudrijaši (stariji odavno, mlađi odnedavno) su često na usluzi svim prijateljima i susjedima kojima treba konfigurirati i instalirati računala, mobitele i slično. ČEsto nazovu i kažu da idu tom i tom prijatelju složiti računalo. Baš sam rekla da bi trebalo to početi naplaćivati, ali ne radim od toga nikakve drame dok ocjene štimaju, dok mi se čini da znaju gradivo, da dovoljno vježbaju instrument i da se dovoljno druže s nama...

Evo, jutros je jedan sa mnom spremao jednu sobu, drugi drugu, trenutno je mlađi odvukao tatu pogledati što se nudi u nedavno otvorenom dućanu azijske hrane u susjedstvu, najavili su izvlačenje bicikla za popodne i slično. A ekrani su, da prostite, neizibježni. Kažem ja starijem -daj mi prebaci karticu ih mog starog mobitela u tatin stari touch screen (nije smartphone, neka međugeneracija) da vidim kako bih se ja snašla s tim. A kaže sin - budem ti prebacil podatke ali na svom računalu, imam čitač kartica....

Njihovo korištenje računala odavno se više ne svodi samo na igre. Glupo mi je tu nešto ograničavati ako vidim da pišu sastavke ili rade prezentacije za školu ili (to im je klasičan štos - pobiru petice iz zalaganja ko kruške ). Ali ako nešto zapne ili nije u redu, onda je standardna disciplinska mjera uskrata elektronike.

Sad za vrijeme zimskih praznika pustila sam ih bez ograničenja baš da vidim kam bu to otišlo (2 tjedna sam i ja bila doma). Prva dva dana su sjedili po cijele dane, a onda su došli u zasićenje/umor... Oba imaju naočale i jednostavno ih je trebalo pustiti da sami osjete što je to umor očiju i posljedična glavobolja. Ništa ja više ne govorim... Ali stvar je spontano došla na sat vremena prije podne i sat vremena popodne.

Dok su bili manji, imali smo godinama ograničenja i tako se nekako zapravo držimo i danas. Najbolji štos koji sam smislila dok su bili u prvom razredu glazbene škole - smiješ na računalo onoliko minuta koliko si svirao, he he he...(zločesta mama).

Ono što je jako važno je NE DAVATI LOŠ PRIMJER jer ako djeca vide nas da sjedimo vascijeli dan za ekranima vrsta raznih, kako im čovjek može to uskratiti ili objasniti da to ne treba činiti? Daklem, tenisice na noge i s klincima van! Mi za danas popodne planiramo kupovinu nove rasvjete za njihovu sobu - pješice do Peveca. U to ime, moram požuriti jer imam još 10 min vremena za ekran!

[maria71]

71 sam godište

kao curica sam satima blejala u tv.

sve sam pratila,ama sve posebno onaj noćni program sredinom 80 tih , ako se tko sjeća Povratka u Eden i Dinastije , popustilo me na faksu.



mali je razumniji od mene, i za razliku od mene u tim godinama, igra se vani u blatu, više čita i zna si bolje organizirati vrijeme .


i sad umjesto da ispravljam testove gledam inspektora rexa i tipkam ovdje .

[Marilina]

Ovo ograničenje je super - koliko si svirao toliko možeš na računalo!!! Sjajno! Pa kak se ja kao profesor glazbe nisam toga isto sjetila???

[Beti3]

Ovo ograničenje je super - koliko si svirao toliko možeš na računalo!!! Sjajno! Pa kak se ja kao profesor glazbe nisam toga isto sjetila???

Meni je ovo strašno za pročitati , a kamoli primijeniti. Koji buling! Nikad ne bih tako nikoga, a kamoli vlastito dijete, ucjenjivala.
Ali, to sam ja, samo iznosim svoje mišljenje.

[In love]

Ovo ograničenje je super - koliko si svirao toliko možeš na računalo!!! Sjajno! Pa kak se ja kao profesor glazbe nisam toga isto sjetila???

Ovo cu i ja upotrijebit. I meni to nihe nikakav buling, veci buling mi je da moram 100 puta u danu opomenut da neka napise zadacu i povjezba klavir.

Doduse, mi smo uveli minute - klinci skupljaju minute koje mogu potrositi na kompu, ps, itd...svaki posao u kuci ( prilagodjeno njima ) ima svoju minutazu i kad taj neki posao obave dobiju te min. Za vikende mogu te min koristiti ( med tjednom rijetko imamo vremena). I znaju dosta skupiti ( pola sata i vise) pogotovo najstarija. Mogla bi tu ubacit i tu vjezbu klavira , kako se nisam prije sjetila....

[Marilina]

Pozdrav, moji klinci su 11 i 9, i najmanji 5 mjeseci, tak da njega ne računam u ovu kategoriju. To da budu oni shvatili koliko je optimalno gledanje tj. buljenje u ekrane, neeee vjerujem! Tako da mi uopće ne dopuštamo njima da razbijaju svoje još uvijek male glavice s tim uzbudljivim odlukama. Preko tjedna mogu malo pogledati TV ali tek nakon svih napravljenih obaveza (kojih, kad naprave sve zadaće, i odu i vrate se sa svih aktivnosti, glazbena škola i engleski, ima dosta, tako da vremena i nema baš previše). Preko tjedna smo ukinuli SVE igrice, dakle nema mobitela, playstationa i kompa. Zašto? Zato da si ni mi ni oni ne moramo razbijati glavu da li su bili 15 min ili 45 min na igricama. Po vikendu mogu biti do 2 sata na igricama, naravno,po shemi, nakon svih zadaća. I to je to. Naravno da ja imam epitet najgore i najstrože mame u cijelom svemiru, ali za to me baš briga. Mene čude roditelji kojoj svojoj djeci dopuštaju svakodnevno pranje mozga s tim glupostima, i čudi me kad se svađaju s djecom da ne smiju biti više od 3 sata na kompu! Halo???? Pa naravno. Djecom se treba baviti, odgajati ih, aktivnosti su naporne za roditelje, trebaš klince odvoziti, dovoziti, vježbati s njima, učiti...a upaliti TV ili igrice - ma super, najjednostavniji i najjeftiniji način da se riješiš djece.

[leonisa]

I mi imamo doma 4 laptopa, 3 smarthphona, ipad i tv. Od toga je jedan laptop od starije. Na njemu je programirala, dok ju je drzalo nakon radionice, sad ga koristi za pogledati neki crtic kad joj frendice dodju na spavanje.
MM je posao na laptopu i on je 70% dana na njemu. I jako lijepo smo objasnili da se ne moze usporedjivati s tatom.

A mir...mir kupujem s mladjom koja je luda za filmicima na mobu. Zna ga upaliti i doci do foldera s videima i izabrati sta ce gledati. Jedino mi je ok sto su interaktivni, u njima se cuje sta ja pricam, primjerice, i ona na to odgovara i na filmu idok gleda film. Al kako se to dijete zna ljutiti kad joj zabranim. Pred njom se ne smije koristiti mob jer prestaje raditi sta god je radia i zahtjeva njega.

No moje obje, narocito starija se jos uvijek jako puno igraju, svakodnevno. Samoinicijativno.

[apricot]

pa ne znam, s kim god sam razgovarala... rečeno mi je da se djeca tuku
braća i sestre, jel

ne mogu stajati stalno iznad njih i nadgledati zajedničku igru, ne pada mi na pamet
ali ako kažem da nema igrica ili crtića... pa kako bi mogli nešto protivno mojoj odluci

[tanja_b]

Nemam što puno novoga za reći, jer stalno drvim po forumu o "ovisničkom potencijalu" Neka djeca će se zalijepiti za ekrane ranije i brže od drugih.
Ja sam kod svojega to prepoznala dosta rano, i MM i ja smo relativno dobro hendlali ekrane do škole (uz ograničene sadržaje i vrijeme), ali onda je najslabija karika popustila i tata mu je instalirao neke nogometne igrice. Od tada traje borba nadmudrivanja.
Preko tjedna, vrijedi pravilo da nema kompjutora dok nije odradio sve obaveze (tu prvenstveno mislim na vježbanje instrumenta, zadaće još uvijek odrađuje u boravku), ali ako se slučajno potrefi neki dan da uopće ne stigne za kompjutor, onda počinje jamranje i žalopojke da "ništa ne stigne, čak se ne stigne ni igrati".
Za TV ne navaljuje toliko, redovito gleda jedino "Potjeru", povremeno neku utakmicu, već dugo nije gledao filmove, crtiće još manje. Na sreću, zadnjih mjeseci je Harry Potter jači magnet od televizije
Glavni problem mi čak nije toliko ni satnica, nego činjenica da se on, dok igra te igrice, isključi iz vanjskog svijeta, ne reagira na pozive, odgovara mehaničkim glasom i krnjim rečenicama i gotovo nije ni svjestan što se oko njega zbiva. E, TO mi nikako nije u redu, i voljela bih modificirati njegove reakcije, ali još nisam otkrila drugu metodu osim povećane količine decibela

Naravno, razlog više za regulaciju ekranskog režima je i činjenica da smo svi u familiji kratkovidni, pitanje je dana kad će i on dobiti naočale, pa bolje kasnije, nego ranije... ekran tu sigurno ne pomaže zdravlju vida.

[vissnja]

maria

da, kao što već rekoh, moja ima taj, što tanja kaže "ovisnički potencijal"
stvarno je kod nje sve ili ništa, ona ne može pola sata pogledati crtani
zato nam vrtić dođe kao presek, ujutru pogleda malo, ide u vrtić (tamo im, u vreme dok je ona tamo jako, jako retko puštaju crtaće, možda jednom mesečno)
popodne nema TVa, ni kompjutera
ALI to važi za sve, TV ne uključujemo uopšte
pre podne, u sklopu poslovnih obaveza MM i ja smo dovoljno na kompu
uveče kad ona zaspi, isto
tako da popodne, dok je ona tu, stvarno možemo bez ekrana

inače, i mi smo bili zabrazdili, pustili je da ona sebi dozira pa je bila bez prestanka ispred ekrana
mislila sam da će biti puno teže preseći
ali nije bilo, dan, dva krize i to je to
konačno su sve igračke "u pogonu"

[maria71]

kad je bila zadnje epizoda tog povratka u eden ,a emitiralo se negdje oko pola 2 ujutro, navila sam si sat i pogledala grand finale i slavodobitno spojlala sadržaj ekipi u školi jer oni nisu imali tv u svojoj sobi .

pokojna baba i ja smo si skuhale kavu i gledale .

nije odgojno, ali je sad lijepa uspomena

[leonisa]

i ja sam imala tv u sobi na kraju osnovne i sjecam se da sam ga gledala sa slusalicama, za stolom, jer sam dijelila sobu s mladjom sestrom i ona dan danas prica kako sam bila super sis i izmicala se tako da i ona moze gledati i pratiti :D
i jako mi je tesko pao kompromis s MMom da ga necemo imati u spavacoj.
zato sad zaspem u dnevnoj, uz tv. :D

no, koliko god imala divnih uspomena, ne mislim djetetu stavljati tv u sobu, definitivno ne u osnovnoj.

[magriz]

kod nas samo jedan tv i to u dnevnoj. crtice gleda kad dode iz skole 15ak min i prije spavanja isto tako. vikendom bude ujutro do pola sata a navecer kino ( igrani ili crtani). kompjuter smije sat vremena vikendom ako se sjeti pitati, ali obicno se ne sjeti. igrice na mom mobu dobije kad negdje cekamo red i vrlo rijetko doma (mozda sve skupa pola sata do sat tjedno. ponekad trazi, ja mogu ne dam i ne buni se. zasad

[Deaedi]

Jao, ja necu navesti koliko su moji pred tv-om, iphone-om, tabletom, ps-om.... I ne mogu vjerovati kako malo su vasi na tome, u real life svi koje poznajem su blize nasoj satnici ili i puno vise! Cura u principu razmislja na nacin kako da bude sto vise na tome. Dakle, ono, to joj je motivacija za sve. Jedan od razloga za nabavku psa je i taj da ipak se mora sa njim baviti, pa ajde...jucer je bilo fora, kazem joj da izvede psa u setnju da obavi svoje, i kad se vrati da smije igrati tablet. Ona je mislila da ce on to obaviti za 15 min, a trebalo mu je 60 min . Onda nije imala vise vremena jer smo isli u grad ))). Braco isto ide sekinim koracima...

[Kosjenka]

Ajme blago vama.
Moji su ovisnici, pogotovo manji kad se zagleda vanjski svijet ne postoji.
Nemamo nikakvu kablovsku samo ovih par redovnih programa pa je ponuda na tv-u slaba, jedino si nedjeljom dopodne daju oduška ako smo doma. Ok sadme ova kockica zeznila.
Mobitele imaju naše i koriste ih nekad, tipa kod doktora.
Oko laptopa su skroz prepirke i u principu ga moram sakrivati.
Ja teško mogu reći koliko koriste, zavisi kakav je dan, kakvo je vrijeme vani, na koju nogu su se ustali...
I da nije mi isto šta gledaju ili igraju. Sad na kockici puštaju la vie, predivan crtić i drago mi je da ga gledaju i nije mi pola sata tog crtića isto kao i neki vampiri i anđeli koje sam zabranila, igra stardoll(sinove imam) ili nešto na starfall-u.
Sa starijim imam dogovor da pogleda progam i odluči što bi volio gledati pa se možemo dogovorit.
U principu najveći je problem u meni, još veći u mm-u što se nekad zaboravimo kao malo im damo pa to malo bude 2 sata. Nedosljedni smo, štaš.

[Tanči]

Moja ima svoj iphone, svoj laptop i to već godinama i ne visi na tome.
I nikad nisam došla u situaciju da joj moram braniti, ograničavati, plijeniti.
Tražila je da joj kupimo i ipad i to kad je bila u bolnici, ali onda je sama zaključila da joj ne treba.
Da je to,kako je rekla: bezvezna igračka i da je iPhone bolji.
Napominjem da su sva djeca u bolnici imala tablete i kad sam jednom došla k njoj u posjet, zastanem kod vrata, a vrata imaju staklo pa se vidi unutra.
I što sam ugledala?
U sobi ih je bilo četvero, troje na tabletima nešto igra, a moja kći leži i čita knjigu.
Uđem u sobu i pitam što čita?
Lektiru- kaže sunce moje
Tv voli gledat i to dosta, mada sam puno puta primjetila da upali tv i radi nešto drugo, a tv kao neka zvučna kulisa radi bezveze.
Svoj tv u svojoj sobi još nema iako je tražila da joj nabavimo, ali onako usput je to spomenula.
Imamo doma još i pc, njega praktički uopće ne dira. Jedino kad nešto treba odštampat za školu, inače ne.
Moj i tatin iPhone ne dira uopće, jedino i to vrlo rijetko kad smo negdje zajedno vani zatraži da nešto pogleda na mojem jer ona na svojem nema neograničen internet, a ja imam.
Bonove za mobitel gotovo da i ne troši. Kupila sam joj prije dva mjeseca bon od 50 kn i sad mi govori da joj ističe valjanost bona, a ima na računu 57 kn
Šparna je jako i za sve.
I da, ima 13 godina.

[Audrey]

Prijavljujem još dvoje ovisnika. Zahvaljući 'ludom' stricu, djeca imaju svaki svoj mobitel (bolje od mog i mm-ovog) i svaki svoj tablet.
Od trenutka kad dođu iz škole pa do kad mi dođemo s posla prođe i 3-4 sata, i iskreno ne znam kako to vrijeme provode, mogu se samo nadati da ne vise na ekranima. Doduše, zadaća bude napisana, ali je li se i koliko učilo...
Imaju prepaid tarifu na mob-u i ne koriste data promet, ali vikendom im uključimo wireless. Dobri su đaci, pogotovo sin, ali sam im dala do znanja da su im mob i tablet privilegija a ne njihovo pravo, i da će bez pardona ostati bez toga ako popuste u školi (kći mi se tome lagano približava, ali čini mi se da me ne shvaća ozbiljno... dok stvarno ne puknem).
Trenutno, osim nekog fizičkog odvajanja od ekrana, ja drugi način ne vidim. Zato se trudimo da imaju obaveze van kuće (zbor, treninzi,..) i u kući (dućan, spremanje, čišćenje,..), mm ih vuče sa sobom na kojekakva događanja, aktivnosti, u posjete,...
Kad odu 'van' s prijateljima, uglavnom se to svede na to da odu kod nekog i igraju igrice. Neki dan su sinu bila dva prijatelja, i odem gore kod njih u sobu a oni svaki na svom tabletu. Glavno da je za Božić tražio i dobio igru Rizik, koliki su to nofci a eno je skuplja prašinu na stalaži .

[Riječanka]

čitanje ove teme jako me zabrinulo. svjesni smo i MM i ja, Mudrac je težak ovisnik, potpuno smo zakazali u tom pogledu. Šefica je druga priča, što se nje tiče, više je zabavlja čistiti svoju sobu od buljenja u ekran (osim TVa, za koji to ne vrijedi). MM stalno pokušava odrediti neka ograničenja, ali ih ni on ni ja ne možemo provoditi. kada dođe iz škole Mudrac je sam kod kuće minimalno 2-2,5 h. kada ima školu popodne, još gore - čitavo jutro je sam. školske obveze izvršava u roku od par minuta (ni ne znamo da ima i kad ima neku zadaću, kontrolni i sl.). aktivnosti ima svaki dan - 3x sport, 2x jezik i to je, nažalost, prekratko, jedino vrijeme osim kad je u školi u kojem je potpuno ekran-free. i kad ga iščupam iz njegove sobe uz silno uvjeravanje i prijetnje i zastrašivanje... totalno je zbunjen i ljut i jadan i sve su mu lađe potonule i užasno mi ga je takvog gledati. onda se i MM odmah smekša i kaže da i drugi tako (na to poludim). nemam snage za tu borbu, izgubila sam je, čini mi se.
opet, moram reći da ga nemam čime "držati" - sve petica ima u školi, uspješan je u svom sportu, preskače grupe u stranom jeziku koliko mu dobro ide...a informatika mu je ljubav velika - drugi je bio u državi prošle godine. kako da pomognem i njemu i sebi? jadna sam, zaista, ovo njegovo "ekraniziranje" doživljavam kao velik neuspjeh u svom roditeljstvu.

[Peterlin]

Offt. moj stariji je uredno prebacio moju karticu i sve podatke u novi uređaj. Sad se JA patim s novim ekranom (prvi touch screen) i znam da će mi trebati dosta da naučim, ali ide to...

Ont. moje starije dijete provelo je prijepodne s tatom tražeći luster za bakinu kuhinju, rujući po našem ormaru s kabelima i tim cirkusima, a mlađi je sada (14.40) pitao da li se može uključiti tv. Pogledao je program, shvatio da nema ništa zanimljivo i odložio to za kasnije. Što radi? Kopa po mojoj kutiji s koncima i traži neki prikladan za svoje namjene. Poigraju se oni, ali nije neka drama. Na računalu je tko? Ja! Povod? Isto tražim gdje ima jeftinih lustera za kuhinju, pa sam svratila ovamo. U to ime - odjavljujem se i idem raditi nešto korisnije... dok nekome od djece nije palo na pamet da me podmjesti.

[cvijeta73]

riječanka, pa otprilike nam je isto.
samo što moj ima školu uvijek ujutro.
rješenje su ti zajedničke aktivnosti, izleti, šetnje,...tu mora s nama sudjelovati. a na kraju, nakon početnog gunđanja, i voli.
i pas
koji opet odnese bar sat vremena dnevno.
a uz ostale obveze, kao uostalom i tvom, realno mu nit ne ostaje previše vremena za komp.
i tu ne mislim na školu, koju isto rješava u rekordnom roku.
e sad, što je to previše...
dok je u pol manje nego ja...ja zadovoljna

[spajalica]

moji su 8 i 6.
ja mislim da su dosta na ekranima kojekave vrste, a onda opet nekad mislim da i nisu.
za sad pitaju da li smiju, ali bas za sve. ja im uglavnom ne dam, otac im uglavnom da.
ali ono sto mene muci je evo ja sam cijeli dan pred nekim elektronickim uredjajem. citam knjigu cijeli dan na kindlu. i mucim se kako da ne ispadnem licimjerna dok vicem na BC-a, koji je silom prilika, proveo 24 sata prikopcan na TV, laptop gledajuci crtice i da sad mora se maknuti od svih uredjaja
imamo dva TV-a. jedan u dnevnom boravku, drugi u spavacoj sobi, koji je kupljen da je ne spavam u prizemlju cijelu noc na trosjedu. taj TV gladam ja kad idem spavati i rijetko kad odgledam ista na njemu, jer brzo zavrsim u carstvu snova.
i ja sebe nazivam TV ovisnikom. no zapravo mislim da sam kao i maria to nekad bila. spremala sam ispite, tj. pismene kao studentica gledajuci TV. redoksi su mi najboje isli uz neku seriju

[Riječanka]

da, zajedničko vrijeme je neprocjenjivo. kad negdje odemo na vikende svi se "skinemo" s ekrana. umrla sam od smijeha koliko su se zabavljali onom magnetnom pločicom za pisanje-brisanje prije par vikenda. ali, svejedno, voljela bih da mogu, poput nekih ovdje reći da je on maksimalno 1-1,5 sati pred ekranom, a ne mogu i vrlo sam daleko od toga, ma bila bih sretna da je to i 2,5 sati, strah me i pokušati precizno odrediti. s druge strane, i on preko skypa igra taj minecraft ili kako li se već zove i "druži" se s ekipom. kako da ga prisilim da ode van i što da radi sam vani kad su i drugi pred ekranom. kad smo tek doselili ovdje s 5 god je po cijele dane bio oko kuće, sad su svaki za svojim ekranom, osim u proljeće i ljeto kad se ipak malo više i vani druže. srećom imam malenu Zmajicu s kojom se obožava igrati i dobije zadatak da pazi na nju dok ja kuham i radim po kući, tako da je to vrijeme kad se mora skinuti i to radi bez gunđanja. pas mi, cvijeto, nije opcija, nije on zainteresiran, ali vidim da je to zaista dobar lijek, jedan od njegovih najboljih prijatelja stalno lunja vani s psom, a vidim da i cure padaju na tog psa (šetaju ga s njim).

[Jurana]

Moj problem vezano uz ovu temu nije s djecom, nego s mužem. Ne to koliko on provodi pred ekranima (a provodi puno, skoro sve budno vrijeme i dobar dio spavajućeg), nego što on nikako da prihvati da je tu nešto štetno za djecu.
I nije mu dosta što bi on stalno pred njima imao upaljen TV, nego mi je jučer prigovorio da zašto malome gasim televiziju, a on sam (MM) bio je na izlasku