čitanje ove teme jako me zabrinulo. svjesni smo i MM i ja, Mudrac je težak ovisnik, potpuno smo zakazali u tom pogledu. Šefica je druga priča, što se nje tiče, više je zabavlja čistiti svoju sobu od buljenja u ekran (osim TVa, za koji to ne vrijedi). MM stalno pokušava odrediti neka ograničenja, ali ih ni on ni ja ne možemo provoditi. kada dođe iz škole Mudrac je sam kod kuće minimalno 2-2,5 h. kada ima školu popodne, još gore - čitavo jutro je sam. školske obveze izvršava u roku od par minuta (ni ne znamo da ima i kad ima neku zadaću, kontrolni i sl.). aktivnosti ima svaki dan - 3x sport, 2x jezik i to je, nažalost, prekratko, jedino vrijeme osim kad je u školi u kojem je potpuno ekran-free. i kad ga iščupam iz njegove sobe uz silno uvjeravanje i prijetnje i zastrašivanje... totalno je zbunjen i ljut i jadan i sve su mu lađe potonule i užasno mi ga je takvog gledati. onda se i MM odmah smekša i kaže da i drugi tako (na to poludim). nemam snage za tu borbu, izgubila sam je, čini mi se.
opet, moram reći da ga nemam čime "držati" - sve petica ima u školi, uspješan je u svom sportu, preskače grupe u stranom jeziku koliko mu dobro ide...a informatika mu je ljubav velika - drugi je bio u državi prošle godine. kako da pomognem i njemu i sebi? jadna sam, zaista, ovo njegovo "ekraniziranje" doživljavam kao velik neuspjeh u svom roditeljstvu.