Djeca i ekrani (kompjuteri, mobiteli i slično ...)

[rossa]

Moj problem vezano uz ovu temu nije s djecom, nego s mužem. Ne to koliko on provodi pred ekranima (a provodi puno, skoro sve budno vrijeme i dobar dio spavajućeg), nego što on nikako da prihvati da je tu nešto štetno za djecu.
I nije mu dosta što bi on stalno pred njima imao upaljen TV, nego mi je jučer prigovorio da zašto malome gasim televiziju, a on sam (MM) bio je na izlasku

i moj je ovakav, samo što nije TV nego ostali ekrani. radi na kompu cijeli dan, dođe doma i upali komp, sad je još nabavio i onaj mali PS. čak i kad čita čita s kindlea.
A Mo ima totalno ovisnički mentalitet. Prije 2 tjedna smo joj pokazali kako da si upali tv i snimljene crtiće. Spavalo mi se i bila sam lijena ustajati. Nakon petsto godina sam odspavala do 10, ali je ona 2 sata buljila u TV. Sljedeći tjedan isto. Pitala je smije li upaliti TV, ja sam u polusnu dopustila. Oko 10 zvoni telefon, zovu prijatelji da idemo van, a ona viče da ne želi jer gleda TV. Popi*dila sam.
Sad se opet dižem i doziram joj jednu Miu. To joj je dovoljno.
Preko tjedna gleda navečer jedan crtić prije spavanja, osim ake se ne vratimo kući prekasno.

[cvijeta73]

ajd vertex otkri nam što tvoji, odnosno tvoj A radi
kad je kiša, vikend i npr ti čitaš knjigu?

[vertex]

ajd vertex otkri nam što tvoji, odnosno tvoj A radi
kad je kiša, vikend i npr ti čitaš knjigu?

Sluša muziku, čita, igra se s bratom, pomazi se sa sestrom, maltretira brata/sestru. To su nekako najučestalije aktivnosti :D. Ima nešto kućnih poslova. Zadnjih mjeseci ide vani, bez obzira na kišu, počeo je izlazit (ono zapravo).

[Riječanka]

da, upravo maltretiranje Šefice, to je ono što ga u trenucima "dosade" najviše zaokupira. jučer je skužio da pišem ovdje o njemu i nije mu bilo svejedno, pita me: kako možeš? ja kažem, tražim savjet, znaš i sam da smo u problemu. on, naravno, ne zna koji je problem, osim to što se majka na njega javno žali . i tako, nadam se da se barem dio mojih monologa "hvata" u njegovoj podsvjesti i da će vremenom i sam doći u neku ravnotežu. počela sam sa onim glupim predavanjima koja počinju - "kad sam ja bila tvojih godina"... užas jedan, zaustavim se i sama shvatim kako je to glupo, ne mogu oni ni zamisliti da smo mi odrasli bez ikakvih ekrana...

[Peterlin]

da, upravo maltretiranje Šefice, to je ono što ga u trenucima "dosade" najviše zaokupira. jučer je skužio da pišem ovdje o njemu i nije mu bilo svejedno, pita me: kako možeš? ja kažem, tražim savjet, znaš i sam da smo u problemu. on, naravno, ne zna koji je problem, osim to što se majka na njega javno žali . i tako, nadam se da se barem dio mojih monologa "hvata" u njegovoj podsvjesti i da će vremenom i sam doći u neku ravnotežu. počela sam sa onim glupim predavanjima koja počinju - "kad sam ja bila tvojih godina"... užas jedan, zaustavim se i sama shvatim kako je to glupo, ne mogu oni ni zamisliti da smo mi odrasli bez ikakvih ekrana...

Ja za sebe samo mogu reći da sam bila u sličnoj kategoriji kao maria71 - dok nikoga nije bilo doma, tv je bio moj oltar !

Srećom, u ono vrijeme nije bilo toliko kanala ni toliko programa, ali ja se i dan danas sjećam koliko puta mi je pokipila juha / mlijeko / tjestenina u kuhinji dok sam ja u sobi buljila u obrazovni program: Survival, Tutankhamonov Egipat, pa čak i emisije "za male bebe" npr. Neven ili Kocka kocka kockica (tad sam bila u petom ili šestom razredu, a imam 8 godina mlađeg brata)

Ne bih smjela javno priznati (ako moja djeca ovo čitaju) koliko sam puta zakasnila u školu zbog gledanja televizije i naročito slušanja radija prije škole. Čovječe, točno sam znala svaki dan koja ide emisija. Da znala.... Znam i dan danas! Ponedjeljak u stihu, veseli utorak (došao je ujak), srijedom priča, četvrtkom zajedno, petak želja i kompas za nedjelju! Pa onda kad bih došla iz škole, prvo klik radio ili tv, pa tek onda izuti cipele i oprati ruke... Toliko o ekranima. Nije baš bilo toliko informacija kao danas, ali bilo je sasvim dovoljno aktivnosti za dangubljenje, tko je htio ! U doba srednje škole otkrila sam koliki su žderač vremena križaljke i općenito enigmatski časopisi, ali na prvoj godini studija već sam se toga okanila. I čitali smo one "Život" ljubavne petparačke romane, stripove vrsta raznih - pa nije li to isto gubljenje vremena???

Eto, vremena se mijenjaju, ali pubertetska kokošja pamet je ostala i danas kakva je bila nekada.... Ufff... dok se samo sjetim koje smo cirkuse radili, bolje da ne razmišljam o tome. I ozbiljno dolazim u napast da nešto od toga ipak IPAK ispričam svojoj djeci samo sa jednom svrhom - da me počnu gledati kao osobu od krvi i mesa, sa manama, sposobnu za kojekakve gluposti i greške.

A da se vratim na ekrane - ograničenja s vremenom prestanu imati smisla. Ograničenje IGRICA je jedno, ali ograničenje korištenja ekrana je nešto sasvim drugo. Jer moj L. se priprema za natjecanje iz (trenutno) informatike, pa mu jednostavno ne mogu uskratiti ekran. Kod nas je pravilo da se računalo smije koristiti I ZA IGRE ako ga znaš koristiti i za pametnije stvari. Naravno da se trudimo da djeca ne pretjeruju, ali to se postiže jedino tako da im se popuni vrijeme (ili si ga sami popune) drugim stvarima.

[Beti3]

Ekrani su budućnost. I djeca su budućnost. Logočki bi bilo da rastu uz ekrane.

Jedna riječka škola više nema knjige, sve je na tabletima. Ne pišu rukom, ne nose punu torbu.
http://www.os-vezica-ri.skole.hr/

Inače, kod odgoja je obično ono što se brani, jako zanimljivo, a ono čega se ima napretek, uopće nije.

Tako je sa čokoladom, sa ekranima, sa igračkama, sa mnogočime...

[marta]

E Peterlin, ako još jednom napišeš da su stripovi gubljenje vremena izazivam te na dvoboj kuhačama i vilicom za pečenje. Ne diraj mi stripove.

[Moe]

Zanimljivo mi vas je pratiti. Što me čeka
MM i ja uglavnom ne ispuštamo "ekrane" iz ruku, kad god beba spava. Bit će čudno ako ona odraste "drugačije". Zasad mi dobro ide. Crtići joj ne trebaju. Osim kad tata čuva pa ne zna više što bi s njom kad se unervozi.
Jedino kad gleda u ekran (u mom prisustvu) je kad ju pokušavam snimiti uključenom prednjom kamerom na mobitelu - jer kad se ugleda - raspameti se

[apricot]

Moe, tvoja curica ima samo 6 mjeseci
koliko god je tati teško čuvati je "kad se unervozi", paljenjem televizora joj jako loše čini

do druge godine svakako treba izbjegavati ekrane
to će ti reći svaki liječnik i psiholog

i svaki educirani roditelj

[tangerina]

prijavljujem i ja sebe koja sam odrasla uz previše TVa i muža koji je još sto puta gori od mene, koji je u stanju doslovno cijeli dan i pola noći provesti uz maraton neke serije ili igricu. I studira, i ima priličan problem sa koncentracijom, ali i dalje neće priznati da to ima veze jedno s drugim, i doslovno nagovara naše dijete na ekran, jer je onda tih, a dok se igra zna vikati, vrištati, lupati s nečim... To me izluđuje (muževo ponašanje, ne djetetovo)
Klinac je još i dobar, nakon određene količine crtića bude mu dosta, ustane se i uzme igrat legicama ili autićima, čak imam osjećaj da mu neka priča potakne maštu i da je on onda prerađuje dalje u igri. Ali bojim se kad ne bude tako, kad on bude u stanju piljit cijeli dan u ekran, i ja budem trebala postavit neka ograničenja, kako to napravit bez podrške mm?

[Peterlin]

E Peterlin, ako još jednom napišeš da su stripovi gubljenje vremena izazivam te na dvoboj kuhačama i vilicom za pečenje. Ne diraj mi stripove.

He he he, ne bum te izazvala na dvoboj... Ja sam voljela Uranelu, Barbarelu i Crvenu Sonju - ženske superheroje...Muški su mi bili bzvz (Blek Stena, Komandant Mark i Zagor) ali Stripoteka je bila kult našeg vremena. I Alan Ford. E - to moji dečki i danas čitaju (podrumske zalihe mog brata jer to je isto dio kulture određenog vremena, ali kao i sve drugo - treba paziti da ne zapadneš u stanje hiperfokusa i zaboraviš na sve oko sebe).

Danas jedva pamtim kad sam zadnji put neki strip dohvatila... Ne, čekaj malo, prolistala sam sinovog Garfielda za vrijeme godišnjeg odmora.


A što se tiče dvoboja kuhačama ili bilo čime, da mojim dečkima kažem da je Minecraft gubljenje vremena, izazvali bi me na dvoboj laserskim pokazivačima, he he he...

[MalaSirena]

Moj provodi na kompu cca sat vremena dnevno, ne svaki dan. Onda ako MM igra nešto, visi mu za vratom pa je to još dodatnog vremena. Onda još gleda i televiziju barem sat vremena dnevno, isto ne svaki dan (ako ima dovoljno obaveza preko tjedna, ne stigne).
Smatram da je to puno, ali opet smatram da nije dobro da mu baš apsolutno zabranim, makar je znao biti agresivan nakon što bi morao završiti igranje (tu se situacija drastično popravila i normalizirala, očito je trebalo vremena i zrelosti).

Dok god uspijeva odraditi svoje obaveze u školi i izvan nje te u kući, mislim da je to u redu, ali svejedno moram dozirati i moram biti policajac jer mislim da nije još dovoljno zreo da bi sam znao kada je dosta.

[marta]

Peterlin, kad danas čitam integralne verzije onih komadića stripova koji su izlazili u Stripoteci budem u totalnoj ekstazi.
Živio Marko Šunjić i njegova izdavačka kuća čiji je moto:"Mi izdajemo samo dobre stripove!"

A on topic, i moji koriste sve moguće prilike da se nasele na kakav ekran. Neki dan je A sa Ipoda prešao na tablet, pa sam ga zezala da povećava dozu droge i da pazi kako će to završiti. Ova dva mlađa imaju pol sata igre na kompu dnevno. Jučer su zbog makljaže u autu ostali bez toga. Ali sveukupno budu pred ekranima raznim duze od toga jer se uvaljuju baki pred TV...

[cvijeta73]

Inače, kod odgoja je obično ono što se brani, jako zanimljivo, a ono čega se ima napretek, uopće nije.

..

s ovim se ne bih baš složila.
kompjuterske igrice su preatraktivne u odnosu na bilo koji drugi oblik zabave, vrlo lako te skroz ponesu i oduzmu.
pa zamisli, magičan svijet, u kojemu si ti ravnopravni sudionik, imaš čarobne moći i nisi sam nego imaš i društvo preko skajpa.
to valjda mogu razumjeti samo oni s ovisničkim potencijalom
a ja ga imam.
pa još dodaj savršenu grafiku...ijaj, ja sam se onomad na tetris navukla. toliko da su mi, dok sam hodala po cesti, padale one kockice pred očima.

[kam]

Ufff odakle da počnem,
A.ima 12 god. i ima pravo 2 sata dnevno ,ali pametnjaković to sebi lijepo rasporedi 4x30 min.
Razlog tomu je što je poslušan u svemu,od zadaće do kućanskih polova i snjim nema natezanja ni oko čega.
A drugih dvoje su već druga priča ...
Konstantno natezanje i ponavljanje i moljakanje ...Oni imaju po 1 h vremena
S tim da moram napomenuti da se to dogadja samo kad ne mogu ići vani
Živimo na moru pa djeca većinu godine provode u dvorištu
Iza 8 nema na komp ili tv osim ako nije u pitanju neki film za njih
Nemaju mobitele i ostala čudesa
u kući je jedan tv i jedan komp.
U zadnje vrijeme i ovaj najmlađi naučio kako igrati uno pa svaku noć od 7 do 8 kartaju

[Peterlin]

Peterlin, kad danas čitam integralne verzije onih komadića stripova koji su izlazili u Stripoteci budem u totalnoj ekstazi.
Živio Marko Šunjić i njegova izdavačka kuća čiji je moto:"Mi izdajemo samo dobre stripove!"

A on topic, i moji koriste sve moguće prilike da se nasele na kakav ekran. Neki dan je A sa Ipoda prešao na tablet, pa sam ga zezala da povećava dozu droge i da pazi kako će to završiti. Ova dva mlađa imaju pol sata igre na kompu dnevno. Jučer su zbog makljaže u autu ostali bez toga. Ali sveukupno budu pred ekranima raznim duze od toga jer se uvaljuju baki pred TV...

X

Baki vikendom, susjedima u tjednu... ali mama kobac gleda na sat pa zove mlađega (stariji ne ferma tv) da se vrati u 3d svijet.

[tatek]

Cure, puno ste toga napisale, sad bih rado odgovorio pojedinačno na neke postove, ali ne stignem (ne želim previše visiti pred ekranom ) ....

Meni se čini bitnim nekoliko detalja:
- da li roditelji nude neku drugu aktivnost (zabavu ili ne-zabavu) pored ekrana svih vrsta
- kako djeca reagiraju na tu roditeljsku "ponudu"
- da li djeca osjećaju potrebu za nečim što nije "ekranskog karaktera"
- socijalni faktor
- neodređeni faktor "x" koji je obično vezan uz trenutna dječja raspoloženja, pubertetske mušice itd.

Primjetio sam da velik broj vaše djece ima puno vannastavnih aktivnosti i tada jednostavno nema puno vremena za ekrane ... kod nas je drugačije jer Vedran ima samo dodatne školske aktivnosti (Informatika, dopunske grupe tipa matematička, kemijska, foto grupa) i od ostaloga samo poi jednom tjedno.
Zrinka nema ništa, dakle svaki dan je cijelo popodne kod kuće ... i najčešće nema želju igrati se sa curama (iako ima dvije cure iz razreda u krugu 100 metara i većinu razreda u krugu 500 m).
Nudili im jesmo razne stvari, od sporta pa nadalje, no nije ih zanimali i to smo poštovali, nismo ih htjeli tjerati na nešto za što nemaju sami volju. No, to sada otvara više vremena za tu "ekranizaciju".

Druga stvar je škola - oni na školu troše minimalno vremena. zadaća se napiše u roku keks i to je to, učenje im ne pada na pamet (čak ni sad vedranu, kada su pred njim natjecanja iz matke, geografije, kemije, informatike) .... znam da bi bilo KORISNO potjerat ih na to, ako ništa drugo, onda zbog radnih navika. No, činjenica je da se i nadalje doma donose gotovo bez iznimke petice i onda ne vidim puno svrhe u tome, u prisili.
(uostalom, tako je bilo i meni, nisam pravo ugrijao stolicu sve do srednje škole, točnije trećeg razreda i engleskoga)
A malo vremena uz učenje opet znači više vremena za ekrane.

Ono kaj se meni čini je da njih (ipak) zanima zabava svih drugih vrsta (outdoor - jučer je Vedran došao 2 sata kasnije iz škole jer je igrao nogač na igralištu s dečkima iz razreda, prvi puta u ovoj školskoj godini - ne kalendarskoj, školskoj! Razlog: crko je komp jednom od pajdaša pa su morali radit nekaj drugo ...), samo uvijek moraju servirati taj kao otpor, "Neeeeee daaaaa mi seeeeeeeeee ..." i onda im na kraju ipak bude ekstrazabavno i kad odemo na izlet i u muzej i na kakvo neobično mjesto (od Grada mladih pa do foto safarija uz prugu ili biciklističkih istraživanja)

Vjerojatno bih i ja trebao malo pustiti kontrolu i u nekom periodu ne predlagati neekransku zabavu pa vidjeti kakva će biti reakcija .... (BTW, ako se ne varaam, Jesper Juul isto zagovara "samoregulaciju" odnosno princip da djeca sama najbolje znaju kad im je dosta bilo čega i da se mi tu ne trebamo miješati osim u zaista ekstremnim slučajevima.

Kako god bilo, čini se da je život bez (puno) ekrana nemoguć ... i ja kad krenem sređivati fotke, pisati postove za blog ili tekstove za časopise ili "Mapiranje Trešnjevke" ne mogu se nikud mrdnut bez kompa ... i nekad me to baš smeta.

[Mima]

Hm, da, ja se zapravo uvijek pitam kada djeca toliko vise na tim ekranima, jer mi - cijela obitelj - nekako stalno patimo od manjka vremena, iako moja kći uopće nema nikakve vanškolske aktivnosti pa je to zapravo čudno i neka druga tema, jer ja stvarno ne znam kako nama to vrijeme tako klizi kroz prste. Uglavnom, ona se stalno žali da se nikad ne stigne igrati (ne na kompu nego generalno).

A inače, slažem se sa cvijetom - kompjuterske igrice su preatraktivne, ja znam djecu koja zaista, ali zaista previše vremena provode igrajući ih, a kad se sjetim sebe - ja se ne usuđujem primirisati ove nove igrice jer su one stare iz moje mladosti bile dovoljne da me totalno zaokupe (ne znam da li je netko igrao jednu starinsku alii vrlo pametnu igricu po imenu LOST VIKINGS - ta me bila preuzela sto posto)

[Peterlin]

tatek, ne brini toliko....

Da je topic naslovljen "koliko kilometara su vaša djeca prohodala pješice?" gdje bi bila tvoja djeca, a gdje naša???

Činjenica je da djecu ne treba poticati (ni davati primjer koji smatramo lošim) glede ekrana, ali primjer zdravog načina provođenja vikenda kakav ti imaš u svojoj obitelji meni je svjetlosnim godinama daleko. Imamo drugačiju dinamiku - moji se vikendom trenutno bave orezivanjem kupina i ribizla (jest da je vrijeme usr*no, ali što sad??) i struganjem mahovine s terase ispred vikendice, šetnjom po poznatim prigorskim bregima itd, ali popeli su se na Sljeme možda triput ... (no pretjerujem, poznaju i Gorsko Zrcalo i Kamene svate i Glavicu, Puntijarku i ove gore domove, ali dugo im već obećavam Veternicu pa nikako - više puta smo se nasadili jer je bilo zatvoreno). Dalje se makli nismo. Ni do Okića (shame).

ALI ne možemo te stići da se postavimo na glavu. I zato pusti SEBE na miru, pa onda i djecu. Ne kažem da ih ne treba nadzirati - treba, ali ne treba se time opterećivati. Na dobrom ste putu. Kad se zbroje sve naše slobodne aktivnosti kroz tjedan, pitanje je da li dostignemo tebe i tvoju obitelj za jedan jedini pošteni vikend. Djeca će pamtiti vaše izlete, a ekrani će pasti u zaborav. Amen!

[leonisa]

ma kad se sjetim i civilizacije, a dooma jos ranije, dovoljno mi je da ne dopustim da u kucu udje ni nitendo, ni plejka ni nista.
koliko god me nagovarali, drzim zadnju obranu jer sam primjetila da je kcer na nas, a i muz i ja uzasno, uzasno volimo igrice. zato ni jednu nisam instalirala od kad se kcer rodila.

a stripovi...meni je bas drago sto se moja u njih zaljubila i sto svaki odlazak s didom u grad zavrsi u stripovima na kvadrat, ko neki ritual.
da, ona se u njih uzivi i ima problema s hiperfokusom, al draze mi je to nego da uzgaja zmajeve ili uredjuje digitalne barbike.

tocno se sjecam kad je instalitala neku igricu virtualnog akvarija. i trcala doma iz vrtica da nahrani ribice, ocisti akvarij, virtualno, naravno.
pa smo je MM i ja pitali zasto za 5kn ne cisti nas pravi akvarij u kojem su njene ribice.
to je dosadno, kaze ona.
a potezi ciscenja su isti- mases prstom lijevo desno i magnet cisti ekran.
mases rukom lijevo desno dok drzis magnet i magnet cisti staklo akvarija.

stoga, koliko god meni bila primamljiva ideja raznih igrica, branit cu i zabranjivat cu, jer u nasoj obitelji se nitko ne zna kontrolirati

[cvijeta73]

mima, ja sam igrala BROKEN SWORD dok sam bila trudna s J, a bila sam doma bez posla.
i totalno me obuzelo, toliko da bi, već sam to pisala, cijelo jutro bila na ekranu i u tri i pol popodne počela sjeckati kapulu za ručak, čisto da kad mm dođe s posla izgledam ko da nešto radim

[vissnja]

ijao broken sword!!!
kad se samo setim!!!

mi smo jedno vreme bili opsednuti onim Simsima, MM, moja mama i ja. ijao kad se setim kako smo ih ženili i udavali međusobno, ubijali, zidali im one kućerde i sve....
žešća navlaka

cvijeta onaj deo o tetrisu pred očima mogu da potpišem
sanjala sam ga noćima

edit: upravo mi se razbistrilo odakle mom detetu ovisnički potencijal LOL

[cvijeta73]

tatek, ne znam, ja ne vjerujem u preopterećenost djece. tako da ovo da nemaju niti jednu vanškolsku aktivnost ne bi prošlo kod nas.
naročito dok, a tako je vidim i kod tebe, školu riješe dok si rekao keks, s odličnim rezultatima.
j ima svaki dan trening. i subotom utakmicu.
ide na dopunsku iz matematike i sad vježba za natjecanje.
i za svaku od tih aktivnosti uvijek gunđa i rađe bi kaučario i bio na nekom od bezbroj servera minecraft-a.
a poslije, kad se vrati, je zadovoljan i sretan.
jučer smo zajedno rješavali zadatke s natjecanja. i ja sam došla na svoje, baš smo uživali, on i ja, sami u njegovoj sobi od osam (kad se vratio s treninga) do deset
no, i dalje mu ostaje opet previše vremena za ekran

[cvijeta73]

ijao broken sword!!!
kad se samo setim!!!

mi smo jedno vreme bili opsednuti onim Simsima, MM, moja mama i ja. ijao kad se setim kako smo ih ženili i udavali međusobno, ubijali, zidali im one kućerde i sve....
žešća navlaka

cvijeta onaj deo o tetrisu pred očima mogu da potpišem
sanjala sam ga noćima

edit: upravo mi se razbistrilo odakle mom detetu ovisnički potencijal LOL

bila je još neka, ne sjećam se imena, na koju sam se navukla, ono nešto u doba rimskog carstva, gradiš one njihove nastambe, siješ pšenicu...

[tangerina]

tocno se sjecam kad je instalitala neku igricu virtualnog akvarija. i trcala doma iz vrtica da nahrani ribice, ocisti akvarij, virtualno, naravno.

jedna moja frendica je na poslu morala čistit šefu akvarij i hranit ribice (dao joj svoju šifru od fejsa za to) dok je on na godišnjem

[Peterlin]

bila je još neka, ne sjećam se imena, na koju sam se navukla, ono nešto u doba rimskog carstva, gradiš one njihove nastambe, siješ pšenicu...

Stronghold ili Patriot? Nisam sigurna, ako kažeš da je bilo iz doba Rima...

mm je igrao taj Stronghold u doba dok je naš L. imao 2,5 godine. Zvao je tu igru "dovo" (dvorac) i šokirao se i ljuto rasplakao kad je tata izgubio bitku, pa mu je dvorac izgorio... To je valjda bila prva igrica koju je vidio.

I danas moja djeca to imaju, ali neke novije verzije - Stronghold Crusader. To je logička igra. Sad iz povijesti uče srednji vijek pa je igra dobro došla za ponavljanje gradiva (kako izgleda srednjevjekovni zamak, što rade seljaci...) Eto, nisu sve igre bezvezno lupanje. Postoje ekonomske misije (uzgajaš hranu, određuješ visinu poreza, mjeri se zadovoljstvo ljudi) i ratne - napadaju te neprijatelji. Ja sam klincima uglavnom bila prevoditelj jer su upute (pismene i govorne) na engleskom. Sad ni to više ne trebaju.

Ont. ja to u životu nisam nikada ni probala. Da jesam, vjerojatno ne bih mogla prestati.

[vissnja]

MM kaže da se ta zvala Caesar!

[cvijeta73]

MM kaže da se ta zvala Caesar!

e ta!

[cvijeta73]

i monkey island

[Peterlin]

Prva od tih igara koju sam ikada vidjela bila je Civilization (uff, al sam stara...)

[vertex]

I ja se (ako je itko sumnjao :D ) slažem s onim da je zov igrica prejak za samoregulaciju.
Znam previše djece i mladih koji su se "samoregulirali" na način da su 8 i više sati dnevno ili po cijele noći na igrama i youtube videima.

[vertex]

A jesam vam ubila zabavu, jutros u 10:27...

[Tanči]

Tatek, moja kći momentalno nakon 9 godina pauzira od treniranja, a srijedom ide na španjolski i to joj je jedina izvanškolska aktivnost.
Ne visi puno vani, ali s guštom ode s frendicama u knjižnicu koja je u zgradi i tamo rade plakate za školu i druze se.
Sve što radi, radi samoinicijativno i na ništa ju ne silimo.
Sad je zatražila pauzu od treninga i mi smo se s tim složili.
Isto ne uči gotovo ništa, a ima briljantne rezultate.
Jednostavno je takva.
Npr. U subotu je i mene i tatu natjerala da idemo na Sljeme i išli smo.
Pješice, naravno.
Iskreno, meni se nije išlo, ali išla sam zbog nje.
Bila je presretna zbog toga.
Zbog zajedničkog druzenja.
Tako da gledajući iz mog iskustva; isto mislim da previše brineš.
....a što se tiče igrica, igra ih i moja kći, ali brzo to njoj dosadi i nije ni blizu ovisnosti.
Ne kontroliram ju i ne ograničavam.
Jednistavno nije potrebno.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[leonisa]

Prva od tih igara koju sam ikada vidjela bila je Civilization (uff, al sam stara...)

nisi, eno gore je ja spominjem.
al puno prije nje bila je doom, duke, a i crimson skies kao i dina.
aj aj aj, sad mi se igraaaaa :D

[krojachica]

Ja sam u "before kids" životu imala razdoblja kad sam apsolutno cijelo budno stanje provodila pred kompom:
radeći za faks ili za posao,hoby + igranje igrica navečer. U to vrijeme još nije bilo jeftinog interneta (na žalost: jer mi se surfanje interentom, chatanje
čini čak najhumanijom varijantom korištenja kompom).
I moram reći da sam znala primijetiti određene posljedice takvog načina života, ono kad razmišljaš kao stroj.
npr. da u realnom životu kad napravim grešku pomislim kako ću napraviti undo (ali ono da sam stvarno uvjerena da to mogu).
A pošto sam i u djetinjstvu dosta igrala igrice imala sam problem još kad sam išla u autoškolu: instruktor mi je rekao: hej nije ti ovo need for speed.
Mislim da sam iz need for speed moda izašla tek kad sam dobila djecu.
Čini mi se da rijetko tko može igrati igrice a ne biti ovisnik o njima, njih nekako ili igraš ili ne.

U knjizi Epidemija popustljivog odgoja by Robert Show je ova tema detaljno obrađena i jasno je pokazan slijed: pretjerana izloženost medijima - depresija.
Ova me se je knjiga doista dojmila (citat iz potpisa mi je iz te knjige), možda najviše od svih koje sam pročitala o odgoju djece, vjerojatno baš zbog toga što sam kroz nju dobila potvrdu onog što sam i sama iskusila na vlastitoj koži.

E sad, svojim klincima nisam htjela lupiti totalnu kontru, ali do cca 4-5 godina nisu igrali igrice, a sada ih igraju ali rijetko.
Kod mene je situacija takva da starije dijete, koje je malo kasnije od mlađeg dobilo dopuštenje za igranje igrica
pokazuje manje znakova ovisnosti: rijetko se poželi igrati, brzo i samoinicijativno prestane, dok je situacija kod mlađeg nešto drugačija,
e sad jeli slučajno ili ne da je dijete koje je kasnije počelo igrati igrice bude manje ovisno ili nije, ne znam.

[pomikaki]

U knjizi Epidemija popustljivog odgoja by Robert Show je ova tema detaljno obrađena i jasno je pokazan slijed: pretjerana izloženost medijima - depresija.

morati ću je onda ipak pročitati

tema je dobra. Inače nisam taj tip ali kao rješenje vidim jedino represiju
U kući nemamo tv-a a mobitel joj neću kupovati bar do punoljetnosti. Laptop ima samo mm.
Ipak pogleda crtiće na kompu, ponekad. I dalje uspije vidjeti previše tv-a kod susjeda i kod bake vikendom.

[Jurana]

prijavljujem i ja sebe koja sam odrasla uz previše TVa i muža koji je još sto puta gori od mene, koji je u stanju doslovno cijeli dan i pola noći provesti uz maraton neke serije ili igricu. I studira, i ima priličan problem sa koncentracijom, ali i dalje neće priznati da to ima veze jedno s drugim, i doslovno nagovara naše dijete na ekran, jer je onda tih, a dok se igra zna vikati, vrištati, lupati s nečim... To me izluđuje (muževo ponašanje, ne djetetovo)
Klinac je još i dobar, nakon određene količine crtića bude mu dosta, ustane se i uzme igrat legicama ili autićima, čak imam osjećaj da mu neka priča potakne maštu i da je on onda prerađuje dalje u igri. Ali bojim se kad ne bude tako, kad on bude u stanju piljit cijeli dan u ekran, i ja budem trebala postavit neka ograničenja, kako to napravit bez podrške mm?

E, ovo i mene zanima.
Moj muž se, kao ovisnik, ponaša jako defanzivno ako se samo krene razgovarati o televiziji i utjecaju iste, pa se ja zezam da bi on na ultimatum: ja ili televizija, vrata pokazao - meni

[pomikaki]

I ja se (ako je itko sumnjao :D ) slažem s onim da je zov igrica prejak za samoregulaciju.
Znam previše djece i mladih koji su se "samoregulirali" na način da su 8 i više sati dnevno ili po cijele noći na igrama i youtube videima.

uh, ja znam i neke ljude koji su tako navukli ozbiljne zdravstvene probleme koji će ih pratiti do kraja života
no recimo da su to ipak ekstremni slučajevi

i kod mene je mm slaba karika prvi bi rado proveo većinu dana pred ekranom, ali bar što se tiče djeteta prihvaća moje argumente.

[tatek]

Evo malog apdejta kaj se tiče ekrana

Vedran se upravo vratio iz škole sa prvim mjestom na školskom natjecanju iz informatike gdje je u konkurenciji sedmaša i osmaša on kao sedmaš osvojio prvo mjesto!

Morat ću ga pitati podrobije kakva su bila pitanja kad dođe doma - zasad sam saznao da nije znao kako se označavaju Read/Write CD/DVD diskovi i da nije znao da su mp3 fajlovi već komprimirani. No, očito je znao dovoljno drugih stvari.

Slijedeći korak je županijsko natjecanje za mjesec dana.

Cvijeta, ne čini mi se da je opterećenost djece toliko bitna (sve dok se rade njima zanimljive stvari), već više tjerati ih da rade/treniraju/vježbaju nešto što ne žele.
Na žalost, kod nas nitko u kući ne svira nikakav instrument tako da im recimo nije bilo zanimljivo učiti svirati neki instrument jer koliko god nam je svima u kući muzika vrlo bitna nitko ništa ne svira (osim mojeg kratkog izleta u svijet bubnjeva). A slično je i sa sportom i terninzima - nula bodova u našoj kućnoj zajednici iako sam recimo u ranijim godinama često bio na košarici.

[zasad skulirana]

i monkey island

ajme jesi me vratila u jedno ljeto....driblala sam po toj igrici dan-noc.....

ja sam doslovno ugasila televiziju kad sam rodila i otad ne palim...odjavili smo max TV...(prije sam stvarno dosta blejala)
jedino ja i MM (kad mala spava) gledamo tu i tamo downloadirane filmove...u kuci je jedan TV u DB-u, 2gi je u gostinjskoj sobi/vjezbaonici pa ja tamo spojim laptop kad idem vjezbat...to mu je jedina svrha kad nemamo goste...

N. sam pocela pomalo crtice pustati na kompu s jubitoa oko 2gog rodjendana ali je MM brzo to "malo" poceo povecavati do momenta kad sam dosla s posla a oni dvoje za kaucem,on u krilu ima laptop a mala tablet...aaaaaaa.....

kad njega nema doma prodje i po par dana da nista ne pogleda, a drago mi je sto ju vrlo lako odvratim od gledanja kad ponudim da joj u zamjenu pricam price....

ja bi trebala smanjit blejanje u laptop, znam da ne pruzam dobar primjer N. ali tjesim se da je jos mala...kako bude starija planiram bit sve bolji uzor!

[AdioMare]

bravo vedranu!

[mamitzi]

kod nas nema zabrana igrica i nisu ovisnici ni o čemu osim o rečenicama "mama meni je dosadno" i "tko će se igrati sa mnom?".
jedna sam od rijetkih majki koja je svog petogodišnjaka nagovarala da igra igrice ili gleda crtić dok uspavljujem bebu i ne mogu ga zabavljati.
od tv emisija filip se ponekad zakači na neke humorističke serije a zabranjena mu je samo "zauvijek susjedi" jer ju ja ne mogu podnjeti. obzirom da sam odrasla u obitelji tv ovisnika ne branim klincima ništa od programa iz pedagoških razloga ,samo pazim da je tv ugašen za vrijeme dnevnika jer ne želim da vide stvarne užase.
ali tu je moj muž -njemu sam nekoliko puta zabranila kompjuter, čak i iščupala kabel i bacila ga iza ormara uz riječi "ostaviti ću te kad te idući put vidim na kompjuteru, tebe i djecu pa se..."
nasreću prošlo ga je ili to radi dok mene nema.

[Peterlin]

Evo malog apdejta kaj se tiče ekrana

Vedran se upravo vratio iz škole sa prvim mjestom na školskom natjecanju iz informatike gdje je u konkurenciji sedmaša i osmaša on kao sedmaš osvojio prvo mjesto!

Morat ću ga pitati podrobije kakva su bila pitanja kad dođe doma - zasad sam saznao da nije znao kako se označavaju Read/Write CD/DVD diskovi i da nije znao da su mp3 fajlovi već komprimirani. No, očito je znao dovoljno drugih stvari.

Slijedeći korak je županijsko natjecanje za mjesec dana.

Cvijeta, ne čini mi se da je opterećenost djece toliko bitna (sve dok se rade njima zanimljive stvari), već više tjerati ih da rade/treniraju/vježbaju nešto što ne žele.
Na žalost, kod nas nitko u kući ne svira nikakav instrument tako da im recimo nije bilo zanimljivo učiti svirati neki instrument jer koliko god nam je svima u kući muzika vrlo bitna nitko ništa ne svira (osim mojeg kratkog izleta u svijet bubnjeva). A slično je i sa sportom i terninzima - nula bodova u našoj kućnoj zajednici iako sam recimo u ranijim godinama često bio na košarici.

Oooo, bravo, čini mi se da nam se djeca budu upoznala....

[Peterlin]

Duplić!

[larmama]

čestitam Vedranu

a kod nas danas još jedan ekranski pritisak, želi smartphone, gotovo sve cure ga u razredu ga imaju pa hoće i ona. I do sada se prvi put sjetila upotrijebiti argument da će ga kupiti sama jer ima novce koje je dobila od baka, deda ...
Ovo zapravo nema veze s ekranom nego s time da hoće ono što svi imaju. Realno joj novi mobitel ne treba, onaj koji ima služi joj za zvanje i ništa joj drugo ni ne treba na njemu. Sve ostalo ima na tabletu. No cure u školi imaju smartphone pa sad hoće i ona.

[Moe]

Moe, tvoja curica ima samo 6 mjeseci
koliko god je tati teško čuvati je "kad se unervozi", paljenjem televizora joj jako loše čini

Svjestan je on toga, no kad ispuca sve adute onda proba i sa tim, ne bi li brže prošlo vrijeme dok ne dođe mama...
Ona kao da osjeća da mene nema (sat dva kad nešto moram obaviti) pa postane jamralo (što inače nije). Srećom pa joj u tom njenom jamranju ništa (pa ni tv) nije zanimljivo više od 5 min.

[Moe]

Btw zanima me kako reagirati kada odemo u goste pa djeca u toj kući gledaju tv. Mislim - ne mogu reći da se isključi.
Ili odemo u dućan - tv, u kafić/restoran - tv, u taxi - tv...
Nisu te situacije česte, ali nekad su neizbježne.

[enchi]

Nisu me brinule takve situacije, to je nešto kratkotrajno i ne dovoljno često da bi me uznemiravalo niti imalo neki poseban utjecaj na djecu.

[apricot]

Btw zanima me kako reagirati kada odemo u goste pa djeca u toj kući gledaju tv. Mislim - ne mogu reći da se isključi.
Ili odemo u dućan - tv, u kafić/restoran - tv, u taxi - tv...
Nisu te situacije česte, ali nekad su neizbježne.

naravno da nećeš određivati pravila u tuđoj kući
ali, isto tako... tvoje dijete od 7 mjeseci sigurno ne ostaje negdje nasamo; staviš je u krilo okrenutu prema sebi
ionako se stalno moraš baviti njome

a ovo ostalo što si nabrojala... stvarno pojma nemam da u dućanima ima TV
pa čak i ako ima... ne zaustavljaš se na jednom mjestu, nego prođeš
za taxi... prvi glas
ok, u kafiću ima TV, to znam, ali sjedni tako da okreneš leđa

[Peterlin]

čestitam Vedranu

a kod nas danas još jedan ekranski pritisak, želi smartphone, gotovo sve cure ga u razredu ga imaju pa hoće i ona. I do sada se prvi put sjetila upotrijebiti argument da će ga kupiti sama jer ima novce koje je dobila od baka, deda ...
Ovo zapravo nema veze s ekranom nego s time da hoće ono što svi imaju. Realno joj novi mobitel ne treba, onaj koji ima služi joj za zvanje i ništa joj drugo ni ne treba na njemu. Sve ostalo ima na tabletu. No cure u školi imaju smartphone pa sad hoće i ona.

Ovako je na isti način naš mlađi sin kupio sebi smartphone sad za Božić, od ušteđevine. Ima stariji brat (i on ga je lani kupio od ušteđevine) pa je htio i on. Za sada nisam primijetila baš da to zlorabe. Znalo mi je ići na živce kad su u 10 navečer prštale poruke, pa sam rekla da mobiteli imaju noćiti u hodniku, pored fiksnog telefona, na punjaču ili bilo gdje ali ne pored kreveta. Obrazloženje - elektromagnetsko zagađenje (ali nije ni to bez vraga...).

Kako god bilo, sad su svi naši mobiteli noću izvan spavaćih soba. Da ja ne mislim je li kome od mojih dječaka palo na pamet do ponoći igrati igrice ili visiti na wifiju - nema šaMse!

Ont. - mislim da sam već negdje pisala kako je moj stariji u prvom polugodištu napravio zadaću iz kemije - kristalizacija soli iz zasićene otopine: budući da pokus još nije bio gotov, on je ostavio doma uključen laptop s kamerom i to pored prozora da ima dovoljno danjeg svjetla, pomoću smartphonea se povezao na laptop (ima program za daljinsku administraciju) i pokazao profesorici kako ide pokus u realnom vremenu! JOš je sat postavio u dosegu kamere, da ga se vidi! Cirkus! I što da im čovjek onda kaže o korištenju ekrana??? Meni to nikada ne bi palo ni na kraj pameti, ali ova djeca su iz jedne druge vreće. Moram dobro paziti KAKO im postavljam ograničenja, jer mi obično kažu "ma ne znaš ti to..." i obično su u pravu. Ne stignem ih slijediti.

Daklem, tatek, ne čudi me što i tvoj sinek bere bodove na natjecanju iz informatike - moj nije išao ni na pripreme u školu (bio dva puta) nego je samo nas doma pitao da mu pokažemo konverzije binarni-decimalni sustav, malo o heksadecimalnom i sličn. Logičke sklopove rješava bez problema i baš je priprdavao da na testu uopće nije bilo takvih stvari, da je bio prelagan (ali ga to nije spasilo da napravi neke početničke greške itd.)

Ima tih primjera brdo (ta djeca pomažu profesorima kod prezentacija, hardvera i koječega - definitivno se bolje snalaze s elektronikom od cijele starije generacije svojih nastavnika i roditelja).