Da to izleda kao okp.
odvela bih ga psihologu , obzirom da sam primjecuje da njegova potreba za odredenim radnjama nije uobicajena, te ga to muci.
Da to izleda kao okp.
odvela bih ga psihologu , obzirom da sam primjecuje da njegova potreba za odredenim radnjama nije uobicajena, te ga to muci.
e da, to je ono što nas najviše muči... to što se on sam požalio... drago mi je da je on sam osvijestio taj problem, i mislim da je to nešto pozitivno u svemu tome...
dobila sam preporuku danas da se javimo marini grubić - ona je psiholog u klaićevoj, pa sad potežem neke veze da dođemo do nje...
malo sam i guglala i ona mi se čini kao ok izbor...
sjećam se i ja da sam ko klinka imala te neke kompulzivne radnje... ali mene to nikad nije opterećivalo u bilo kojoj mjeri, nikad nisam osjetila potrebu požalit se starcima ili frendici na to... meni je to nekak bilo normalno.. onak, moji neki rituali koji su mi možda davali sigurnost u nekim situacijama, kaj ja znam... ali njega baš to opterecuje i tu mislim da je to ipak nešto više... nemam pojma u biti uopće što da mislim...
ali hvala vam puno što ste se javile i podijelile svoja iskustva... nekako se nadam da je to samo faza u odrastanju, i da će proći... no, ne mogu sve to ostaviti samo na tome i čekati...