nemam baš neki pametan savjet, mogu ti samo reći naš primjer mada je malac to lakše podnio.

i nama je prije mjesec dana umro deda, doduše nismo stanovali blizu ali mali ga je volio. kad smo mu koji tjedan ranije bili u posjeti vidio je da je deda jako mršav i bolestan i rekli smo mu da je to tako, neki ljudi kad su jako bolesni umru.
kad je taj dan došao vidio je da smo mi tužni pa je malo počeo plakati i pričati kako će mu deda nedostajati ali smo se dogovorili da si odabere zvijezdu na nebu i da je deda sad tamo, on ga i dalje voli.
možda je to bila loša ideja jer je onda on pitao da mu gore nije hladno, da nije gladan, pa je bila magla pa ga on ne vidi i tako.... ali za dva dana je rekao baki neka ne bude tužna jer će svi jednom biti zvjezdice. na tome je i ostalo. sad nekad spomene ali ne previše.

mislim da je to normalno, ipak ste zajedno stanovali. ja bih nastavila voditi ju u vrtić, da vidi kako život ide dalje po starom. usput bih joj govorila kako i ja idem na posao i što vam je već svakodnevica. sretno, proći će!