sve je objedinjeno u upotrebi pc miša.
mališani imaju ispočetka poteškoće u koordinaciji ruke i oka.
ne mogu povezati ekran i micanje strelice na njemu dovesti u vezu sa rukom.
kada je za očekivati da dijete zna kliknuti mišem nešto na ekranu?
 |
|||
|
|
|||
Koordinacija oka, ruke, kažiprsta....
sve je objedinjeno u upotrebi pc miša.
mališani imaju ispočetka poteškoće u koordinaciji ruke i oka.
ne mogu povezati ekran i micanje strelice na njemu dovesti u vezu sa rukom.
kada je za očekivati da dijete zna kliknuti mišem nešto na ekranu?
Prvo treba postaviti pitanje: kada je potrebno dati djetetu ekran i miša da klikće po njemu? Misliš li da to treba četverogodišnjem djetetu?
Iako, oni to mogu sa 3 i pol-4 godine. Bar po mom iskustvu.
Stariji s 3.5, mlađi s dvije.
Ako te brine koordinacija vježbajte guranje ping pong kažiprstom loptice po stolu, miš je mala beba prema njoj.
Čim počne jesti žlicom, čim je dijete sposobno za "pincetni hvat" (uzme zrno graha i turne ga u usta) ako je dijete zdravo. MOj L. to dugo nije mogao, do četvrte godine, ali E. je mogao i s dvije.
Evo literature: http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=25412
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.01.2014. at 08:44
Radi se o izvanstandardnom poremećaju gdje sam sve živo isprobao, a za ovo znam da puno njih zna odgovor. Ova trampolinina ideja mi je super. Nije mi palo napamet.
Al ovo mi je stvarno najbolje:
"Misliš li da to treba četverogodišnjem djetetu?
Iako, oni to mogu sa 3 i pol-4 godine. Bar po mom iskustvu"
Još ideja - kupi djetetu neku vesticu/jaknicu s gumbićima da može zakopčavati i rinčice na klipse, da vježba kako će ih staviti i skinuti. Možeš joj nabaviti i neku lutku s odjećom, pa nek presvlači. Ti bolje znaš što voli.Andro-gen prvotno napisa
S druge strane - svatko od nas ima svoju priču. Iz mog iskustva, za takvu djecu s problematičnom motorikom ekran (miš, touch) je pravi spas, bar je mom starijem pomoglo. Nismo svi po istom standardu. Moj L. je prije savladao kontrolu miša nego žlicu (znao se pogoditi žlicom u uho) ali sve se riješilo.
Ont. osim motorike, da li si siguran da dijete dobro vidi? Moj se L. spasio s naočalama. Ne kažem da mora tako biti, ali i to je jedna od mogućnosti. Taj je pogodio svaki ugao kreveta, stola, fotelje sve dok nismo skužili da je slabovidan na jedno oko. Motorika se počela popravljati zajedno s vidom.
isprobano sve na sve moguće načine, a međuostalim i vid. da, dalekovidna je, nosi naočale, ali nije do toga. ima ona pincetni zahvat ok, može ona, ali joj je jako teško to. vidim po njoj. teško joj je staviti dvije pikule u bocu. stenje, ali uspije... no ubrzo odustane, kao i svatko od težeg fizičkog posla. jako je umaraju takve stvari. nekako smo kliknuli mišem jučer na pepu piga, ali nije imala više volje unatoč mojem stimuliranju, pljeskanju i bravatanju. ipak, danas u mojeg mirka idem kupiti manjeg miša, prikladnog sa njenu rukicu. sve se nadam da će to overcome, no onda samo čekam da mi jednog dana neki pametnjaković veli: "pa zašto nisi vježbao kad je bila manja? sad ti je kasno." za 10 dana će četiri godine. fina motorika ima veze sa govorom. ima nezreo govor pa ne znam da li da vježbam govor pa će posredno nadoći motorika, ili da vježbam motoriku pa će nadoći govor. za svaki slučaj radim oboje. tek smo sada naučili 12 boja. i tako... ako ništa drugo, barem nam je dinamično.
Andro isprazni inbox.
Za finu motoriku za curice ti je zgodno i nizanje perlica na trakicu, imas za kupiti npr. u Mulleru te setove za izradu nakita i za mladju djecu (vece kuglice, vece rupice).
I one slikovnice ili deblje kartonske kartice s rupicama kroz koje se provlaci zniranac, uz razne oblike naslikane na kartonu, nama je svekrva kupila takvu pa ne znam gdje ih ima.
A jel voli bojice, flomastere?
Možete i izrezivati dijelove nečeg (iz kataloga), pa lijepiti, raditi s plastelinom (to im zna biti zanimljivo),...
Mi smo rješavali puno labirinata za djecu, prvo vrlo jednostavnih, pa težih. Možeš ih i sam nacrtati, mada ima na internetu brdo za isprintati.
Ljepljenje sličica u album je zgodno (npr. životinjsko, mada ima i brdo albuma za curice).
Slaganje kockica, puzzle ako voli (mojem su ništa posebno),...
Ovisi što curica voli. Mi smo npr. od konca radili velike "paukove mreže" po cijeloj kući. Iliti cijelu kuću povežeš koncem, pa se provlači, na kraju reže škaricama tu mrežu (konce).
Bit je da sama namata konce oko stolaca, nogu stola,... (konac mora biti tanak, da pukne u slučaju kakve nezgode) i onda koristi škarice, pa ih reže.
a ne znam, sad ću ja kao betial meni ove tvoje teme baš nekako opterećujuće zvuče. može bit radi toga što krivo čitam napisano, a to je mana foruma, sigurno. uznemiruje me tvoja stalna uznemirenost. od kad gledaju crtane, od kad se igraju na tabletu, od kad mogu s mišem...
pa jel na kraju cura ide na te dodatne vježbe? vezano uz njenu dijagnozu?
ja bih slijedila savjete stručnjaka, a ostatak dana pustila malu da radi što god hoće. malo kroz igru, ovo što su cure napisale, al čisto radi zajedničko provedenog vremena, izabereš neku aktivnost koja i tebi i njoj paše.
a ne radi fine motorike. to dođe usput.
zanemari skroz ako sam fulala sto posto poantu. što je vrlo moguće.
I slažem se c cvijetom. Ja bih "podebljala" aktivnost koje dijete voli, a utječu na finu motoriku.
1. oslobođen inbox
2. charlie, thx na savjetu. sličnosti nabavljene i ne žudi za slaganjem toga. sve nekako kroz igru pokušavam, no brzo odustaje.
3. anemona, cvijeta i svi svi ostali: sit gladnom ne vjeruje. doktori? šalji dalje bez povratka, igraju zuje s nama u stilu "joooj, opet vi, (zakolut-zakolut) jedan od onih zabrinutih roditelja internet&forum educated. ma mala je, narast će". nema dijagnozu. svatko konstatira sadašnje stanje i prepiše od prošlog i nitko ništa pametno nije savjetovao. jedino što sam naučio je da kada mi vele da donseem nalaze da donesem frišku figu. crtež? šara kao dvogodišnjak. škare? ne zna što bi s njima. puzzle? ne zna što je to. lego? bez ideje jedno na drugo slaže. kontrola za godinu dana ili po potrebi. i tako već godinu i pol otkako je dvoipolgodišnjakinja (premalena) pa do sada. susp. rpk\psi (poremećaj senzorne integracije). ipak dijagnosticiran blaži poremećaj SI i hypotonia. malo nadilazimo temu. sa problemom sam upoznat daleko više od doktora kod kojih idemo, ali sa rješenjem nisam pa tražim. čini mi se da je riječ o stanju pa makar i to da izbrusim koliko mogu.
Ja imam isto takvo iskustvo sa svojim starijim sinom. U Suvagu je dobio dijagnozu, fizijatrica i neurologinja su sve to lijepo obradile, ALI to je kod njega zaista stanje, nije nešto prolazno. Ima neke fine sitne mikropokrete (nesvjesne) koji mu ometaju mirni položaj i to mu kvari rukopis, a ima još nekih sitnih stvari s kojima se mučio dugo, dok nije našao svoj način:
U pravu si - s vremenom se to u biti ne popravi, ali dijete nađe mehanizme kompenzacije. Moj L. nikada nije naučio vezati cipele na jednu petlju, oko koje omotaš drugu, proguraš prstom pa provučeš... Nikada i ne bude. I danas veže cipele po sistemu "zečje uši". I danas mora dobro paziti kad toči tekućinu u čašu jer ima faktor prolijevanja štajaznam 40% pa mrtvo hladno stavi čašu na sudoper i toči tamo, pa ako se slučajno prolije - koga briga??!!!
Vježba je važna, ali dijete treba pustiti da si samo nađe način kako mu je najlakše. Ide to, ali ključna stvar je motivacija.
Ont. i mi smo imali male miševe, pa bežičnog miša (jer je jedan sin ljevak) i tako - prilagođavamo se. Dosta toga se popravilo, odnosno dijete si je našlo način kako napraviti neke stvari. I koga briga što je naučio voziti bicikl tek u desetoj godini? Naučio je! Nije važno ni to što je njegov mlađi brat davno prije umio sam odrezati kruh. Znaju oba, pa opet gnjave mene
Ono što mi se čini (ali uzmi s rezervom) je da je trebaš uvlačiti u igru.
Mislim da su njoj puzle, labirinti i slično preteški.
Ovo sam ja radila sa svojima u dobi 2-5:
-puhanje mjehurića od sapunice, probijanje istih kažiprstom. Što više mjehura to bolje.
-puhanje kroz slamku (ili u tekućinu ili puhanje balona od sapunice na glatku podlogu-garantirano pola sata zabave)
-plastelin
-pravljenje domaćeg plastelina, miješenje kruha
-pretakanje vode iz jedne posude u drugu
-sadnja cvijeća (presipanje zemlje iz jednog pitara u drugu)
-male kuglice (perlice i slično, bitno je da odskaču) bacati po kući i pokušavati ih uhvatiti
Kod mojih je sve ovo super prolazilo, jedini uvjet je bilo da ne inzistiram.
Ja počnem, oni nastave.
Ali zato i dan danas svaki kolač radim duplo duže, u sve moraju umiješati prste
Isprobavaj, nađi ono što curica voli. I makni je od tehnike, puno će više naučiti od životnih stvari.
p.s. kad kažem makni ne mislim ukini skroz, nego za rješenje motoričkih problema koristi druge stvari.
Moji su naučili da kliknu sa mišem sa 2 god. 4 meseca-ali moji imaju onaj potencijal za zavisnike koji se pominje na temi o deci i ekranima.
I meni bi bile smešne priče "mala je, sazreće" da ih nisam videla na svom detetu.
Sa 2,5 god. je znala da nacrta krug i u njemu dve tačke za oči i crtu za usta. Ili da žvrlja. I tako je bilo narednih 1,5 godinu. Dok nije jednog dana sama od sebe sela i nacrtala čoveka-sa svim detaljima osim tačnog broja prstiju.
Puzle-nimalo je nisu zanimale. Nula strpljenja i interesovanja. Ni one klasične dve nije umela da spoji. Dok negde pre 4. rođendana nije dobila neke od 30 komada i od tada slaže puzle precizno i koncentrisano, čak ih je izričito tražila između ostalog i puzle za Novu godinu.
Bojenje bojanki-ni slučajno. Našara event. usta ili neki detalj u par poteza. Pre par dana je zgrabila neku bojanku koja dve godine skuplja prašinu i od tad je boji sistematski, ne odustaje dok ne popuni ceo crtež. Ok, prelazi linije, ali ih prvi put zapravo boji.
Slova-nikad je nismo učili da piše slova! Nikad ih nije vežbala. Grafomotorika joj je ne tako dobra, rekla bih ja do pre par dana. Dok nije sela i ispisala priču-od više strana!!! Čitljivu priču, sa krivim i nepravilnim slovima, naravno, ali to je bio prvi put da ih uopšte piše!
Ne pišem ovo da se hvalim, nego da pokažem koliko skokovit može da bude razvoj. Ja sam blago rečeno zapanjena.
Ali teško je dati predlog dok se ne znaju detetova interesovanja. Moja deca recimo vole da obuvaju lutkice tipa barbike i još manje-meni se čini da je to dobra motorička vežba-ali ako dete ne zanima ništa od toga.
Malo mi je teško, doduše da zamislim da je ništa ne zanima. Šta je sa prirodom, da li je zanimaju stvari iz prirode-kamenčići, lišće, cveće, blato
Posljednje uređivanje od pulinka : 23.01.2014. at 11:53
vezanje cipela je trade mark dispraksije, ovoga s čime se (i) mi borimo. da, kompenziraju. to je cijela filozofija. na sreću, tješi me da je još uvijek moguće riječ o zakašnjelom razvoju, nego o dispraksiji\rpk. to se teško dijagnosticira prije 5. godine, a ona ima 4.
vrflo vjerojatno je genetskog podrijetla (jedno od mogućih stvari je i disfunkcija corpus callosum, ali ovo je ipak roda, kvragu...).
proučavam to studiozno.
evo konkretno i nije na engleskom:
http://www.psihijatrijakcs.org/klini...spretnosti.pdf
Ja sam identična kao Peterlinin sin. Identična. Vezujem celog života zečje uši, bicikl naučila da vozim sa 11 godina, silazila jednom istom nogom niz stepenice toliko dugo da se toga još sećam (!), sunožno skakanje vrlo velik problem..Kratkovida, nisu baš prepoznali na vreme. Grafomotorika bože sačuvaj, skoro mi je nemoguće da povučem pravu liniju slobodnom rukom. Ali, da, nauče se tehnike kompenzacije. I vežba čini čuda.
je, puli... vježbe čine čuda, no uzrok je bitan. gušteru naraste rep, a čovjeku neće prst. da se razumijemo, 5-6% djece ima ovo što i moja mala, samo je pitanje intenziteta.
Andro-gen, nemaj se toliko kvačiti za detalje. Evo moje dijete 6,5 godina ne zna vezati cipele, znam dijete staro 10 godina, motorički napredno da ne može bolje, pa opet ne veže cipele - ne zna,...
Pokušavam ti reči da si se uhvatio svega - previše.
Nema ničeg magičnog što bi dijete radilo pa da to riješi vaše probleme.
Zabadava mi ovdje nabrajamo 1000 aktivnosti, a ti ćeš svaku prekrižiti, jer je svako dijete drugačije.
Kreni od onog što tvoja curica voli. Ima nešto u čemu uživa, što je veseli, što joj je dovoljno važno da zadrži pažnju?
Na takvoj aktivnosti baziraj vježbu grafomotorike.
Pa traljav govor ti je vjerojatno dio iste priče... Utješno - govor se kod mog sina uredno popravio. Ali smetnje su se vratile u nekoj mjeri prošle i pretprošle godine kad je s početkom puberteta ušao u razdoblje naglog rasta. Govor mu je postao mumljav i nerazumljiv. Naravno da nisam kužila, morao mi je prijatelj logoped pokazati prstom da se radi o toj istoj neurološkoj smetnji koju treba kompenzirati. Trebalo je jedno pola godine. Sad je ok.
Ja se slažem sa tobom, Andro-gen. I sigurna sam da je uzrok bitan, i da i ja, a i moja ćerka imamo nešto slično tvojoj. Jer, zaboravila sam da dodam, iako je prohodala sa 12,5 meseci bez forsiranja, iako po onim miljokazima ne kasni nešto motorički, ona je do četvrtog rođendana padala u proseku po 3-4 puta dnevno. U sobi, na ravnom, preko svojih sopstvenih nogu...I na igralištu još toliko. Sad padne svaka 3-4 dana. I zvizne glavu u nameštaj samo jednom nedeljno. Tako da, ima nade...
Posljednje uređivanje od pulinka : 23.01.2014. at 12:10
majko moja. ono, po tvojoj samoprocjeni, jel postoji i najmanja mogućnost da si zabrijao? al totalno?
a što kaže gđa mama?
da ne govorimo da tvoja (koju si već svrstao u 5-6% djece) ima samo kriterij A. od ABCD potreban za dijagnozu.
da sam ja na tvojem mjestu, prestala bih proučavati disfunkcije corpusa, maknula bih na par mjeseci i lego i puzle i vezice i perlice i svu elektroniku, i svaki dan išla s malom par sati vani. kiša, snijeg, bura, we.
eto. par mjeseci ni vrit ni mimo. niš se neće desiti. ionako kaže u tom članku da se najbolji rezultati postižu s djecom nakon 5-te godine starosti.
androgen, držim fige da nađeš/te rješenje.
Svaka ti čast da se toliko trudiš, u tvojim postovima osjećam da stvarno ima podloge za zabrinut se i ne mislim da briješ kao cvjeta
Meni je nekako osnovni kriterij za brinuti se za djetetovo zdravlje ili ne - onaj unutarnji glas koji osjeća roditelj.
A poslije će svi redom počevši od liječnika govoriti što niste ranije počeli s vježbama? Ja sam uvijek za ranije djelovanje i rješavanje (a ne stavljanje pod jastuk).
Ako mi se razbije prozor neću ga ići lijepit nekom ljepljivom trakom pa dok potraje, nego ću tražit konkretno i trajnije rješenje (luda usporedba ali valjda ste shvatili bit).
poslušala bih savjete od Peterlin i drugih cura.
btw meni neugoda reći da ja svojoj djeci još nisam ni dala priliku za klikat mišem (jer se jako bojim ovisnosti o ekranima), al motorika im je izvrsna, također i fina motorika.
ajme dobre ideje za onu paukovu mrežu po kući baš ćemo se igrati jedan dan, maleni je ionako sav u Spidermanu.Thanx anemona.
been there, done that.
naslušao sam se ovakvih savjeta (i postupio prema njima) tako de me ništa više ne baca iz takta. bit će da se meni samo učinilo da je mala prohodala sa preko 18 mjeseci.
da, nadam se da je to sve u onoj kategoriji kasnijeg dozrijevanja. mala je razlika u ovoj dobi pa ostavljam odškrinuta vrata. ipak, nije pila medikamente (osim ribljeg ulja, koji je aditiv prehrani) pa sve učinjeno je u principu dobro.
thx lili75.
@cvijeta: a što kaže gđa mama? gđa mama je btw gđica. ne kaže ništa, no nada sa da sam u zabludi, baš kao što se i ja nadam.
Na kraju ti to baš tako i bude.... Većina stvari će doći na mjesto, možda kasnije nego kod većine djece, kao što je bilo i s prohodavanjem.
Iz cipela roditelja: netko se mora pomiriti s tim da mu dijete nema sluha ili smisla za crtanje, a ja sam se odavno pomirila s tim da moj stariji nema savršenu finu motoriku. I što? To mu ne smeta da bude čisti odlikaš, ne smeta mu ni u glazbenoj, ne smeta mu ni u svakodnevnim aktivnostima, pa zašto bi onda smetalo meni? Ali da me brinulo dugo - brinulo me. Motiviralo me da izmislim 1001 aktivnost i igru za vježbu. Da sam obišla puno doktora i saslušala/poslušala njihove savjete. Brinulo me i prestalo kad sam shvatila da je to tako, da se dijete sasvim dobro nosi sa svojim tijelom kao i svatko drugi od nas.
i ja sam primjetila da se tvoje teme ponavljaju, ne kažem da nisi u pravu - pojma nemam, nisam vidjela dijete a ti je gledaš svaki dan
ono što me čudi je što stalno spominješ gledanje crtanih, sad i kompjuter, daleko ranije nego što bi to zdravom djetetu bilo potrebno, skoro kao dio terapije
Za statistiku, meni se čini da je moja počela hvatati vezu između miša i ekrana s nekih 5 ili možda 4 godine, ali bi vjerojatno skužila i prije da je bila više pred kompom.
jos ideja, to mozes odmah- doma imas slamke- narezi ih na komadice, izmi spagicu, konac i daj joj da si nanize ogrlicu. to bi joj moglo bit fora.
moja starija nije voljela ni puzzle niti one piknice kaj se pikaju i radi se slika, niti je znala znirati (to je savladala prije skole), zakopcat gumb, na hlacama pred skolu, na kosulji ni dan danas...al je savladala touchscreen s 3. mis ne koristim. igrala je hlapicovu igru ucimo slova. ali je voljela crtati i rezati.
mladja pak pika s 9mj, gurala je sarafe u rupice od ormara s manje od 18mj, skuzila je kako na mobu pokrenuti filmice i vrtiti ih, prst na touchscreen, a iznenadila me i s 18 kad si je na youtubeu pustila pjesmu na ripit i plesala. cvor na cipeli napravila je punih 7g ranije od starije. uziva u puzzlama i legicima, obula je cipelu prije nego je prohodala. a prohodala je s 20mj. starija je to naucila tamo s 4 u vrticu, a prohodala pola godine prije mladje.
i sta mi to govori? nista. bas nista.
osim da su djeca razlicita. i da ih zanimaju razlicite stvari.
nemoj je usporedjivati, ali nemoj ni zanemarivati unutarnji glas. ako ti mislis da nesto niej ok, tjeraj to dok ne saznas sta nije ok. ali samo zato sto za nju, kad gledas samo nju, mislis da nesto ne stima, a ne statistiku i kako drugi.
Andro, i ja bih poslušala Peterlin - napravi sve što možeš, a s ostalim se pomiri. Svi mi koji imamo djecu s nekim "felerom" stalno ih želimo popravljati, ali popravci idu samo do nekog stupnja, dalje dijete mora samo. Nas njihovi feleri ne smiju boljetiti (meni je ovo najteže), niti se trebamo osjećati krivima za njih. Odlično je da si prepoznao dijagnozu, tj. pronašao kćer u njoj, i vjerujem da si u pravu.
Vjerujem također da ti je pisanje ovdje svojevrsna terapija, (kao što je i meni na jednom drugom mjestu), ali ne očekuj da svi ljudi mogu ući u tvoje cipele i razumjeti te. Bilo bi dobro da se povežeš sa sličnima, ako ne već u HR, sigurno postoje neki strani forumi gdje ljudi razmjenjuju iskustva. Ovdje je često frustrirajuće postaviti pitanje tipa "kad su vaša djeca ovo ili ono?" jer ćeš dobiti hrpu odgovora kako je neko dijete već sa 6 mjeseci to moglo.
Ako te sustav "odbacuje", tj. stručnjaci smatraju da djetetu ne treba defektološka ili logopedska pomoć, onda ti preostaje jedino privatnik koji će je osposobljavati za školu.
hvala čoksa, tako i je. aktivan sam i na medicinskim i roditeljskim forumima ohoho. onim vanjskim. ovdje je to nešto još nedefinirano (najbliža šifra je f82) i pojma nemaju što uopće pričam, jer ono što kažem iznesem vrlo argumentirano, a ponekad i dokumentirano. oni odrađuju satnicu, a ja živim život svoj i svoje kćeri i to je razlika.
onda doktori pitaju sa smiješkom "nego, vi ste kolega?"
a ja kratko: "ne"
i da sam razvalio strukturu haplotipa eu7 i eu13 ne bi bili kolege. kao, vrhunac je biti doktor... možda u nečem drugom, ali nema većeg dijagnostičara od roditelja, barem što se tiče ovoga.
iako se tako ne čini, nisam pao s marsa. ne znam ima li smisla boriti se sa kojekakvim vjetrenjačama cvIjetnog oblika, ali onaj munch mi stalno u glavi. sve nešto pitam, jer mislim s nekim porazgovarati, a ono kontra efekt. bilo kako bilo, hvala
Andro-gen, nisam te shvatila da li je curica na logopedskoj terapiji?
Ako nije pronađi dobrog logopeda (ako ne drugačije, onda privatno) i neka pomalo radi s djetetom.
Moje dijete je grafomotoriku (užasnu) u 2 godine rada s logopedicom (2xtjedno) i s nama doma, dotjeralo do normale.
hvala anemona. bili kod logopeda prije 8 mjeseci i kaže da je sve bo, naručeni sa 4 godine. dakle, sada nam slijedi logoped.
Deca su se juče igrala tako pa se setih-da li bi koordinaciji pomogla igra sa baterijskom lampom ili onim tačkastim crvenim laserskim pokazivačem za prezentacije (zapravo ne znam kako se zove ta spravica, ali valjda je razumljivo)?
To mi je dosta analogno sa mišem-tu je pomeranje ruke, a vizuelno se prati rezultat na sasvim drugom mestu, plus ako uključuje-isključuje svetlo vežba i kažiprst? A tako ne provodi vreme pred ekranom.
Može se smisliti svašta, od pravljenja senki rukama, što moji vole, do osvetljavanja zadatih predmeta u sobi, što se može recimo pretvoriti u "potragu za vilom", kad ih već dete voli-razbacati šljašteće nalepnice vila, ili neke zvezdice, bilo šta, što će zasijati kada ga dete osvetli. Ili neka druga njoj zanimljiva simbolična nagradica ako dobro izvrši "zadatak". Ne znam, nagađam, naravno, možda bi joj igra dobro legla jer je dalekovida pa bi joj možda i bilo prijatno da gleda na daleko, a sa tim crvenim laserom se može igrati i napolju, pretpostavljam.
Naravno, baterijska ne dolazi baš u obzir ako se dete boji mraka.
JA ću biti stvarno brutalno iskrena, pa kome pravo, kome krivo. Sve pišem iz najbolje namjere. Ono što mene zabrinjava jesu tvoje sljedeće izjave :
- svatko samo prepisuje, nitko ništa nije pametno savjetovao
- o problemu znam puno više od doktora
- nema boljeg dijagnostičara od roditelja
- sve sam živo isprobao, visim na forumima ohoho
Nekoliko pitanja za razmišljanje.
1. Koliko je moguće da je cijela struka koja se na tom polju obrazuje i radi promašila point, a da je jedan tata laik prokužio srž problema i uhvatio se na ispravan način u koštac s problemom ?
2. Jesi li uzeo u obzir da je problem kod tvoje kćeri možda multidisciplinaran i da su možda biološke sposobnosti tvoje kćerke takve da sporo napreduje, i da zato nema čarobnog štapića koji će preko noći riješiti probleme ?
3. Jesi li pomislio da si možda previše zabrijao od prevelike brige i prevelikog broja informacija koje, možda, zbog nedostatka naobrazbe u tom području ne znaš dobro selektirati ?
Ne kažem da roditelj treba slijepo vjerovati svakom stručnjaku koji dođe, niti kažem da ne postoje lošiji stručnjaci ili stručnjaci koji ne kliknu s roditeljem i iz toga nastane loše iskustvo i za stručnjaka i za roditelja. Ali, ako baš nitko od stručnjaka ne valja i nitko ništa ne zna, onda je možda vrijeme za roditelja da se zapita je li njegova slika o djetetu ispravna ili iskrivljena. Ovo ti zaista pišem iz najbolje namjere, jer bojim se da ovakvim pristupom više štetiš svojoj kćeri, nego što joj koristiš.
Ja sam totalni laik, i da čitam svaku Andro-genovu temu posebnu, rekla bih da čovek malo preteruje u brizi. Ali, onako, sabrani utisci o detetu, ako je tata objektivan-pa, da, meni JESTE malo neobično dete koje u tom uzrastu slabo barata i klikerima (to su pikule?), i mišem, i crtanjem, i puzlama, i lego kockama, i makazama, i čini mi se još ponečim na drugim temama, i još mi je neobičnije da ni nema mnogo interesa za sve to. Možda je u drugim stvarima puno naprednija ili jednaka vršnjacima, a možda i nije. Zar to onda nije u krajnjem slučaju neobično?
I moje dete je na petnaest minuta sa doktorima divno, ljupka i slatka, saradljiva, koncentrisana. Ali ako četiri godine iz dana u dan primećujem i ja, a i drugi, da ona pada u proseku 3-4 puta više nego vršnjaci i to u situacijama u kojima deca njenog uzrasta obično ne padaju, ako vidim da ona svaki dan kad izađe napolje prvo optrči deset puta u krug kao pas zatvoren mesec dana na lancu a druga deca nemaju tu potrebu, onda je valjda to bitnije nego trenutna opažanja doktora?
a)naravno. svi doslovce stave ispred sebe prošli nalaz i piši. (gotovo)nitko ništa novo nije napisao, osim u centru za autizam. ovo je vrlo osjetljiva stvar i etiketiranje nekog nosi i posljedice. stoga ne čudi pristup.
b)da, znam puno više od doktora. doktorima ne dolaze svakodnevno\svaki mjesec ovakva djeca. njihova dijagnoza je bila dio kolegija na faksu. ja sam po nekoliko sati dnevno u ovom i bavim se svojim djetetom, a ne brojkom.
c)ne iskrivljuj i ne vadi iz konteksta, ne guraj svoje riječi u tuđa usta. napisao sam:... , ali nema većeg dijagnostičara od roditelja, barem što se tiče ovoga." i naravno, postoje roditelji i roditelji, doktori i doktori. cigo zna da dijete plače kada upre prstom u glavu. eh, da li ga boli prst ili glava, to je pitanje kalibra o kojem ovdje nije riječ. valjda je jasno na što sam ovdje mislio, a i sami autori članka kojem sam uploadao link potvrđuju to što sam napisao.
d)da, sve dostupne opcije sam isprobao. naravno, svato može doumiti nešto novo. opet iskrivljuješ napisano i ne znam koja je svrha tvojeg repliciranja na izvitoperene citate.
odgovori na pitanja:
1. pitanje ti sadrži elementarnu logičku pogrešku, jer očekuješ odgovor iz dvije netočne\nepotpune tvrdnje pa ni ne mogu odgovoriti.
2. ovo je sjajno pitanje koje sam sam sebi postavio već i ono što se nadam je upravo to da je stvar u sporom dostizanju milestones... a da je teško to razlučiti još u ovoj fazi, jest. ipak, od puhanja u hladno još se nitko nije prehladio.
3. najiskrenije: in spe. ne tangira me ego ni išta slično. dao bih sve da sam glup, ružan, tup i neobrazovan u zamjenu za njeno dobro.
ne znam što ja to štetim svojoj kćeri. sve poduzeto do sada (plivanja, gimnastike, ritmike, igranja i sl.) su samo koristili. ali ako ti kažeš... na koncu, meni rastu sijede, ne njoj. a zabrinutost potiskujem.
Posljednje uređivanje od Andro-gen : 24.01.2014. at 12:08
@puli da, pikule su klikeri
- samo da se osvrnem na tvoj post - to što malena pada samo govori da je aktivna, poput šprihera. znam puno djece koja su sva izranjavana, stalno u šljivama, krastama - od padanja. a zašto? pa stalno su u pogonu, stalno trče... ne sjećam se da je moja mala imala šljivu. uglavnom na mjestu nešto radi, nije aktivna. tko ne radi, ne griješi
Slično ovako
Sjećam se maglovito da se ponavljaju Andro-genove teme sa sličnom problematikom i često se spominje boravak pred tv-om.
Pa sam na brzaka potražila, i evo:
http://forum.roda.hr/threads/56444-%...eca?highlight=
tu se čudiš što dijete od 4 mj ne trza dok gleda u tv i plašiš se autizma
http://forum.roda.hr/threads/82831-G...JEM?highlight=
tu si sretan što ti dijete od 3 godine (ili mlađe? nisam dobro shvatila) uspije pratiti tv 2 sata u komadu a da jedva trepne
http://forum.roda.hr/threads/82967-U...eta?highlight=
tu tražiš aplikaciju po kojoj bi dijete (3g) učilo jezik klikajući po tabletu
http://forum.roda.hr/threads/83559-I...ine?highlight=
ovdje pak tražiš igrice i aplikacije za isti uzrast
Stvarno se ispričavam na ovom bezobrazluku, ali stječem dojam da forsiraš dijete da bude pred ekranom
i svaki put kad ti netko spomene vezu između pretjeranog gledanja tv-a i možebitnih poteškoća u razvoju djeteta, ti to uredno ignoriraš, ali nastavljaš istraživati u svim ostalim pravcima
ne znam jesi li bacio oko na ovu temu
http://forum.roda.hr/threads/71773-q...t=rajovi%C4%87
Ja mislim da griješiš.... ali to je tipično za roditelje djece koja nemaju objektivne smetnje ove vrste.
Ja sam ratovala sa pedijatricom (koja bi trebala znati više od roditelja) i čupala na muku Isusovu uputnice za dijagnostiku, pa kad sam napokon uspjela, znaš što su mi rekli? A GDJE STE BILI DO SADA???
To su mi rekli na Rebru, gdje je djetetu dijagnosticirana slabovidnost. Ja sam od šestog mjeseca života kokodakala da djetetu bježi oko, uputnicu sam dobila kad je imao 2 i pol godine.
Isto je bilo i s nagluhošću, motorikom i ostalim, kad smo se konačno dočepali Suvaga i donijeli papire, više nije bilo problema s dobivanjem uputnica. ALI stvar se okrenula - kad je moje dijete nakon nekoliko godina trebalo krenuti u školu, ista ta pedijatrica koja nije htjela dati uputnicu za Suvag (jer je njoj izgledalo da pretjerujem i da je s djetetom sve ok) htjela je pisati preporuku da ide u Suvagovu osnovnu školu, za kojom zaista nije bilo objektivne potrebe.
Tako da potpuno podržavam ovo što Andro-gen radi. Ne da bih isto i ja, nego sam upravo to i činila što on sad radi. Sad je dijete doraslo za logopeda, stvar će uskoro krenuti, ali mi koji imamo takvu djecu siti smo tih rečenica "ma to je sve u granicama" pogotovo što smo svjesni značaja rane intervencije.
Andro-gen, samo naprijed, kapa dolje!
Ne znam ima li dijete zapravo problema, nije isključeno po meni da ima (a ni da nema).
Ali mi iznimno upada u oči ovo forsiranje računala i televizije (svaka od tema koje je pomi linkala mi je ostavila upitnik iznad glave, baš zbog toga), kao da je savladavanje ekrana istovremeno i mjerilo razvoja i terapija za odstupanja.
Peterlin, ali Androgen je stigao do specijalista, i to do puno njih.
@pomikakiSlično ovako
Sjećam se maglovito da se ponavljaju Andro-genove teme sa sličnom problematikom i često se spominje boravak pred tv-om.
Pa sam na brzaka potražila, i evo:
http://forum.roda.hr/threads/56444-%...eca?highlight=
tu se čudiš što dijete od 4 mj ne trza dok gleda u tv i plašiš se autizma
http://forum.roda.hr/threads/82831-G...JEM?highlight=
tu si sretan što ti dijete od 3 godine (ili mlađe? nisam dobro shvatila) uspije pratiti tv 2 sata u komadu a da jedva trepne
http://forum.roda.hr/threads/82967-U...eta?highlight=
tu tražiš aplikaciju po kojoj bi dijete (3g) učilo jezik klikajući po tabletu
http://forum.roda.hr/threads/83559-I...ine?highlight=
ovdje pak tražiš igrice i aplikacije za isti uzrast
Stvarno se ispričavam na ovom bezobrazluku, ali stječem dojam da forsiraš dijete da bude pred ekranom
i svaki put kad ti netko spomene vezu između pretjeranog gledanja tv-a i možebitnih poteškoća u razvoju djeteta, ti to uredno ignoriraš, ali nastavljaš istraživati u svim ostalim pravcima
ne znam jesi li bacio oko na ovu temu
http://forum.roda.hr/threads/71773-q...t=rajovi%C4%87
ako netko nešto pita na nekom forumu, ne znači da mu je cijeli život sazdan od toga. ako pitam koliko dougo kuhate meko kuhano jaje, valjda ti je jasno da mi nije životni prioritet problem kako meko kuhati jaje. slobodno to primijeni i na moja pitanja na rodi.
da. dođem doma, u hranilici je, gori tv, ne kuži da sam došao. nisam tih. inače, ovo što me sada brine jest nešto iz autističnog spektra, no to je još li-la. nažalost, misim da nisam pogriješio.
je, gledala je jednom zgodom pepu i to smatram napretkom. ti sigurno nemaš tv doma ili sklanjaš djetetu pogled od tv, dijete ti u životu nije popilo kokakolu, pojelo hrenovku ili ne dao bog kiki bombon. moja mala je.
točno, tražim nešto na tabletu jednostavno, jer mislim da je tablet sjajan za finu motoriku i u kombinaciji sa jezikom.
rajovića sam kompletnog pregledao. i kupio njegove knjige neke...
Peterlin, izvini, zbunila si me, možda sam stvarno nejasno napisala, dešava se to meni češće.
Ja podržavam to što Andro-gen radi, ako krenem od pretpostavke da je on objektivan u zapažanjima.
Jer i meni ovako sabrano zvuči neobično ponašanje njegove devojčice, i iz svog iskustva mislim da doktori ne mogu uvek da uoče sve aspekte ponašanja deteta tako dobro kao roditelj, iz prostog razloga što ponešto zahteva celodnevno svakodnevno posmatranje.
To što moje dete često pada, je primer gde smo se ja i deo doktora mimoišli, tj. pedijatarka je zaključila slično kao i Andro-gen, da, deca padaju, ona je jako aktivna i brza, što je sve tačno.
Ali su bile neobične prilike u kojima pada i učestalost-znači ne u akrobacijama, nego u običnim situacijama-stajala je, pa samo zakoračila i pala tako da je lupila i čelom o pod? Sa skoro 4 godine. Pa tako par puta dnevno.
Dok nismo zbog vikenda završili jednom u hitnoj, gde je doktor mirno primetio da dete ima sindrom hiperelastičnih zglobova, uz koji po njegovim rečima često ide i hiperaktivno ponašanje i hiperreakcije na spoljne nadražaje-što sam ja sve primećivala od rođenja i samo što nisam plakala od sreće što neko konačno ne misli da sam blesavi roditelj.
Ja nisam dalje gurala dete u dijagnostiku jer mi se čini da se ona, kako si Peterlin i rekla za svog sina, oseća dobro u svom telu, ali možda sam i pogrešila.
koliko tema o meko kuhanom jaju treba čovjek otvoriti da bi se moglo zaključiti da mu je kuhanje jaja životno bitno pitanje?
Ja istina, imam svoja pravila o tv-u i ostalim detaljima koja si naveo, možda stroža od hrvatskog prosjeka, ali dozvoljavam iznimke ovisno o prilici. No da sumnjam na poremećaje kakve ti navodiš prvo pravilo koje bih uvela je da dijete nema što raditi pred tv-om ni kompjuterom bar do pete godine, nakon toga maksimalno 20 minuta dnevno.
Obzirom da mi se činilo da se dijete razvija u redu, smatrala sam da nema što raditi pred ekranom bar do dvije godine, tu negdje sam pomalo popustila pritisku ali i dalje doziram.
od ovih nekoliko milijardi stranica, ima barem nekoliko desetaka tisuća foruma i za razumjeti je kako misliš da gledam u tv 25-29 sati dnevno kada jednu sličicu iz života objavim na tom jedinom forumu koji ti pratiš, ali ne jedinom i meni. sigurno ima i osoba koje me vide kao kukcoljupca koji cijeli život promatra razmnažanje kukaca jer sam na jednom forumu pitanje vezano uz to postavio nekoliko puta. inače, ovo je krut medij i jednobrazan pa mi je za shvatiti nedostatak senzibiliteta za napisano, kao i za okolnosti pisanja.koliko tema o meko kuhanom jaju treba čovjek otvoriti da bi se moglo zaključiti da mu je kuhanje jaja životno bitno pitanje?
Ja istina, imam svoja pravila o tv-u i ostalim detaljima koja si naveo, možda stroža od hrvatskog prosjeka, ali dozvoljavam iznimke ovisno o prilici. No da sumnjam na poremećaje kakve ti navodiš prvo pravilo koje bih uvela je da dijete nema što raditi pred tv-om ni kompjuterom bar do pete godine, nakon toga maksimalno 20 minuta dnevno.
Obzirom da mi se činilo da se dijete razvija u redu, smatrala sam da nema što raditi pred ekranom bar do dvije godine, tu negdje sam pomalo popustila pritisku ali i dalje doziram.
Uz rizik da budem dosadna, odgovorit ću još na ovo
sigurno ima osoba koje bi čudnijim smatrali tvoj interes za razmnožavanjem kukaca od onog što je meni čudno
meni je to s razmnožavanjem kukaca kul
nismo svi isti
s druge strane meni je čudno da ti dođeš doma, vidiš bebu od 4 mjeseca koja gleda tv, ne reagira ni na što, i potreban ti je odgovor foruma na pitanje što tu ne štima.
I da se teme o boravku djeteta pred ekranom nastavljaju, a sumnja o teškoćama u razvoju te nije prošla.
Shvaćam nedostatke ovog medija pa ti uz te ograde i odgovaram (odnosno, podrazumijevam da je naravno moguće da sam potpuno u krivu), ali i da sam vidjela stotinu tvojih kukcoljubnih tema, to mi ne bi izbilo iz glave onu tvoju prvu temu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom