Andro, i ja bih poslušala Peterlin - napravi sve što možeš, a s ostalim se pomiri. Svi mi koji imamo djecu s nekim "felerom" stalno ih želimo popravljati, ali popravci idu samo do nekog stupnja, dalje dijete mora samo. Nas njihovi feleri ne smiju boljetiti (meni je ovo najteže), niti se trebamo osjećati krivima za njih. Odlično je da si prepoznao dijagnozu, tj. pronašao kćer u njoj, i vjerujem da si u pravu.
Vjerujem također da ti je pisanje ovdje svojevrsna terapija, (kao što je i meni na jednom drugom mjestu), ali ne očekuj da svi ljudi mogu ući u tvoje cipele i razumjeti te. Bilo bi dobro da se povežeš sa sličnima, ako ne već u HR, sigurno postoje neki strani forumi gdje ljudi razmjenjuju iskustva. Ovdje je često frustrirajuće postaviti pitanje tipa "kad su vaša djeca ovo ili ono?" jer ćeš dobiti hrpu odgovora kako je neko dijete već sa 6 mjeseci to moglo.