Ma sve u redu, ni ja još nisam sigurna koliko je naš problem uopšte problem .
Jer je i to neko sivo područje u koje se doktori nerado petljaju baš zato što dijagnoza "hiperelastičnih zglobova" može da znači svašta i ništa. Kod nas je to nasledno, imam ih i ja , a uzroci mogu biti razni, tj. oni mogu biti jedna od manifestacija niza različitih sindroma i stanja, zajednička im je opšta hipotonija zbog slabosti vezivnog tkiva, ostali simptomi zavise od toga šta je u genetičkoj podlozi stanja. Ja stvarno nemam volje da se upuštam u previše čeprkanja po tome, jer ne mogu reći da me moje dete zabrinjava, deluje mi da je stvarno "sve u okvirima za dob", ali pojave li se problemi, drago mi je što znam u kom smeru da delujem.
Ali htedoh da stanem u odbranu ekrana . Za mene oni nisu a priori loši. Na ekranima se mogu gledati i obrazovne emisije raznorazne tematike, ili samo snimci prirode, biljaka, životinja, mašina, prevoznih sredstava, pozorišnih predstava i koncerata itd. itd. Ne vidim zašto bi recimo takav sadržaj povećavao kod dece hiperaktivnost? Ekran sa takvim sadržajem je ekvivalentan običnom prozoru, kroz koji možeš da gledaš, ako te zanima, ili da odeš.
Nije mi neobično čak ni pitanje iz naslova, kada deca nauče da koriste miš na ekranu-pa to jeste nešto što današnja deca rade. Ne može čovek da pita "kada su naučili da gađaju metu strelom?" kada to više nije nešto što bi deca trebalo da znaju. Čak više ne mogu u našim prodavnicama igračaka ni da nađem ni benigne varijante gađanja nekakve mete...