Došla sam doma u subotu iz rodilišta, dvije večeri za redom su totalni raspad sistema.
Iva: hoću mamuuuu!! (ništa novo, ali je sada malo nezgodno)
Domagoj: kmeeeee! Baš je tada gladan ...
Mene booooliiii ...
Je l to tako slučajno u početku ili da se polako privikavam i prihvatim to kao normalno stanje :?


Odgovori s citatom
). Polako je mogao ponekad i tata pročitati priču, ponekad se išlo spavati i bez priče samo uz pusu za laku noć, ponekad smo čitali s Oliverom u naručju, ponekad je pričekao dok nahranim Olivera pa smo čitali onda. I tako smo sve stvari balansirali, Olivera je isto znao zabaviti tata neko vrijeme dok sam ja obavila što imam s Dinom. Ali da će biti vječito rivalstvo, to se pripremi i pomiri, barem je tako kod mene, vole se, obožavaju jedan drugog, ali je obavezno svaki dan oko nečega svađa, tuča, vriska i cika. I to često potpiruje stariji, tako i da kad je mlađi OK, ovom drugom vrag ne da mira pa ga onda izaziva.

