Kako imati malo mira...???

[Carmina406]

Ne nađu svi prezaposleni roditelji vrijeme i snagu za djecu. I neka djeca usprkos tome budu sasvim dobro, a neka i ne budu.

o debeli potpis

Jos bi dodala da neka ni uz sav trud ne budu dobro

Ja sam sasvim slucajno zalutala na temu jer imam 8mj decka koji trazi 24h mamu,sto siku,sto nosanje,a ne spava po danu skoro nista.. pa mi se cinilo da "zapostavljam" stariju curu jer sam se nadala da cu ovo vrime na porodiljnom moci vise njoj posvetit.Medutim ovde su neke druge ozbiljnije teme,a i cini mi se da san i ja malo "zafilmala" sto bi bilo dovoljno vremena.

Eto ipak sam nasla cini mi se sta sam trazila

Pametne i drage zene hvala








Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Carmina406]

E, dobra učiteljica ovakve stvari sasiječe u korijenu... S vremenom sve dođe na svoje mjesto.
.

ehh,takvoj se nadam danas sutra,nazalost ima puno onih koje su "corave" za ovakve stvari pa se pitam jel ih mozda nije briga ili su "kupile diplomu" pa cila generacija majki zbog njih ne moze u miru popiti kavu ili nalakirati nokte








Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[vertex]

Ali mi smo ovdje, čini mi se, svi zaposleni. Ne vidim zašto bi razgovor o vlastitoj realnosti bio nabijanje krivnje nekome.
A sve i da me kritizira netko tko je ostao doma s djecom, uopće ne vidim zašto ne bih uzela u obzir i to gledište, kao što i jesam, već puno puta.

[vertex]

"užas" zaposlenih roditelja, i "sotoniziranje" ustanova.
Kako se može izabrati te riječi za ovu diskusiju, a pritom druge optužit za preuveličavanje?

[Mima]

A eto, svatko čita kako mu se sviđa. Ja recimo ne kažem da je to užas i pakao nego računam koliko realno kroz tjedan dvoje zaposlenih roditelja provode vremena sa djecom, a u to vrijeme treba strpati i brojne druge obaveze, što dječje što roditeljske, pa kad se sve to zbroji i oduzme, zaista ne ostaje puno vremena. Pa ako se onda razmisli o situaciji dvoje roditelja koji imaju ne obične 8-16 poslove, nego nešto zahtjevnije karijere, što podrazumijeva i duže radno vrijeme, i rad od kuće, i zauzetost preko veknda - jasno je da se količina vremena "za djecu" od malo smanjuje na jako malo.

(btw. MM i ja stvarno imamo malo bolje plaće za naše uvjete, barem prema statistikama, pa stvarno nemamo love niti za spremačicu na redovnoj bazi, niti za kupovanje gotovih obroka)

[cvijeta73]

(btw. MM i ja stvarno imamo malo bolje plaće za naše uvjete, barem prema statistikama, pa stvarno nemamo love niti za spremačicu na redovnoj bazi, niti za kupovanje gotovih obroka)

ovako i mi. mima, mora da nešto krivo radimo, ponekad mi se čini da negdje curi di ne treba

kako kaže šafran, život je pun kompromisa, meni kad je rok znam raditi tjedan dana svaki dan do pol noći, mm dok je radio prošli posao je doma samo jeo i spavao.
i nemamo mi nikakve karijere da se razumijemo.

[Bubilo Bubich]

ovako i mi. mima, mora da nešto krivo radimo, ponekad mi se čini da negdje curi di ne treba

Ma možemo, samo ne znamo razmišljati na taj način. Bar je meni dugo trebalo.

Ja sam na naknadi od 2660, i idem na neplaćeni pa imam za to . Šalim se, ovih dana ništa od toga ne koristim, ali mislim da znam na što Sillyme misli.

Ručak u Interspar restoranu ima za 19 kn. Ako ti se ne jede baš to, možeš onaj po 35kn. I za 80kn svi pojeli i popili, a uštedili smo 2 sata vremena za kuhanje, suđe... Nije to uopće loša hrana, i ne jedeš to svaki dan. Ali ako te 1x ili 2x mjesečno to spasi i da ti dragocjenih par sati, gdje ćeš više. Ne mora Interspar restoran, ima menzi, pizzeria... gdje jedeš za 30-tak kn.

Na Kolektivi možeš kupiti čišćenje kuće za 99 kn. Ako ih zoveš bez Kolektive, za 250 kn naprave generalku. I poslije nje ne moraš ribati puno toga dobrih mjesec dana. A to uštedi dobrih 6-7 sati ribanja/vremena. Tih 250 kn jednom mjesečno si vjerojatno svi mi s dvije dobre plaće možemo priuštiti, samo ćeš ih potrošiti negdje drugdje, a možda i to nešto drugo možeš preskočiti. Teta čistilica 1x tjedno će ti uzeti 100-tinjak kn za 2,5 sata. I što napravi, napravi, ja sam imala više vremena za djecu. Kao da s djetetom pod nogama ja čistim s čačkalicom ili četkicom za zube. I zovem ju svaki drugi tjedan, i za 200 kn - voila. Koliko ono potrošim na kavu na poslu?

Da se razumijemo, ništa od ovog trenutno ne koristim, ali ispitujem tržište među mamama u parku. I znate što, kad se vratim na posao, bome će 300-400 kn 1x mjesečno, 1x u 2 mjeseca ili kako već, ići na ručak u "skupom" kvartovskom restoranu i servis za čišćenje .

Ima i cura koje čuvaju klince za 25 kn. 50 kn ili 2 sata vremena? Dobro, 2 sata da se odmorim od djece - to mi ne treba kad sam na poslu do 17h, to ću si priuštiti sad kad sam doma bez para .

[Peterlin]

A eto, svatko čita kako mu se sviđa. Ja recimo ne kažem da je to užas i pakao nego računam koliko realno kroz tjedan dvoje zaposlenih roditelja provode vremena sa djecom, a u to vrijeme treba strpati i brojne druge obaveze, što dječje što roditeljske, pa kad se sve to zbroji i oduzme, zaista ne ostaje puno vremena. Pa ako se onda razmisli o situaciji dvoje roditelja koji imaju ne obične 8-16 poslove, nego nešto zahtjevnije karijere, što podrazumijeva i duže radno vrijeme, i rad od kuće, i zauzetost preko veknda - jasno je da se količina vremena "za djecu" od malo smanjuje na jako malo.

(btw. MM i ja stvarno imamo malo bolje plaće za naše uvjete, barem prema statistikama, pa stvarno nemamo love niti za spremačicu na redovnoj bazi, niti za kupovanje gotovih obroka)

Ovako je i kod nas. Bilo nam je kojekako - dok su djeca bila mala (do treće godine) imala sam i spremačice na tjednoj bazi+generalke; nije to vrijedilo tih para ali u onom trenutku to je bila stvar prioriteta. BOlje da spremačica počisti nekako, nego da mm i ja ne počistimo nikako. ALi to je život... Sad više ne robujemo djeci, veliki su, ali imamo roditelje starije dobi, pa smo opet angažirani na toj strani (zajedno s klincima, koji su naviknuti da je i to dio obiteljskog života).

Ne vidim u tome nikakvu dramu, ali ne mogu imati sve što bih voljela - nemam vremena obrađivati vrt (a voljela bih i znam kako se to radi), nemam vremena za puno raznih hobija koji bi došli u obzir, nemam vremena ni prostora ni uvjeta za kućne ljubimce. Život je kompromis. Uvijek. Dok su djeca mala, natežemo na jednu stranu, kad malo narastu, natežemo na drugu stranu, pa malo kasnije opet nešto dođe... Utrpajte u to još zdravstvene veselice (moram sa sinom na Srebrnjak ovaj tjedan, drugi sin ište uloške za cipele po mjeri, uvijek nešto...) Neke stvari čovjek propusti, ali kad se podvuče crta, bitno je da odradimo sve bitno i sve što ne može čekati. Eh, sad, da li će dijete dobiti kakvu trojku ili dvojku u školi - pa to je isto lekcija. Ako pol godine ne operem prozore - ma nema veze... ali uglavnom su svi podmireni i namireni + nađe se vremena za rekreaciju (u granicama), čitanje i slično. Često je to stvar stava. Jednostavno se ne treba opterećivati stvarima koje ne možemo (trenutno) promijeniti nego davati najbolje od sebe tamo gdje možemo i trebamo. A kako bi rekao moj kolega - spavat ću kad odem pod ledinu...

[Carmina406]

Sillyme bas tako

Mislim da je ljubav najvaznija,pa onda sve ostalo. Mozda zvuci "pateticno" ali tako bi po meni trebalo biti. Da pojasnim,ako bi trebala "orat i kopat" po cile dane da bi mi dica ili ja bila obucena u "markice" jer je to popularno-Nece ici i ako ce zbog takvih "da se ne izrazim" imat traume nije me briga. Nazalost puno ljudi je s takvim stvarima opteraceno i nabijaju si bezpotrebno presing pa samim time imaju i jos manje vremena. Da ne pricam o kucama koje bi trebale izgledat kao apoteka,dakako. Polazim od sebe jer mi i samoj dode lose kad vidim neoprano sude,a cura me vuce za rukav jer me nije vidila cili dan a tila bi se malo poigrat s mamom.

Onda izvadim vodene bojice pa kad je vec kaos nek je bar "sareni kaos"


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[šafran]

Ma sillyme kakvo sotnoziranje te spopalo, gdje si to uspijela pročitati, nije čak ni između redaka provučeno. Ja sam u svom postu pisala općenito o nedostaku vremena i kako sve uskladiti, pogotovo kad govorimo o nekim velikim karijerama. Nema ovdje sotonoziranja ničega, dapače, ja bi prva izludila bez vrtića.

[šafran]

E da, da upotpunim, iako za temu nije bitno, ali samo da naglasim point, inače ja ne radim, odnosno radim ali od doma, tj. sada ne radim zbog malog uopće, ali bi svejedno izludila bez vrtića, doduše mala moja nije čitav dan, nema potrebe kad sam doma, pokupim je kad mali odspava svoje, osim toga vrtić je neophodan i radi jezika, socijallne kompetencije, ima svoje društvo, svoje prijatelje, svoje drage i manje drage tete, razvija već svoj jedan mali socijalni život i van materinih skuta i to smatram dobrim i pozitivnim, to djeca trebaju.

[Carmina406]

Ja nisam shvatila bas da sillyme misli da mi "sotoniziramo" ustanove. Ili mi je nesto promaklo,a i tesko je nekad ovako citajuci osjetiti ton onoga tko pise

pa se cesto krivo nesto i protumaci

Šafran slazem se da je tesko uskladiti,pa zato ja vise ni ne pokusavam,bolje receno eliminiram puno stvari za koje smatram da su sporedne npr.prljavi prozori i "jos jedan par novih cizmica"


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[šafran]

Ma Carmina svi to radimo, život je jednostavno pun kompromisa, nejde drugačije.

[Carmina406]

Uzivam vas citati

Bas ste mi ulipsale dan,bez obzira na plisnave prozore. Otvorila san ih pa gledam kroz prozor LOL


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Mima]

1xtjedno 100 kuna=400 kuna mjesečno
Ja nemam 400 extra kuna mjesečno u kućnom budžetu, pa to je recimo jedna velika režija (zapravo, niti jedna mi nije tolika)
Istina da spremačica super pospremi, imala sam ju i ja nekad davno, ali svejedno ne rješava te dnevnih sitnih poslova (koji se moraju obaviti u ona 4 sata što imamo za provesti sa djetetom) - pospremanje kuhinje, kupaonice, brisanje podova, sauganje - ništa od toga se ne može raditi samo jednom tjedno.
ručak 100 kuna? pa OK ako je 1-2 puta mjesečno, ali to ond ai nije neka ušteda vremena; i mi koji puta u mjesecu pojedemo pizzu ili ručamo vani.

[Bubilo Bubich]

Mima, ako ste svaki dan na poslu, a dijete u školi - ne saugati i prati podove prečesto. Ne, ne, nikako .
Ja imam puzavce i jedače s poda, pa ne saugam svaki dan.

[Mima]

Mima, ako ste svaki dan na poslu, a dijete u školi - ne saugati i prati podove prečesto. Ne, ne, nikako .
Ja imam puzavce i jedače s poda, pa ne saugam svaki dan.

Bubilo, mi ne saugamo svaki dan, ali niti jednom tjedno. Imamo i psa, pa bi zapravo da nismo zmazanci i trebali svakodnevno čistiti i prati podove. Dijete je u školi max 4 sata a nakon toga veselo radi sve vrste nereda po kući.

[Bubilo Bubich]

Ma i da dodam, razumijem. Pa ja sam bila uvijek u prvim redovima sa "Ne mogu radit do 17h, kuhat, spremat, hendlat malo dijete", ali na porodiljnom nema tog stresa, pa mi je lakše reći - "naruči čevape i ne čisti". Za pol godine ću i ja opet plakati na ovu temu.

Ali kad su pare u pitanju, ja opet kažem da vjerujem da se s dvije prosječne, ili malo veće plaće može mjesečno odvojiti 400-500 kn za "kupiti malo vremena". Ili barem mi možemo. Ja sam više puta na raznim temama napisala da mm i ja skupa imamo 13 000 kn (kad ja nisam na bolovanjima, porodiljnima i sl., a to sam skoro stalno zadnje 4 god. ). To su 2 malo bolje plaće, ili? I imamo stambeni od 3000 kn. Ok, vjerojatno da imamo kredit od 5000-6000 kn, to ne bi dolazilo u obzir.

I naravno da ne možeš kupiti beskrajno puno vremena, ali 80 kn za neko jelo umjesto 2-3 sata subotom u kuhinji i kući; ili 6-7 sati za 250 kn i čistu kuću, je meni sasvim ok "kupovanje vremena" tih, pa makar i par put mjesečno.

[seni]

mene ovako statisticki zanima:

koliko nas na forumu:
-nije bilo na porodiljnom dopustu
- bilo je 6 mjeseci
- bilo je godinu dana
- bilo je dvije, tri godine

-ne radi izvan kuce
-radi neko skraceno vrijeme
-radi samostalno
-radi na poslu gdje dio vremena moze fleksibilno rasporediti
- radi raznorazne kombinacije


-radi od 09-18 i trosi ukupno 2 sata na prijevoz (pogotovo oni koji zive recimo u gradovima kao omis)

- koliko tih koji rade od 09 - 18 te trose dva sata na prijevoz, dakle od 08-19, tako rade cijeli svoj zivot, dakle od kad su se zaposlilili sa 18, ili 24 godine ili kasnije i sto je najvaznije tako ce raditi do mirovine. (pretpostavka da ce tako raditi do mirovine, u smislu, to je tako i ne moze drugacije))
ono zavrsis faks i 40 godina staza ( s eventualnim porodiljnim) radis na "normalnom" poslu svaki dan, godinu za godinu 08-19, pa tako cetrdeset godina.
takle koliko je takvih? 90%? 80% ? 30 %

prebirem u glavi svoje rodno mjesto (malo, je pa je lakse racunati). nijedna osoba koju znam ne odgovara tom profilu.

evo ja cu poceti:
ne spadam u ovu zadnju grupu (mada sam imala perioda i sa djetetom i prije kad sam radila i do 70 sati tjednu)

[seni]

ili bez faksa, svejedno je .
ono cijeli svoj vijek radis 08-19. svaki dan.

[seni]

i da ne zaboravim, koliko je takvih parova kod kojih su oboje 08 -19, svaki dan, cijeli zivot?

bb, o svemiru i i sire kad stignem.
ovo drugo pitanje, morala bih razmisliti. ne bavim se tim sustavno, ali imam dobro pamcenje, pa ti se nakupi to iz novina ala die zeit, nekih knjiga u kojima je to bilo u sklopu drugih cjelina napisano.
kad nesto pronadem, poslati cu ti pp.

[vertex]

I stvarno misliš da ćeš ovako skupit podatke za statistiku? :D

Ne znam zašto od 9-18, a ni zašto cijeli radni vijek. Ova sad tema je i počela tekstom koji govori o ljudima u godinama kad se i grade karijere, i imaju djeca.
A sve što tekst tvrdi je da to ne donosi sklad, i da to treba otvoreno priznati, s čime se ja slažem. Jer se počesto piše kao da je to peace of cake, i treba samo malo dobre volje i organizacije, a i ti si, seni, u tom duhu pisala

I da, ne mogu oboje tako, a ako pokušaju, po svoj prilici će negdje puknuti, o tome se i radi.
Naravno, možda su ljudi super sposobni, imaju zdravu, stentanu i pametnu djecu i ništa neće nigdje puknuti. I neka im, gdje god da su, neka uživaju i samo naprijed!

[cvijeta73]

Ova sad tema je i počela tekstom koji govori o ljudima u godinama kad se i grade karijere, i imaju djeca.
A sve što tekst tvrdi je da to ne donosi sklad, i da to treba otvoreno priznati, s čime se ja slažem. :

a ja ne i skroz sam na seninoj strani.

i stvarno je dobro koji put pogledati statistiku, ovdje nas na forumu, koje smo većinom zaposlene i muževi su nam zaposleni i imamo djecu. i ne radimo od 8 do 19 i ne provodimo dva sata u autu.
a opet, da postaviš anketno pitanje - većina bi bila u stresu od tog ubrzanog života.

ne znam, u širem društvu gdje se krećem, poznam samo jednog s tom visokom visokom karijerom, član je uprave jedne velike banke. i imaju troje djece i žena je doma. i taj je primjer da ponekad to i nije tvoj izbor, jer jednom kad kreneš u te vode, nema nazad.

a ovi ostali, svi ulaze više manje u ovo:

pa kao sto je peterlin i napisala, danas malo vise povuces tu, sutra tamo, ides na porodiljne, vuces vise na djecu (tesko ti je, jasno, ali to je tako), poslije vise vuces drugdje, i tako to ide u nekim valovima. mijenjaju polove, izmisljaju poslove i snalaze se na razne nacine.
nekad se nezgodno poklopi, isto tocno, neki tu suvislije posloze, neki od necega odustanu i to je to.

ponekad vuku malo i bake. evo, moja sestra ima bebu od sedam mjeseci i svoj biro zajedno s dečkom/mužem i prošli tjedan je radila od jutra do mraka, s pauzama za dojenje, na nekom natječaju, pomogla im da predaju na vrijeme. danas smo se našle na kafi, i baš mi je zadovoljno izgledala, zadovoljna s poslanim nakon neprospavane noći, zadovoljna da je radila, zadovoljna da su do 4 stigli u zg predat. u 15.51.
a mama je isto zadovoljna došla na kafu jer joj je puna kapa bila nosanja i sad se riješila
danas su svi sretni, a da ste ih jučer vidjeli i prošli tjedan... svi u stresu. i to debelom.
al, to je ono što seni kaže - život.

[Peterlin]

a ja ne i skroz sam na seninoj strani.

i stvarno je dobro koji put pogledati statistiku, ovdje nas na forumu, koje smo većinom zaposlene i muževi su nam zaposleni i imamo djecu. i ne radimo od 8 do 19 i ne provodimo dva sata u autu.
a opet, da postaviš anketno pitanje - većina bi bila u stresu od tog ubrzanog života.

ne znam, u širem društvu gdje se krećem, poznam samo jednog s tom visokom visokom karijerom, član je uprave jedne velike banke. i imaju troje djece i žena je doma. i taj je primjer da ponekad to i nije tvoj izbor, jer jednom kad kreneš u te vode, nema nazad.

a ovi ostali, svi ulaze više manje u ovo:



ponekad vuku malo i bake. evo, moja sestra ima bebu od sedam mjeseci i svoj biro zajedno s dečkom/mužem i prošli tjedan je radila od jutra do mraka, s pauzama za dojenje, na nekom natječaju, pomogla im da predaju na vrijeme. danas smo se našle na kafi, i baš mi je zadovoljno izgledala, zadovoljna s poslanim nakon neprospavane noći, zadovoljna da je radila, zadovoljna da su do 4 stigli u zg predat. u 15.51.
a mama je isto zadovoljna došla na kafu jer joj je puna kapa bila nosanja i sad se riješila
danas su svi sretni, a da ste ih jučer vidjeli i prošli tjedan... svi u stresu. i to debelom.
al, to je ono što seni kaže - život.

[casa]

Pa, ja sam s prvim sinom bila kući 2 mjeseca pa se vratila na faks, studirala i radila... Kasnije sam radila od 7 do 9 ujutro pa od 11 ili 12 do 1 i po ili 2 i po, pa od 5 do 10 navečer četiri dana u tjednu, petkom imala samo jedan sastanak u podne , i radila subotu do 12. I dijete sam viđala od 2 kad bih ga pokupila u vrtiću do 4 i po kad sam ga ostavljala sitterici, petkom, subotom popodne i nedjeljom, i mjesec dana zimi i puuna tri mjeseca ljeti. U mjesecima kad nisam radila sam noćima prevodila i prevodila, i ponekad tako noćima i dok sam radila. Bila sam mlada, nabrijana i uvjerena da se do sreće dolazi samoostvarenjem na poslu i u majčinstvu i da se sve može. Kad sam rodila drugog sina, ostala sam kući godinu dana, a trećeg tri godine i odselila iz grada jer su se moji prioriteti promijenili. Više mi nije padalo na pamet raditi takvim tempom kako bih isfinancirala stan i sitterica i sitterica, niti mi je više bilo bitno samoostvarivanje u karijeri. I sad sam nezaposlena, i prošla sam i jedan i drugi ekstrem,i sanjam o poslu od 8 do 4 za plaću od 4 i po tisuće kuna s faksom. I nije mi žao ni što sam toliko radila ni što sam odlučila ostati kući. Mislim da sam u svakoj fazi s djecom bila dovoljno ( dovoljno dobra majka, a ne najbolja majka)i da sam rasla skupa s njima. Žao mi je jedino da sad kad želim vratiti se na posao, ne mogu naći posao...

[seni]

ne znam da li cu skupiti. po svoj prilici necu. (belj, belj)
al sam postavila pitanje, zato, jer pretpostavljam da ih sigurno nece biti ni 90% (kako onaj die zeit tekst zvuci), a bome ni 50%.
pa sam htjela, da nam se to, nekako razbistri pred ocima. koje su dimenzije tog 8-19 svakodnevnog crncenja?

zasto 08 - 19 (zaboravila si na po sat vremena na putovanje!), zato jer je safran to na trecoj stranici tako formulirala, pa je logicno, da vidimo koliko ima tih pregalnika.
"Ne mogu oboje raditi i mama i tata od 9-18 (bar još dva sata putovanja tamo vamo, dakle od 8-19h), letiti sa sastanka na sastanak, vikende provoditi na seminarima, predavanjima u nekom drugom gradu po par dana i tako u krug iz godine u godinu da bi se izgradila karijera" - dakle safran govori o onima, koji su kao mi koji tu nekakve karijere/poslove grade, dakle ne o hilary clinton. pa sam htjela vidjeti koliko nas je. eto ja imam neku srednju karijereu, ne letim sa sastanka na sastanak i ne provodim svaki vikend na seminarima. a razvozenje sam rjesila, kako sam opisala. i ne spadam u te 08-19.
a osim zagreba i splita i ljudi koji rade u sta ja znam sesvetama, a zive u zaboku, sumnjam da 90% hrvata trosi dva sata dnevno na do i sa posla.

zasto cijeli zivot?
zato, jer ako pricamo o toj preopterecenoj generaciji (sto ona jednim djelom jest, ali po meni ne onoliko kako u tekstu pise), da onda i razmotrimo okvire toga.
ono sto ja vidim oko sebe, jest to da ljudi jednim djelom, koliko je to moguce svoje zivote i planiraju, pa kao sto je peterlin i napisala, danas malo vise povuces tu, sutra tamo, ides na porodiljne, vuces vise na djecu (tesko ti je, jasno, ali to je tako), poslije vise vuces drugdje, i tako to ide u nekim valovima. mijenjaju polove, izmisljaju poslove i snalaze se na razne nacine.
nekad se nezgodno poklopi, isto tocno, neki tu suvislije posloze, neki od necega odustanu i to je to.

ja uopce ne dvojim da je tesko, te da je uskladivanje i naporno i ovakvo i onakvo, ali
ne mislim da je to toliko strasno,
ne mislim da je prije bilo bolje
i mislim da je jedan dio te preopterecenosti subjektivne naravi (cvijeta super sazela).

[šafran]

ne znam da li cu skupiti. po svoj prilici necu. (belj, belj)
al sam postavila pitanje, zato, jer pretpostavljam da ih sigurno nece biti ni 90% (kako onaj die zeit tekst zvuci), a bome ni 50%.
pa sam htjela, da nam se to, nekako razbistri pred ocima. koje su dimenzije tog 8-19 svakodnevnog crncenja?

zasto 08 - 19 (zaboravila si na po sat vremena na putovanje!), zato jer je safran to na trecoj stranici tako formulirala, pa je logicno, da vidimo koliko ima tih pregalnika.
"Ne mogu oboje raditi i mama i tata od 9-18 (bar još dva sata putovanja tamo vamo, dakle od 8-19h), letiti sa sastanka na sastanak, vikende provoditi na seminarima, predavanjima u nekom drugom gradu po par dana i tako u krug iz godine u godinu da bi se izgradila karijera" - dakle safran govori o onima, koji su kao mi koji tu nekakve karijere/poslove grade, dakle ne o hilary clinton. pa sam htjela vidjeti koliko nas je. eto ja imam neku srednju karijereu, ne letim sa sastanka na sastanak i ne provodim svaki vikend na seminarima. a razvozenje sam rjesila, kako sam opisala. i ne spadam u te 08-19.
a osim zagreba i splita i ljudi koji rade u sta ja znam sesvetama, a zive u zaboku, sumnjam da 90% hrvata trosi dva sata dnevno na do i sa posla.

zasto cijeli zivot?
zato, jer ako pricamo o toj preopterecenoj generaciji (sto ona jednim djelom jest, ali po meni ne onoliko kako u tekstu pise), da onda i razmotrimo okvire toga.
ono sto ja vidim oko sebe, jest to da ljudi jednim djelom, koliko je to moguce svoje zivote i planiraju, pa kao sto je peterlin i napisala, danas malo vise povuces tu, sutra tamo, ides na porodiljne, vuces vise na djecu (tesko ti je, jasno, ali to je tako), poslije vise vuces drugdje, i tako to ide u nekim valovima. mijenjaju polove, izmisljaju poslove i snalaze se na razne nacine.
nekad se nezgodno poklopi, isto tocno, neki tu suvislije posloze, neki od necega odustanu i to je to.

ja uopce ne dvojim da je tesko, te da je uskladivanje i naporno i ovakvo i onakvo, ali
ne mislim da je to toliko strasno,
ne mislim da je prije bilo bolje
i mislim da je jedan dio te preopterecenosti subjektivne naravi (cvijeta super sazela).

Ja vas ne mogu pratiti, žene di vi odoste, evo samo da Seni kratko odgovorim na ovo jučer...

Seni ti ga isto malo jel...

Jelena i ja smo govorile o Njemačkoj i članak se odnosi na Njemačku, a ti sad tražiš statistiku za Hr i dole niže u postovima počneš nabrajti sela mala po Hrvatskoj gdje ti je sve na po metra, e pa ježi ga, pa ne možeš tako raditi statistiku i onda pitaš adje da vas vidimo kako vi radite, a 99% žena na forumu rade u Hrvatskoj. Relacije, život, tempo, dinamika gospodarstva, zahtjeva i prohtjeva se ne mogu uspoređivati sa osvrtom članka, statistike, analize što li već na život u jednoj zemji i onda to ići aplicirati na drugu zemlju.

Ali evo i moj prilog tvojoj statistici

Mjesto radnje Njemačka
Vrijeme radnje 15 godina
Muž, faks, bivša firma 10 godina, službeno radno vrijeme od 9-18, nikad nije otišao nakon 8 i vatio se prije 19, a bilo je duže kad su imali rokove za projekte
Nova firma opet služebno radno vrijeme od 9-18, ode iz kuće u 7, dođe nikad prije 19, svako malo negdje ide, neki seminari od par dana, pa vikedn okupljanja glavonja iz firme itd..uglavnom on ne mora tako, ali čovjek oće do senior project managera i ja ga podržavam, ali da bi se sutra vratila u Hr i to na neki naš najpustiji otok, oda pere me svako malo i sve češće ALi ježi ga, imamo planove, dvoje male djece koju treba tek još iškolovati i izvesti na put, i tako..kompormisi kompromisi..

Ja, fax, ne radim, nikad nisam bila u Njemačkom sistemu, ali radim preko bare i plaćam porez u Njemačoj na ono što godišnje zaradim, kada radim.
Radno vrijeme, nema ga, zato i imam duge pauze jer bi inače poludila, i zato često i kažem da zapravo ne radim jer to šta sam izabrala se ne radi, već se živi, a sad kako ću to sa djecom, vjerojatno sad dok su mali nikako, a kad porastu već nekako.
Moja karijera, nula. Nema tu karijere, već ili ćeš opstat ili propast.

Evo stara, to ti je s moje strane.

Inače da zašećerim još malo, ovdje živimo u malom stanu, naš je doduše kupili smo ga, ali je stan i mali je, a u Hr imamo kuću sa 1500 m2 okućnice tj. zelenila (!) i dvoje male djece!
I sad nemoj me pitati zašto smo ovdje, mogla bi o tome napisati roman kad pogledam naš život unazad 20 godina, što se sve izdešavalo, gdje smo sve bili i pokušali i zašto smo se na kraju za dogledno vrijeme skrasili tu gdje trenutno jesmo, ali to je život, nikad po ravnoj crti, tj. pravocrtan.

[Mima]

Nije od 8-19 nego do 18 jer ljudi rade po osam sati! (ovi koji normalno rade). Ja radim od 8-16 a na putovanje trošim ukupno sat i pol (a putujem najbržom mogućom vezom); to i nije neko čudo.
Prije sam trošila puno više jer sam radila dalje - i ne radi se o relacijama Sesvete Zabok nego zapadni dio grada - Novi Zagreb

[seni]

znam mima, ali u zagreb je zagreb. u hrvatskoj postoji dovoljno mjesta gdje ljudi trose puno manje vremena za put do posla.
dakle ne spadas u onu grupu 8-19.
8 - 19 je:
8-9 do posla 9-18 (posao sa pauzom) 18- 19 sa posla kuci

[Mima]

Pa i ne spadam (srećom!)
Mislim da u Hrvatskoj službeno skoro pa nitko ne radi 9 sati tj. 8 sa pauzom.

[seni]

ja sam i pretpostavila da ce tih 08 - 19 biti prilicno malo.

[Mima]

PA službeno malo, ali ljudi sa zahtjevnijim poslovima iliti sa "karijerom" uglavnom rade duže od službenog radnog vremena - čak i u mojoj firmi, koja nije neko čudo kapitalizma, ljudi koji su već na nižim šefovskim položajima ti sigurno upadaju u tu skupinu 8-19

[Carmina406]

Moj posao je 40h tjedno,u praksi tesko da izides na vrime pa to bude cca45h tj. Jedan dan jutro,jedan dan popodne.

Zbog nepostojanja drzavnog vrtica koji bi mi po smjenama odgovarao placam privatni pa radim jos dodatnih 10ak sati tj. Idem svojim autom na posao pa "gubim" 40min-1.15h na relaciji kuca-posao-posao

Muz radi cca7mj godisnje od 7-20 a 5mj ili od 7-15 ili 7-17 (tezak fizicki posao)

Podstanari smo

Drugu opciju moglo bi se reci i nemamo

Vremena imamo malo

Uglavnom smo na poz.nuli jer sav "visak" trosimo na stan,auto,rodendane,kumstva itd

Tesko je dati otkaz i pokusati nesto sam,jer djecu moramo nahraniti,rezije moramo platiti

Ali umorni od stajanja na mjestu vec par godina odlucili smo se i za taj korak..blizimo se realizaciji

Mozemo bit zahvalni da su nam dica zdrava,da smo i mi zdravi i mozemo raditi

Pa cemo vidit oce li i kod nas vrijediti ona: "Tko ne riskira,ne profitira"

Da ne zaboravim,neznam bas puno onih koji ovoliko rade,ali ima ih nesto oko mene,a ima i onih kojima je neusporedivo gore

Ako nam slucajno ne uspije,znat cete,jer ce nam i ovaj internet biti previse LOL


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[vertex]

Pa ja znam dosta ljudi koji rade stalno puno više od radnog vremena. I rade od doma, i rade vikendom...
Ima ih u firmi u kojoj radi MM, tako je svim voditeljima. Mislim, meni to uopće nisu neke imaginarne situacije. Niti su te plaće, iako bez sumnje dobre, plaće od kojih će postati bogataši. Ne idu u mirovinu pa ne znam hoće li tako cijeli radni vijek, ali sad kad imaju mahom malu djecu je tako. MM je nakon jedno 12 godina počeo odlaziti s posla nakon otprilike 8 sati rada, meni se čini da smo stalno na praznicima. Toliko mi je lagodno da sam se totalno ulijenila :D
I nije ta firma jedina u kojoj se tako radi.

Slažem se i sa cvijetom i seni, ima tu ponekad više poze nego realnosti. Ali sasvim je dovoljno i ovih drugih slučajeva.

[Mima]

Nisu niti meni to imaginarne situacije. Mi ovdje na forumu smo dakle zaposleni, a nemamo neke extra karijere (barem ja nemam nego sam obična 8-16 šljakerica u uredu), pa ako dvoje roditelja koji tako rade objektivno malo sati dnevno provode sa djetetom (a u te sate treba ugurati i razne obaveze, kućanske poslove, dječje aktivnosti itd), onda mi se čini da stvarno jest teška situacija kad dvoje roditelja ima zahtjevniji posao/"karijeru" - teška i naporna za roditelje, a bome teška i za djecu.

Ja imam prijateljice koje su na nekim malo višim pozicijama u svojim firmama (koje jesu čuda kapitalizma), a i muževi im imaju zahtjevnije poslove, i nije im uopće bilo jednostavno dok su im djeca bila mala, jedna je i prestala raditi na par godina, a drugoj muž nema toliko zahtjevan posao, a i mama joj je velika logistička podrška, pa ona svejedno nikako nije bila zadovoljna time koliko ima vremena za djecu, i imala je faze traženja nekog ležernijeg posla.

[Jelena]

Mi oboje radimo preko 40sati tjedno, a ja sam dugo radila oko 50 sati tjedno. Pa ni godisnji nisam koristila. Jedne godine nijedan dan. Kako sam se vratila u RH i vidjela da se to u mom okruzenju ne cijeni, nego to ljudima smeta i podmecu se noge i ja sam odradila jos do kraja prosle godine neke projekte i sad lagano. Za puno manje novaca i nesto vise vremena. Nemam sanse otkupit kredit za stan, al ne zalim se.
Gledala sam jucer Zrinku Cvitesic na TVu. Pitao ju je Knjaz radi li vise u Londonu nego u Zg. Rekla je 10 put vise.
To sam na vlastitoj koži isprobala. Al okruzenje je zdravo i tad je puno lakse.

[Mima]

Pa normalno da smeta, ako ti ne koristiš godišnji onda ni koji koriste - a to je njihovo pravo - izgledaju loše.
Ja sam u ex firmi imala kolegu koji je radio dan i noć, vikendom i praznikom, bez problema, i naravno da sam ja uz njega izgledala kao neradnica - a radila sam svoje normalnop, propisano radno vrijeme.

[Jelena]

Pa normalno da smeta, ako ti ne koristiš godišnji onda ni koji koriste - a to je njihovo pravo - izgledaju loše.
Ja sam u ex firmi imala kolegu koji je radio dan i noć, vikendom i praznikom, bez problema, i naravno da sam ja uz njega izgledala kao neradnica - a radila sam svoje normalnop, propisano radno vrijeme.

Moze se to i tako vidjeti, al i tamo su ljudi uzimali godisnji i nije ih brinulo jesam li ja uzela ili nisam. Ja nisam nista uzela jer sam te godine doktorirala i nisam stigla uzeti, a da uspijem napraviti sve sto trebam. Ostalih sam godina uzimala po 15 dana.
Ovdje bi se to po meni trebalo vidjeti ovako: ova zna "uzet novce od evropskih fondova" (mrzim tu frazu), placa iz tih novaca mlade ljude, popravlja nam imidz i drzave i institucije. Ako joj treba administrativna podrska-tu smo (od 8-16h). Ne moramo svi tako, super da imamo nekog tko vuče. Tesko je u 8satnom radnom vremenu uz podmetanja jalnih odraditi isto sto i drugi i jos dodatno voditi projekte.

[Deaedi]

Pa normalno da smeta, ako ti ne koristiš godišnji onda ni koji koriste - a to je njihovo pravo - izgledaju loše.
Ja sam u ex firmi imala kolegu koji je radio dan i noć, vikendom i praznikom, bez problema, i naravno da sam ja uz njega izgledala kao neradnica - a radila sam svoje normalnop, propisano radno vrijeme.

Tako i kod mene, nastoj raditi normalno radno vrijeme, 9-17, a uz ostale koji rade svaki dan do 18,19 h ja sam totalni neradnik, tako ispada, cak mi se to i spomenulo.

[tigrić]

Ja radim od 7-15,blaženo radno vrijeme. Muž u tri smjene pa se nadopunjujemo. Makar živim na selu a radim u centru grada (45km u jednom smjeru)dođem doma u 16:15 i griješila bi dušu kada bi rekla da ne stignem biti sa sinom i obaviti svakodnevne gluparije po kući. Dok moja kolegica u uredu koja radi isto kao i ja,živi u gradu svaki dan naručuje hranu jer veli da ne stigne kuhati.obje imamo jedno dijete. I tako se mi čudimo jedna drugoj svaki dan!ona meni da sam luda što kuham a ja njoj što ne!pa ti reci..

[casa]

Ili se to Jelena uopće ne bi trebalo gledati, jer što sa mnom ima kako ti radiš? Ako je poslodavac normalan, a ako nije onda nas smeta svašta, i godišnji, i kako kolega ima ili nema mobitel, i tko ide na ručak u restoran sa šefom i tko je dobio natječaj...
A iskreno, ljudi koji ne uzimaju godišnji su po nekim istraživanjima najgori za svoje poslodavce jer nakon nekog vremena postaju manje učinkoviti i dugoročno su skloniji duljim bolovanjima... Možda to smeta tvojim kolegama, možda se brinu za tvoje zdravlje...

[Peterlin]

Ili se to Jelena uopće ne bi trebalo gledati, jer što sa mnom ima kako ti radiš? Ako je poslodavac normalan, a ako nije onda nas smeta svašta, i godišnji, i kako kolega ima ili nema mobitel, i tko ide na ručak u restoran sa šefom i tko je dobio natječaj...
A iskreno, ljudi koji ne uzimaju godišnji su po nekim istraživanjima najgori za svoje poslodavce jer nakon nekog vremena postaju manje učinkoviti i dugoročno su skloniji duljim bolovanjima... Možda to smeta tvojim kolegama, možda se brinu za tvoje zdravlje...

Slažem se s ovim.

Pamtim jednu situaciju od prije dvadesetak godina kad je kolega rekao šefu (koji se imao običaj hvaliti kako je popodne ili za vikend napravio ovo i ono) da samo nesposobni ljudi posao nose doma, da se može razumjeti da tu i tamo treba zapeti i ostati prekovremeno kad je frka, ali onaj koji konstantno ostaje dulje od redovnih radnih sati ili nosi posao doma jednostavno je nesposoban...

Eto, kad čovjek tako posloži stvari, sve je lakše.

Inače, svaka firma i svaka sredina ima svojih bisera - ne možemo od toga uteći, a da ne promijenimo posao. Imam to iskustvo - netko bi mogao reći da sam žrtvovala dobro radno mjesto obitelji, ali taj me posao nije činio sretnom bez obzira na veliku plaću, imao je puno nedostataka. Pa sam okrenula prioritete, odredila SAMA SEBI što mi je u životu u tom trenutku važnije i gotovo - game over...

Danas su takva vremena da je običnom smrtniku teško naći posao po mjeri čovjeka, ali ima i toga. Ponekad se samo treba usuditi i odvažiti na nešto privatno, kako je cvijeta opisala za svoju sestru. Eh, da sam mlađa (ili da nemam ziheraški mozak koji uvijek drži vrapca u ruci), možda bih i sama razmislila o tome.

[Jelena]

Al u nekim poslovima cak i nije bitno je l to 7 il 9 sati, ako znas da se na nekog mozes osloniti. Neki su ljudi sigurno brži od mene i zasto bi ostajali dugo kao ja. To sto sam ja ostajala po 50 sati je sigurno netko mogao odraditi za 40 sati.

Al evo, to je tocno to iz clanka kojeg sam linkala. Problem je sto kriterije o kvaliteti namecu ovi bez djece. A pogotovo singli. Ti nigdje ne trose dodatnu energiju.

Ja sebe ne vidim u tima koji ne trose energiju sa strane, s obzirom da sam 10 godina gurala i MPO postupke i tu se trosila i fizicki i emotivno i financijski. Zato se i usudim uopce nesto komentirati na tu temu. MPO maratonci se samo troše, a nema nikakvog veselja, nego samo razocarenje.

[Jelena]

Casa, pisale smo istovremeno. Al slazem se s tobom.

[Jelena]

Mi imamo par "buldozera" koji vuku na duge staze. Ja mogu samo profitirati od toga. Nesto se dogadja i ja se mogu povremeno ubaciti u njihov vlakic. Stoput su mi gori ovi sto nikad ne rade nista.

[Mima]

Naravno da postoje različite situacije i različite radne okoline, pa je nezahvalno komentirati. Ja sam govorila konkretno o situaciji kada je kolega koji je radio praktično isti posao, na istom mjestu kao ja radio tako kako sam rekla - pa normalno da se onda to i mene ticalo, jer ako je nešto trebalo obaviti izvan radnog vremena (a to je u mom poslu uobičajeno) kod kolege za takve stvari nije bilo problema (noć, vikend - on je ionako bio na poslu), a ja nisam smatrala da je normalno da se od mene očekuje da radim vikendom ili praznikom na redovitoj bazi. Sad se isto mijenjam sa jednim kolegom na poslu i jako mi je drago što se on pridržava radnog vremena i iskorištava sav godišnji.

[casa]

Ali Jelena tempo na koji su ljudi ovdje navikli je glavna stvar o kojoj poslodavac treba brinuti, a ne ostali radnici... Ono... imam restoran... zaposlim tri konobara.. jednom treba 15 minuta da dođe do gosta, drugom dvije, treći ih pozdravlja i prije nego su sjeli... Pa neće se konobari poslije smjene potući kako zbog prvog gube mušterije, a kako će zbog trećeg svi imati grčeve u nogama na kraju radnog dana... Poslodavac treba odrediti tempo... A ako bi prvi i dalje išaaao poaalako, pa nek ide drugdje, a ko bi treći i dalje trčao, nek bde prvi u redu za šefa sale.
A ovo o tome kako se neki poslovi ne mogu odraditi u osmosatno radno vrijeme, to znači da nema dovoljno kvalificiranih radnika... što je opet problem poslodavca...

[Mima]

A ovo o tome kako se neki poslovi ne mogu odraditi u osmosatno radno vrijeme, to znači da nema dovoljno kvalificiranih radnika... što je opet problem poslodavca...

x sa ovim se apsolutno slažem - ako se posao ne može odraditi u normalnomradnom vremenu onda to znači da ga ima previše.

Naravno da postoje izvanredne situacije, to uopće nije sporno (ja sam npr nedavno radila 24 sata u komadu - baš sam ponosna na to, kao kakva doktorica) -- ali to je situacija jednom u par godina.

[Jelena]

Gledala sam prilog o splitskom zooloskom vrtu koji ce se zatvoriti kako stvari stoje. I onda se jave neki iz zaledja da su voljni dati svoju zemlju nek se preseli ZOO k njima. Nadaju se da ce im se popraviti infrastruktura. I onda famozna recenica: Ima novca u fondovima samo ga treba uzeti.

Pa uzmi covjece, u cemu je problem!

I tu je sad to sto kod nas jos nije doslo tako intenzivno, osim u nekim podrucjima (pa i u moje). Realno je da se to ne moze u normalno radno vrijeme, tempom na kojeg su ljudi ovdje navikli.

Losi smo u izvlacenju novca iz fondova. To je evidentno. Iz moje perspekive je to posljedica toga da se ne podupire "buldozere". Ja sam se uvjerila na vlastitoj koži da na kraju, ako smo svi podjednako sposobni, tu presudi cista fizicka snaga.

Iz teorije igara je poznato da nam je najbolje ako suradjujemo, al nekim ljudima je to zbilja pretesko. Radje ce frktati na onog tko nesto pokusava pokrenuti i otezat mu kako zna jer mu ugrozava njegovu nepodnosljivu lakocu postojanja.

Tu se generira stres u svakom slucaju.
A) imas pozitivno okruzenje, radi se ugodno i ucinkovito, ali puno.
B) imas jalno okruzenje, radi se puno, al cesto neucinkovito jer se boris s vjetrenjacama. Netko se moze hraniti tudjim jalom, a netko kaze - forget it! i ne zeli vise "izvlaciti novce iz fondova".

Slucaj A je meni super, jer ja volim to sto radim. Slucaj B me prvo bacio u depru, a sad sam se povukla i trenutno mi tako odgovara. Do kada, ne znam. A novce iz fondova nek netko drugi izvlaci i smanjuje nezaposlenost.

[casa]

Pa, Mima, ali nije bio problem u kolegi, već u poslodavcu koji nije shvaćao da kolega tako radi jer mu se radi, a ne jer osmosatno radno vrijeme znači raditi osam sati dnevno i biti spreman uvijek raditi još par sati... ili nije razumio da je godišnji sastavni dio imanja radnika, a da radnik koji ne uzima godišnji to sam odabire... Ne vidim kako je drugi radnik meni problem, ako je poslodavac normalan, a kad poslodavac nije normalan, onda mi je glavni problem poslodavac...
Mislim da u svakoj radnoj sredini ima svakakvih ljudi, i onih koji rade puno, i onih koji rade normalno, ali da su redovno najglasniji oni koji tvrde kako rade jaaako puno, a u stvari rade kao prosječni kolege. Od 4 firme u kojima sam radila samo u jednoj je poslodavac bio normalan, pa je davao do znanja da oni koji ostaju dulje, koji su spremni uvijek uletit, brže napreduju, a oni koji normalno rade svoj posao, normalno ga rade i dalje...
Smatram da je najpoštenija pozicija honorani suradnik, on biva plaćen samo za ono što je i napravio i nema nikakvih ni priča ni uspoređivanja.... Jednostavno plaćali su mi kartice, a kad sam ih ja i kojim tempom radila nije nikog zanimalo... Samo što tako opet visiš između poslova pa ti to stvara nekakvu razinu stresa jer ne znaš hoćeš li sljedeći mjesec imati posla i praktički je nemoguće dozirati posao na osmosatno radno vrijeme...
Ma ne znam, ali ja što sam starija, stvarno sve više cijenim instituciju poslodavca, onog nekog tko je glavni, tko razbija glavu što ako, i tko na kraju mjeseca da plaću... dok radnik radi 8 sati dnevno, zarađuje malo i ne brine brigu o firmi ostalo vrijeme ili radi 10 sati i brine o svemu u želji da se dokaže...