Kako imati malo mira...???

[Peterlin]

da da znam kako je to i kažeš si bolje da nisam ni išla moj se još dan danas svaku večer drži meni za ruku dok ne zaspe, krevetić mu je skoro prikovan za moj, samo što mu sad već mogu smuljat da mi je utnula ruka pa me pusti , ma sve je

A da nije kome palo na pamet da je prekasno počeo s tim kratkim odvajanjima? Ja sam se nasadila sa starijim djetetom, pa sam s mlađim drugačije i bilo je super. Isto mi je bilo i s adaptacijom na vrtić - mlađi koji je krenuo s 13 mjeseci adaptirao se bez problema, a stariji koji je krenuo s 2,5 godine imao je cjelogodišnju dugu i tešku adaptaciju. I dan danas se tučem po glavi što sam poslušala pedijatricu koja je rekla nek starije dijete ostavim doma. To nije bila dobra odluka.

Ont. ne predlažem vam radikalne mjere, ali popodne kod bake ili bilo koje druge poznate i voljene osobe u dobi dok je dijete prosjedilo nije nikakav proble - dapače, to je višestruka korist. Dijete postupno upoznaje druge osobe. To je odlično za dijete, savršeno za mamu (dobije malo slobodnog vremena ili predaha), a osoba koja ga pričuva obično je oduševljena, zapravo izaberemo takvu koja je oduševljena. Počne se s pol sata, pa malo pomalo... i dijete se navikne da ima i drugih ljudi osim mame, postupno i bez trauma. Kad uđu u treću godinu, već imaju drugačije razumijevanje stvari i puno je teže odlijepiti ih (i sebe). Monopoliziranjem uloge roditelja napravimo štetu i sebi i djetetu - put u pakao i te stvari... Nadam se da mi nećete zamjeriti na otvorenosti, ali eto, i sama sam to iskusila.