Kako imati malo mira...???

[Jelena]

Tekst govori o ambicioznim ljudima koji vole svoj posao i svoju djecu i kako je nemoguće sve to uskladiti, uz najbolju volju i (njemačku poslovičnu) disciplinu i organizacijske sposobnosti .
Odabrat ću par odlomaka, dugačak je tekst, dakle fali dosta teksta u prijevodu.

I kada bi bio nadljuski discipliniran da niti jedan sastanak ne razvučeš, ne telefoniraš ni minutu dulje nego je nužno, samo još najbitnije večernje termine odradiš, tek tada bi moglo funkcionirati. U planu nažalost nije predviđeno da dijete dobije gripu, da auto neće upaliti, da vlak kasni, da čak i superefikasni roditelji nekad prespavaju ili se razbole. Također nije predviđeno vrijeme za sebe, ni vrijeme za dvoje.
Govorimo li o očekivanjima. I prije su postojala očekivanja za očeve i majke, ali su bila jasnija i jednoznačnija, jer su postojale uloge. Danas postoji beskonačno mnogo očekivanja za dobru majku, odnosno dobrog oca i da bi postao najboljim moraš sva očekivanja ispuniti.

Dakle, želiš li postati najboljim ocem, koji ima uvijek vremena za igru, koji zna super stvari napraviti od Lega, koji nikad ne psuje, niti viče, niti je ljutit. Najbolji suprug, koji uvijek sasluša, koji zna uključiti vešmašinu i sušilicu, koji sam pegla svoje košulje, odlično kuha, ujutro predivan stol za doručak servira. Senzacionalni ljubavnik, ali istovremeno rame za plakanje, senzibilan i uspješan.

Slično i za žene (taj dio znamo )

Nemaš vremena za razgovor u dvoje o tim problemima, nemaš nikoga za razgovor o tome, ni roditelje, ni šefove, s prijateljima želiš razgovarati i o drugim temama, ne samo o djeci i poslu.

Berlinski sociolog Bertram nas zove preopterećena generacija. Ne samo zbog toga što smo uvijek tako umorni i blijedi. Postoje i sociološke osnove za to. Nije još postojala generacija s toliko singles i parova bez djece. Njihova je ekonomska situacija značajno bolja, nego u obiteljima s djecom, pogotovo samohranim roditeljima. Takva konkurencija generira stres.

Sve više žena rađa u tridesetima ili kasnije. Deset-petnaest godina najintenzivnijeg odgoja se poklapa s prvim skokovima u karijeri.

Žena u poljoprivredi statistički gledano ima 2,2 djece, prosječna građanka Njemačke 1,2, sveučilišna profesorica 1,0.

Onda govori kako nije rješenje u tome da se žena vrati u kuhinju, bla, bla

Od pomoći bi bilo: Iskrenost. Djeca donose sreću, sreću, sreću i stres, stres stres.

Nema izlaza iz ove dileme. Tko pokuša uskladiti djecu, brak i zanimanje, ulazi u avanturu, koja donosi bol, očaj i iskustva na rubu. Mnogi ne uspiju, ali možda pomogne to izgovoriti, umjesto da se i dalje laže o skladu. Jer i ta laž proizvodi stres.

[seni]

Berlinski sociolog Bertram nas zove preopterećena generacija.

su mi se sva ta vrsta tekstova postali nekako svi na isti kalup. uvijek isto. sve neki ludi roditelji koji samo trce, izbezumljeni i napeti. puni kalendari. i slicno. i naravno djeca za koju se nema vremena. ne znam. garntirano ti je da ako napises takvu knjigu, da ce postati bestseller.
svaka generacija misli da je njoj najteze, sto je i logicno, jer se okrece naprijed i uvijek zeli bolje i bolje. da smo mi preoptercena generacija u odnosu na druge - u to vise ne vjerujem. svako vrijeme nosi svoje i ima pluseve i minuse.

Nema izlaza iz ove dileme. Tko pokuša uskladiti djecu, brak i zanimanje, ulazi u avanturu, koja donosi bol, očaj i iskustva na rubu. Mnogi ne uspiju, ali možda pomogne to izgovoriti, umjesto da se i dalje laže o skladu. Jer i ta laž proizvodi stres.

mislim da je to uvijek, ali uvijek bila avantura koja nosi i srecu i stres. i uvijek se je uskladivalo i zanimanje i brak i djeca. uvijek. uvijek se je uskladivao sam zivot. ne mozes ga zivjeti ako ga ne uskladis.
samo sto se prije nije ni propitivalo, nije bilo puno izbora, te je refleksija o vlastitom zivotu bio poprilicni luksuz samo za sacicu odabranih.

i da dodam: ne mislim uopce da je smanjeni broj djece iskljucivi proizvod brzog zivljenja i stresa. mislim da je to samo djelomicno razlog.
ima sasvim dovoljan broj ljudi koji ne zele djecu. i ne moraju je zeljeti. i ne moraju objasnjavati zasto.

[Jelena]

seni, ne slažem se s tobom. Pokušala sam argumentirati, al vidim da bih mogla upasti u vlastitu klopku pa sam pobrisala. Možda ponovo pokušam. U svakom slučaju, slažem se da svaka generacija ima svoje, ali današnja generacija "rješavatelja problema" ima veliki problem, a mislim da se tekst odnosi na njih. Među starijim generacijama to nije bilo problem, bilo je nešto drugo, ali o tome ovdje nije riječ.

[Lili75]

Tekst govori o ambicioznim ljudima koji vole svoj posao i svoju djecu i kako je nemoguće sve to uskladiti, uz najbolju volju i (njemačku poslovičnu) disciplinu i organizacijske sposobnosti .
Odabrat ću par odlomaka, dugačak je tekst, dakle fali dosta teksta u prijevodu.

I kada bi bio nadljuski discipliniran da niti jedan sastanak ne razvučeš, ne telefoniraš ni minutu dulje nego je nužno, samo još najbitnije večernje termine odradiš, tek tada bi moglo funkcionirati. U planu nažalost nije predviđeno da dijete dobije gripu, da auto neće upaliti, da vlak kasni, da čak i superefikasni roditelji nekad prespavaju ili se razbole. Također nije predviđeno vrijeme za sebe, ni vrijeme za dvoje.
Govorimo li o očekivanjima. I prije su postojala očekivanja za očeve i majke, ali su bila jasnija i jednoznačnija, jer su postojale uloge. Danas postoji beskonačno mnogo očekivanja za dobru majku, odnosno dobrog oca i da bi postao najboljim moraš sva očekivanja ispuniti.

Dakle, želiš li postati najboljim ocem, koji ima uvijek vremena za igru, koji zna super stvari napraviti od Lega, koji nikad ne psuje, niti viče, niti je ljutit. Najbolji suprug, koji uvijek sasluša, koji zna uključiti vešmašinu i sušilicu, koji sam pegla svoje košulje, odlično kuha, ujutro predivan stol za doručak servira. Senzacionalni ljubavnik, ali istovremeno rame za plakanje, senzibilan i uspješan.

Slično i za žene (taj dio znamo )

Nemaš vremena za razgovor u dvoje o tim problemima, nemaš nikoga za razgovor o tome, ni roditelje, ni šefove, s prijateljima želiš razgovarati i o drugim temama, ne samo o djeci i poslu.

Berlinski sociolog Bertram nas zove preopterećena generacija. Ne samo zbog toga što smo uvijek tako umorni i blijedi. Postoje i sociološke osnove za to. Nije još postojala generacija s toliko singles i parova bez djece. Njihova je ekonomska situacija značajno bolja, nego u obiteljima s djecom, pogotovo samohranim roditeljima. Takva konkurencija generira stres.

Sve više žena rađa u tridesetima ili kasnije. Deset-petnaest godina najintenzivnijeg odgoja se poklapa s prvim skokovima u karijeri.

Žena u poljoprivredi statistički gledano ima 2,2 djece, prosječna građanka Njemačke 1,2, sveučilišna profesorica 1,0.

Onda govori kako nije rješenje u tome da se žena vrati u kuhinju, bla, bla

Od pomoći bi bilo: Iskrenost. Djeca donose sreću, sreću, sreću i stres, stres stres.

Nema izlaza iz ove dileme. Tko pokuša uskladiti djecu, brak i zanimanje, ulazi u avanturu, koja donosi bol, očaj i iskustva na rubu. Mnogi ne uspiju, ali možda pomogne to izgovoriti, umjesto da se i dalje laže o skladu. Jer i ta laž proizvodi stres.

Jelena hvala.