Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Ma sve je to točno.... ALI... mi se ne možemo vratiti u ta vremena. Ne možemo i gotovo. Slažem se da se živi ludo i svakako, ali brate mili, u tim vremenima mogla si imati siguran posao od završetka škole do penzije, bilo je puno lakše doći do krova nad glavom, bilo je mjesta u vrtićima (barem u mom svijetu), imali smo boravak s toplim obrokom u školi za smiješne novce, nitko nas nije razvažao nego smo u školu išli pješice ili biciklom i to ne baš iza ugla.

ALI mobitel i internet nisu bili imperativ, nisu čak ni postojali, a obični telefon nije bio imperativ. Ja pamtim ta vremena, živjela sam dijelom u njima. Nije uopće bitno kakva su bila, bitno je da su sada drugačija. Da li su bolja ili gora-nije čak ni toliko važno. Ja se ne bih vratila ni na peć na drva ni na rifljaču, da prostiš... Ne bih. A moja baka je bila samohrana majka, ratna udovica s malom djecom i radila puno radno vrijeme na odgovornom poslu glavnog skladištara u velikoj prehrambenoj industriji. Pa se živjelo...svakako, ali se živjelo. Danas brate mili u svemu vidimo problem. Uffff....

Ono što se nije promijenilo je mogućnost izbora i stava. To uvijek imamo. Ako želiš raditi - tražiš posao, ako ne želiš raditi, ostaneš doma sa svim posljedicama koje svaki od tih izbora nosi. Pa kome milo, kome krivo... Ovo je od davnina bila poljoprivredna zemlja. Vratit će se ljudi zemlji, pogotovo oni koji ne mogu podnijeti razinu stresa. I zašto i bi? Ali nek onda ne kukaju, jer IMAJU mogućnost izbora. Druga je stvar to što im se mogućnosti baš uvijek ne sviđaju... ali to je već drugi par opanaka.
I to je točno, teško je reći jel bilo bolje ili gore, ne znam, ali diskutiramo kako je danas, i prije su ljudi kukali, kukaju i danas, to je u ljuskoj prirodi makar ja ovo nisam shvatila kao neko kukanje, više kao diskusija, ali činjenica je da riječi stres nekad nije bilo u riječniku skoro, danas smo svi više manje njemu izloženi zbog brzine i dinamičnosti, nekad si jedva mogao potegnuti stotku na autoputu, danas ti srce stane kad pored tebe projuri sa 200 na sat, brzina, rezultati, brzina, rezlutati je naše novo doba. Sad netko se pokušava prilagoditi jer misli da mora, netko jer želi, a netko pak pokušava staviti čepiće u uši i furat svoje.