Kako imati malo mira...???

[Peterlin]

I to živa istina, mogu potvrditi iz našeg iskustva. Dvojica kolega na muževom poslu, sredina 40-tih, nemaju familije, namaju djecu, treba raditi prekovremeno nema problema, treba prokljuviti nove kodove, nema problema imaju vikende, treba tako mjesecima nema beda oni to mogu, ne čekaju ih doma dvoje, troje male djece, niti familija koja bi osim bolesti, temparatura i kaosa u kući, voljeli nekud sa tatom otići za vikend pogotovo kad je lijepo vrijeme. I naravno da oni brže i lakše napreduju na poslu, u ovom slučaju senior project manageri i što je najbolje od svega s time ide i duplo jača plača koja bi upravo trebala ovoj familiji sa dvoje, troje malih i tako...

Ma je i nije... Prije je isto bilo dosta ljudi bez djece, iz ovih ili onih razloga.

Iz mm-ove obitelji (starija generacija, prije 2. svjetskog rata) od sedmoro djece samo su dvojica zasnovali obitelji i imali djecu, a petoro (i muških i ženskih) su ostali neženje/neudane. Iz moje obitelji isto, tata je imao neudatu najstariju sestru (jednostavno je zaključila da brak nije za nju). Deda mi je imao isto sestre koje se nisu udale. Baka je imala sestrične koje se nisu udavale. Uostalom, da se vratim na sadašnje generacije, moj brat je neženja s 40+, ne zanima ga to. Nije stvar u tome da ne može naći djevojku ili bilo što slično - to je njegov IZBOR i gotovo. Isto kao što je njegov izbor da ne vozi i ne posjeduje auto, na primjer. Meni je neimanje djece ili bračnog druga savršeno ravnopravan izbor kao i moj da to sve imam. Nije taj život ništa siromašniji ni bogatiji - jednostavno je drugačiji i to je sve. Bilo je toga i prije, bit će i dalje. Gledam kolege i kolegice koji imaju odraslu djecu - nikome od njih se ne žuri u brak, a mnogi to jednostavno ne žele, ni sad ni bilo kad. Dovoljni su sami sebi, zarađuju, žive tako i misle da im je ok. I jest ok, isto kao što je ok nečiji izbor da ima npr. petoro djece. Sve je to prihvatljivo i razumljivo.