Da li ste primjetile još jedan fenomen?
Situacije kada ljudi iz zemalja i društava u kojima je sve polako, ono kako vertex kaže "sidilo se" pod cijenu vlastitog života pokušavaju doći do tih naših stresnih i ubrzanih država i gradova. Iz Afrike, iz Azije, Mexika i slično.
Na početku stoljeća se je pola zagore, Dalmacije, otoka iselilo u prekomorske zemlje. Sedamdesetih godina iz Dalmacije, Hercegovine, tisuće ljudi su išli od tih svojih "sidilo se" u Njemačku, Austriju. Ostavljali su djecu, familije sve. Stotine tisuća južno od Niš i još puno puta više njih iz Anatolije, su trbuhom za kruhom išli u te užurbane zemlje. Jer su imali onaj egzistencijalni, čisti, stres. Onaj stres kad se radi o golom preživljavanju.

S druge strane, uprkos tim stalnim kukanjima, nema migracije iz Londona, Pariza, Bretanje, Berlina, Zagreba, itd u recimo Bangladeš, Mali, Tajland, Alžir, Utah Pradash, Venecuelu. Ma nema ni u Grčku, Španjolsku, Korziku.
Pa ni ovi iz Londona ( ja tamo sebe uhvatim kako se pitam, kako oni mogu u toj gužvi i strci ) ne hrle u Split i na Brač.