Ja ni ne mislim da roditelji djeci trebaju bit posveceni 100%, dapace ne znam sto to znaci. I da, ne nadju ni svi nezaposleni roditelji vremena i snage za djecu..
 |
|||
|
|
|||
Ja ni ne mislim da roditelji djeci trebaju bit posveceni 100%, dapace ne znam sto to znaci. I da, ne nadju ni svi nezaposleni roditelji vremena i snage za djecu..
Sto posto tog vremena, to sam mislila, dakle 4 sata djeca provedu sa roditeljima, ali nije realno misliti da su im rdoitelji sva ta četiri sata svaki dan posvećeni, odnosno da ih uopće provedu u istoj prostoriji npr.sasa prvotno napisa
Pa naravno! I klinci trebaju predah od nas, kao i mi od njih. Isto kao što povremeno trebamo zajedništvo. Moj mlađi sin je čak i kao sasvim malo dijete nužno trebao vrijeme samo za sebe. Stariji tek sad u zadnje 2 godine pokazuje te sklonosti. Taman mi je super to došlo - odmak...
kad već uspoređujemo prošla vremena i sada vjerujem da se radilo podjednako,dobro puno radnih mjesta tada nije ni postojalo,ali ono što je važnije uz puno manje stresa i puno više egzistencijalne sigurnosti (pod tim mislim posao, stanovanjei sl) naši su se roditelji manje bavili djecom nego mi danas. bilo je u smislu dijete treba biti nahranjeno, okupano, u tehničkom smislu pokriveno a za ostalo kako tko..ako ga previše nosiš razmazit ćeš ga, nedaj bože da spavaš sa njim u krevetu, hrani ga u točno određeno vrijeme, mora se igrati sam da se ne nauči previše na pažnju i takve primjere sam ja slušala od svoje okoline. nije da se tu radi o zanemarivanju ili slično već je to bilo normalan obrazac ponašanja i odgoja. a mi smo danas preosviješteni na koji sve način naše ponašanje i djelovanje/nedjelovanje može/hoće/neće utjecati na našu djecu i stvoriti ih ovakvima ili onakvima. i onda nas ta ogromna odgovornost muči i grize.
i ja sa svojim obavljam sve kućannske poslove dok je još mali i to ga zanima, najbolja stvar za njega je vješanje veša
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom