Citiraj Carmina406 prvotno napisa Vidi poruku
Moglo bi mi lako biti uz tih divnih 8h posla jos 3h domace zadace

Ajme uzas..idem si skuhat kavu

Bojim se da mi je preteska tema


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Ma ne brini, nije to pisanje zadaće svakodnevna stvar... Evo, ja sam jučer prvi put otvorila sinovu knjigu (samo zato jer je bolestan, a teško mu je samostalno savladati novo gradivo). Do sredine drugog polugodišta nisam ni znala za to. Daklem, to pomaganje djeci kod većine prosječnih derišta NIJE svakodnevna obveza. Ali dok je dijete u početnim razredima ili na izlazu iz produženog boravka, roditelj treba utrošiti barem jedno polugodište na stjecanje djetetovih radnih navika. NE pisati s njim, nego nadzirati. Osim ako imaš sreće da ti dijete ima neki poremećaj, kratak interval pažnje, adhd, disleksiju i slično. No, i s tim čovjek uredno izađe na kraj. Ja sam to isprobala na svojoj koži, pa se sad tek sporadično podsjetim kako je to bilo kad sam morala više vremena trošiti na djecu.

Isto, ako moraš dijete voditi štajaznam logopedu, vodiš jer moraš. Ako ide na fizikalnu, vodiš jer moraš. Ali to traje neko određeno vrijeme i završi. Isto ti je i sa školom. Jedino što pazim da me djeca ne vide (ni druge članove obitelji) je dizanje sve četiri u zrak prije nego je npr. spremljeno suđe od ručka. To jednostavno smatram dugoročnim ulaganjem. Jer ako smo mi sami djeci loš primjer, ako se nakon radnog dana bacimo na leđa i primimo televzije ili interneta a suđe stoji do navečer (ili jutra), tako će i djeca.

Stvar je vrlo jednostavna - napisala sam je već 20 puta najmanje na ovom forumu: prvo moramo odgojiti sebe, a onda odgoj djece dolazi prirodno i spontano.