Moja kcer je u dobi od 18 mj.-3 g bila apsolutno neprepoznatljiva kad je namirisla bilo kojeg lijecnika ili bilo sto lici na lijecnika. U takvoj sredini je urlikala bez prestanka .
za uzv preglede u inozemstvu su je sedirali jer nije bilo drugog nacina da ju pregledaju.
usporedbe radi ona je super otvoreno dijete i prije faze ozdvajanja je isla na ruke svakome . Na hospitalizaciji sa 7 mj. , moglo ju je gledati stotina ljudi nije niti pisnula , samo se smjeskala .
stariji sin je bio nemoguc kod lijecnika , ili bilo kojeg strucnjaka ( psihologa, logopededa...) do dobi od oko 6 godina. Tada je postao podnosljiv , ali ovisilo je iskljucivo o pristupu i njegovom raspolozenju.
ilustracije radi , na vadenju krvi sa oko 3 godine morali smo zakljucati vrata sobe da ne pobjegne.
da stvar bude slikovitija majka mu je laborantica , a krv su mu vadile njezine kolegice.