m2b, na prvu mi je došao ovaj savjet: morat ćeš biti jako "kul". Ali, stvarno jako. Znam da si spremna na kaos, ali spremi se na deset puta gori kaos od onog koji zamišljaš, pa ako bude nešto bolje, bit ćeš i ti bolje.

Prvo, maleni će biti silno ljubomoran, dozvoli mu taj osjećaj. Nemoj vikati na njega kad bude zanovijetao ( a hoće) nego, bar prvo vrijeme, pokušaj se prema njemu postaviti tako da su ti bebe smetnja, smetnja kojom se moraš baviti, ali što brže obaviš sve oko njih, imat ćeš vremena za "velikoga" sina.

Nećeš imati pravo da si umorna, da nemaš snage, da te peru hormoni. Možeš li se toliko skulirati? Imaš li pomoć? Uzmi svu koja ti se nudi. Uopće nije važno kako će što biti napravljeno, kakva jela će se kuhati, dok su jestiva i pogodna. Jedi čim stigneš. I pij, vodu ako ništa drugo. Ali, sigurno će netko biti tko će kuhati kompote kao na traci Sjedni i legni kad god uspiješ.

I pokazuj svome prvorođencu koliko ti je važan. Ne vikati na njega (to sam već rekla, zar ne, ali to je tako bitno.) Bebe neka dobiju sve potrebno, suhe pelene, hranu. nosanje kad trebaju. No, možda će biti zadovoljni zajedno u krevetiću i imat ćeš vremena za minimalni odmor i za čitanje slikovnica svome velikome.

Znam da će svi brinuti oko njega, ali mama mu je i dalje najvažnija, naravno.

Kad prođe prvi mjesec, sigurno će ti biti lakše. Drži se