Ostati na jednom djetetu

[Mrvna]

Mislim da bi trebalo otvoriti temu mama (ne samo mama, nego obitelji) s jednim djetetom, nekako se uvijek lijepo piše o mnogobrojnim obiteljima, prednostima braće, sestara, ali budimo realni ima puno roditelja koji će ostati na jednom, svojevoljno ili na žalost ne svojom voljom.
Jer nije isto pisati na temi s aspekta jedan bi htio, drugi ne bi, pa se nabrajaju prednosti, ili s aspekta htjeli bi, a ne može, tu bome prednosti višebrojnih obitelji dolaze kao sol na ranu, a ova tema miješa obje situacije.

Meni je zapravo draže da mi ljudi nabroje svoja raznolika iskustva, jer samo na temu "ja bih, on ne bi" se nema puno toga reći - 50-50 su šanse, samo se dvije odluke mogu donijeti.

Zanimalo me kako se ljudi nose sa svojom malom, jednodjetetnom obitelji, bez obzira je li im to bio prvi izbor ili nije. Ne, ona nije po defaultu manje sretna ali ja ni ne tražim "veću" sreću pomoću još jednog djeteta.

moj problem je u tome što.. da se radi samo o mojoj žarkoj želji, bilo bi lakše. Kao što sam navela, prvo dijete mi je izuzetno zahtjevno, roditeljski ptsp mi nije nepoznat i definitivno ima dana kad si mislim da mi drugo dijete ne treba, da to samo jajnici u određeno vrijeme mjeseca manipuliraju mnome... I nama je sad super što možemo bilo gdje otići, s njom ili bez nje, jer je već velika, a beba će sve to resetirati.. No na kraju, unatoč mojim sumnjama, vidim se za 30, 40 godina, sa samo jednim djetetom, kao ženu koja beskrajno žali što nije iskoristila priliku dok je mogla.

vidiš, meni su prošle godine u isto vrijeme dvije prijateljice (jedna jedinica, druga ima brata) saznale da im mame boluju od raka. mame su im umrle (nevjerojatna koincidencija) u roku od dva mjeseca, s par dana razlike.
prijateljica koja je jedinica je doslovno na poslu umirala od tuge, sjećam se kad mi je rekla - blago tvojoj prijateljici xy, ona ima brata. Ja nemam s kim razgovarati o svojoj mami, nitko je nije poznavao i volio kao ja, nitko sa mnom sad ne dijeli taj osjećaj. Ljudi me saslušaju i čak i razumiju, i sve je to ok, ali ni sa kim ne mogu podijeliti ove osjećaje...
Znam da je ovo sad morbidno spominjati, ali mene je to bilo užasno streslo i bila sam tako zahvalna što imam sestru, što s njom mogu podijeliti te osjećaje, doživljaje i priče koje fakat s drugima ne možeš

Možda zbilja zvuči morbidno u ovom trenutku razmišljati o takvim stvarima, ali znam točno na što misliš i ovo apsolutno stoji. Nismo dužni roditi djecu da bi se oni međusobno mogli igrati, posuđivati si šminku i biti jedno drugome rame za plakanje kad umremo, ali ajmo si priznati važnost tog bratskog/sestrinskog odnosa. U konačnici, nije da ga ne uzimam u obzir kad razmišljam o još jednom djetetu.

[sirius]

Meni je zapravo draže da mi ljudi nabroje svoja raznolika iskustva, jer samo na temu "ja bih, on ne bi" se nema puno toga reći - 50-50 su šanse, samo se dvije odluke mogu donijeti.

Zanimalo me kako se ljudi nose sa svojom malom, jednodjetetnom obitelji, bez obzira je li im to bio prvi izbor ili nije. Ne, ona nije po defaultu manje sretna ali ja ni ne tražim "veću" sreću pomoću još jednog djeteta.

moj problem je u tome što.. da se radi samo o mojoj žarkoj želji, bilo bi lakše. Kao što sam navela, prvo dijete mi je izuzetno zahtjevno, roditeljski ptsp mi nije nepoznat i definitivno ima dana kad si mislim da mi drugo dijete ne treba, da to samo jajnici u određeno vrijeme mjeseca manipuliraju mnome... I nama je sad super što možemo bilo gdje otići, s njom ili bez nje, jer je već velika, a beba će sve to resetirati.. No na kraju, unatoč mojim sumnjama, vidim se za 30, 40 godina, sa samo jednim djetetom, kao ženu koja beskrajno žali što nije iskoristila priliku dok je mogla.


Možda zbilja zvuči morbidno u ovom trenutku razmišljati o takvim stvarima, ali znam točno na što misliš i ovo apsolutno stoji. Nismo dužni roditi djecu da bi se oni međusobno mogli igrati, posuđivati si šminku i biti jedno drugome rame za plakanje kad umremo, ali ajmo si priznati važnost tog bratskog/sestrinskog odnosa. U konačnici, nije da ga ne uzimam u obzir kad razmišljam o još jednom djetetu.

Upoce nije bitno da li im je nesto bilo prvi izbor ili ne.
bitno je da im je kasnije to bio izbor koji su donjeli potpuno prirodno.
bez zaljenja i forsiranja.

ako u srcu zelis dijete , tada dobosis odluku samo o tome da li zelis ugroziti svoju komociju.
ako zelju ne osjecas, ako si mirna i tvoja ti se obitelj cini potpuna, tada se uopce ne trebas pitati da li bi zbog nekih davnih odluka trebala imati jos jedno dijete.