Meni je zapravo draže da mi ljudi nabroje svoja raznolika iskustva, jer samo na temu "ja bih, on ne bi" se nema puno toga reći - 50-50 su šanse, samo se dvije odluke mogu donijeti.
Zanimalo me kako se ljudi nose sa svojom malom, jednodjetetnom
obitelji, bez obzira je li im to bio prvi izbor ili nije. Ne, ona nije po defaultu manje sretna ali ja ni ne tražim "veću" sreću pomoću još jednog djeteta.
moj problem je u tome što.. da se radi samo o mojoj žarkoj želji, bilo bi lakše. Kao što sam navela, prvo dijete mi je izuzetno zahtjevno, roditeljski ptsp mi nije nepoznat i definitivno ima dana kad si mislim da mi drugo dijete ne treba, da to samo jajnici u određeno vrijeme mjeseca manipuliraju mnome... I nama je sad super što možemo bilo gdje otići, s njom ili bez nje, jer je već velika, a beba će sve to resetirati.. No na kraju, unatoč mojim sumnjama, vidim se za 30, 40 godina, sa samo jednim djetetom, kao ženu koja beskrajno žali što nije iskoristila priliku dok je mogla.
Možda zbilja zvuči morbidno u ovom trenutku razmišljati o takvim stvarima, ali znam točno na što misliš i ovo apsolutno stoji. Nismo dužni roditi djecu da bi se oni međusobno mogli igrati, posuđivati si šminku i biti jedno drugome rame za plakanje kad umremo, ali ajmo si priznati važnost tog bratskog/sestrinskog odnosa. U konačnici, nije da ga ne uzimam u obzir kad razmišljam o još jednom djetetu.
Mrvna prvotno napisa
Meni je zapravo draže da mi ljudi nabroje svoja raznolika iskustva, jer samo na temu "ja bih, on ne bi" se nema puno toga reći - 50-50 su šanse, samo se dvije odluke mogu donijeti.
Odgovori s citatom