Citiraj Mrvna prvotno napisa Vidi poruku
N ovom forumu ima tema "kako ga nagovoriti na još jedno dijete" ali nisam se tamo pronašla jer svi navijaju za treće, četvrto dijete ali što kad zapne već nakon prvog?

Naša jedinica je bila izuzetno teška, i nije nam bilo nakraj pameti ići na drugo dijete uz prvo koje skače s lustera. Onda je malo odrasla i postala razumnija ali je prokleta kriza udarila svoj pečat pa smo zaključili da možda nije vrijeme za to. Onda se on počeo razbolijevati od stresa na poslu - samo nam fali još jedna beba uz sve to! U međuvremenu smo jedinica i ja razvile dosta turbulentan odnos, tako da je povremeno i meni bilo upitno mogu li se/želim li se nositi s još jednom prinovom? Što, o bože što ako bude jednako neobuzdana kao i ova?

Sad nam kćer ima 5 godina, svi oni izgovori (koji su, čini mi se, uvijek bili inicirani s njegove strane) više nisu aktualni ali mm ne osjeća želju za još jednim djetetom. Ja imam sestru, on je jedinac - mislim da bi moje dijete bilo zbilja zakinuto da ostane sama.

Mm me neki dan pitao bi li zaista bilo tako grozno da ostanemo na jednom djetetu? Nisam mogla razgovarati o tome, jer odmah počnem cmoljiti a nisam naročito uspješna u pregovaranju dok balavim Zapravo me strah ozbiljnije načeti temu jer je jedan od dva moguća dogovora/zaključka da nećemo imati više djece a nisam psihički spremna na to. Ne znam hoću li ikada biti....

Ima li još netko da je (ne htijući) ostao na samo jednom djetetu, i kako se nosite s time?
Sad tek vidim, prošlo je vremena dovoljno za veći dio trudnoće otkad sam postala ovu temu Većina se fokusirala na dijete koje je jedinac ili ima braću i/li sestre - hvala, taj dio sam imala priliku izvrtiti s različitih strana.

Zbog spleta različitih okolnosti, mm je prisiljen gotovo svaki drugi dan ranije izlaziti s posla da bi stigao po kćer u vrtić. Ne pitajte, glupo radno vrijeme vrtića, uprava nesklona ustupcima roditeljima (ne znam jesmo li mi tu zbog njih ili oni zbog nas, al' ajde), bake i djedovi koji žive daleko.... nakupilo se tu dosta toga a s obzirom na vrijeme u kojem živimo, na mm-ovom poslu se svaki taj odlazak registrira. On to, naravno, nadoknađuje, ali teško je rasiti u takvim uvjetima. Dijete mi još godinu dana ide u vrtić i onda kreće u školu pa prestaju muke po dežurstvu. Kada bismo imali još jedno, to bi se produžilo na sljedećih 6 godina a mm to više ne može tako gurati.

Ne znam, pomalo se mirim da ćemo ostati na jednom. Krivo mi je, ali sreća moje cjelokupne obitelji mora biti ispred nejasne želje da bi bilo dobro još jednom ispočetka iskusiti majčinstvo. Nisam sigurna da sam to dobro artikulirala ali vi ste pametne žene, shvatit ćete me
(i dalje primam utjehu i ohrabrenje, i najtoplije zahvaljujem )