mamice

nije reprezentativni uzorak, ali ja osobno znam dosta jedinaca, uključujući mog muža, moju mamu...i niti jedan nije pitao roditelje zašto nema brata ili sestru, a kamoli da su radi toga ljuti.

hoću reći, ono što nemaš, ti niti ne fali. ne može im faliti brat/sestra kad ne znaju kako je to kad imaš brata/sestru. a to ti se isto može gledati i obratno, koliko su oni iz viđšečlanih obitelji zakinuti jer nisu jedinci. bezveze se mučiš, to je posve nerelevantno.

a inače, koliko godina imaš? naime, ja sam se isto kao ti osjećala dok mi stariji nije navršio pet godina. i onda mi je nekako postalo prihvatljivo da imam još jedno dijete, a trudnoća mi nije više izgledala kao tragedija svjetskih razmjera :D.
a isto se nikad ne bih odlučila da nam se nije, recimo tako, napol desila. napol jer smo se napol kao pazili