I moja krajnja granica neanonimnosti je samo u sluačju da ja doniram nekome vrlo bliskome ili da netko meni donira vrlo blizak. U svim drugim slučajevima osjećala bih se neugodno. Također nikad ne bih htjela doznati tko mi je donor. Važno je zdrava i meni slična i obrnuto u slučaju da odlučim donirati svoje stanice. No na žalost, to zbog godina više nije moguće.

Ista je stvar s mojom 'boljom' polovicom. Za njega doniranje ne bi bio bauk, anonimno, naravno. Ali to naravno nije moguće zbog njegove dijagnoze.

Sa sobom sam raskrstila o mogućnosti donacije kao opcije, naravno, sve ovisi o novcu i psihološkoj granici.
Objasniti djetetu kad odraste kako je došlo na svijet-da, zašto ne. Kopati po dubljim stvarima-apsolutno, ne!