Tko bi od nas donirao j.s.? Tko bi donirao spermu?

[tinkilinkixyz]

Pa sad, svako ima tu neku svoju životnu filozofiju, stavove i mišljenje, koje je formirano na osnovi nekih dubljih uvjerenja i mislim da svako ima pravo na to i da ako želi može reći zašto tako misli, a ako ne jednostavno zadrži to za sebe. Niti bi uzela donaciju j.s. ili sperme od osobe koju nepoznajem, biti bi donirala j.s. Možda se moj stav promeni kroz 10 godina, ko zna. Ako bi već imala dijete, bojala bi se da se ne sretne sa polubratom/polusestrom i ne oženi njim, nije mi samo to razlog za ne, ima ih još dosta. Ja to više gledam u smislu da ne treba raditi protiv prirode, u smislu neke energija i prijašnjih života, mada je to složena priča i težko ju je objasniti nekom ko u to ne vjeruje. E, sad se nadam da neće na mene pasti drvlje i kamenje i neke pogrešne konstatacije, mada mi je u biti svejedno. Na forumu smo i mogu se iznositi i drugačija mišljenja.
A mislim da je poredjenje donacije sa "kukavičjim jajetom" tipa oko 30% djece ima oca koji nije njihov biološki otac dosta neukusno i nije na mjestu, zvuči mi kao neko opravdanje i blaćenje "podmetnute" djece.
A da država promjeni zakone i omogući dogovorenu donaciju ili da se samo zamjene parovi kojima treba j.s. odnosma sperma (pritom bi se vodila briga i o krvnoj grupi i fizičnim karakteristikama), brzo bi se stvar rešila u Hrvatskoj i ne bi se trebalo natezati sa osiguranjem, koga plaćate, a ovamo ne možete rešiti i ostvariti svoja prava i morate si sami plaćati po više tisuća evra - to je sramota!

[rossa]

A mislim da je poredjenje donacije sa "kukavičjim jajetom" tipa oko 30% djece ima oca koji nije njihov biološki otac dosta neukusno i nije na mjestu, zvuči mi kao neko opravdanje i blaćenje "podmetnute" djece.

ja tu napomenu nisam pročitala nimalo neukusno i s namjerom da nekog blati, već čisto kao činjenicu da "genski materijal" nikad ne mora biti onaj koji očekuješ i da se uvijek mogu poklopiti zvijezde tako da neznajući sretneš svog krvnog srodnika.

[mara33]

Bez uvrede bilo kome na ovome forumu ,ali samo razmišljanje o donaciji ne vodi ničemu.Naime o tome će uvijek biti puno različitih mišljenja ili stavova.Ja sam naime razmišljala o tome da doniram jajniu stanicu ali to nikad nisam učinila.Isto tako sam razmišljala o posvajanju ali ni to nisam učinila.Kada se govori o ovako osjetljivim temama velika je razlika između onog što mislimo i onog što činimo.Kada se dođe do situacije da ti ovo činiš ,dakle u situaciji ideš na donaciju ili ideš na posvajanje ,tada to činjenje proizlazi najčešće iz razloga da ti shvačaš da je to možda jedini put da dođeš do svog cilja tj djeteta .Sama činjenica da se u Hrvatskoj ne provodi donacija upravo potvrđuje da donacija nije čin altruizma.
Gledajući veličinu Češke Republike koja nije dva puta veća od Hrvatske a svojim genetskim materijalom očito podmiruje ne samo potrebe svoje zemlje već i svih zemalja našeg divnog balkana a usudila bih se spomenuti i šire, govori sama za sebe. Naime zakonska osnova donacije u Hrvatskoj utemeljena je na altruističnim načelima(neplačanje i neanonimnost) a to je očito nespojivo sa samim činom donacije.
Zato je naša Hrvatka presedan između svih zemalja jer ja ne znam da postoji još jedna zemlja u kojoj je zakonski moguća donacija ali se ista ne provodi.
I zato sam sigurna da ukoliko se ne promjene zakonske odredbe o donaciji u Hrvatskoj ,da se sasvim sigurno donacija u Hrvatskoj nikada neće niti izvesti.