Ja bih rekla da bi tu odluku trebalo ili ne bi poštivati od slučaja do slučaja, dakle - individualni pristup.
Jer ima žena sa medicinskom povijesti, kao Deadi, kao i onih koje i unaprijed odluče da neće dojiti, ili to odluče nakon poroda, a odlučne su i prisebne. A ima bome i onih koje nisu baš prisebne nakon poroda, pa bi tu malo obzirniji psihološki pristup mogao koristiti.

Ja sam npr. bila jedna od takvih žena, jer sam imala drastičnu po život opasnu operaciju, a onda mi je još krenula prijetiti temperatura i upala i neki doktori na viziti su me prestrašili riječima "još nam samo to treba", a neke sestre su puhale da me pedijatri "maltretiraju" sa dojenjem - pa sam tražila prekid laktacije. No, moj doktor (car i kralj) je porazgovarao sa mnom, pomogao mi sa masiranjem, i u karton mi upisao da mogu tražiti prekid laktacije kad god želim, ali me nagovorio da probam izdržati koji dan.

Naravno, ženi odlučnoj da prekine laktaciju takvi bi pokušaju samo išli na živce, ali nisu doktori mala djeca pa da ne znaju procijeniti stanje stvari.