 |
|||
ne kužim, zar nisu listići relativno anonimni? šta si mislila da će te ostavit duže ako ih popljuješ?
moj je dojam da se većina institucija još brže želi riješit onih s kojima nisu kliknuli
očito mi fale "tvoje cipele" u tvojoj priči jer nikako intenzitet zamjerke ne mogu povezat sa opisanim iskustvom
Edit: ide Ini, očito
Posljednje uređivanje od tangerina : 07.02.2014. at 11:04
Dijete joj je bilo na neonatologiji i mogla ga je vidjeti svaka 3 sata, u rooming-in rodilištu, dok su druge žene imale bebe kod sebe, i to zato što nije dojila pa da druge žene ne vide hranjenje bočicom, i to ti se ne čini kao iskustvo kojem treba intentzivno zamjeriti?
Kako bi bili anonimni, donese ti listić, ostavi ga i dođe po njega za pola sata. Dakle, točno zna i može si označiti koji je čiji, jer u pravilu u sobi od 3 mame, donesu listić jednoj.tangerina prvotno napisa
anonimni su kao ankete o zadovoljstvu radnika koje stalno provode u mojoj firmi
Da, očito. Da si čitala priču neke žene istraumatizirane naskakivanjem na stomak ili tako nečim što je većinsko iskustvo, i koja nakon 5 godina piše o tome kako je osvijestila svoju traumu, vjerojatno bi dobili višene kužim, zar nisu listići relativno anonimni? šta si mislila da će te ostavit duže ako ih popljuješ?
moj je dojam da se većina institucija još brže želi riješit onih s kojima nisu kliknuli
očito mi fale "tvoje cipele" u tvojoj priči jer nikako intenzitet zamjerke ne mogu povezat sa opisanim iskustvom
Edit: ide Ini, očitoi
, a manje toga - pa što, brate, nisi rekla then and there, imaš na to pravo?
LOL. Egzaktli. A... možda je sve to u mojoj glavianonimni su kao ankete o zadovoljstvu radnika koje stalno provode u mojoj firmi
a jesi ga isecirala. mislim da sam sasvim jasno objasnila što podrazumijevam pod promocijom dojenja i podrškom i kakvu bi ulogu tu trebala imati baby-friendly pro-dojeća rodilišta. prije svega trebaju educirati žene koje nemaju zdravstvenih problema koji bi bili prepreka dojenju, a edukacija se ne svodi na to da im uvale brošuru s prosima ili izdiktiraju listu istih. vjerovala ili ne, većina se žena NE informira prije poroda i kod mase njih se još uvijek zadržao stav njihovih majki, baki, tetki i susjeda da je AD bolji, hranjiviji i zdraviji za bebu, za što svi ovdje znamo da jednostavno nije istina (osim u slučajevima koji se broje u milipromilima). većina žena dolaze u rodilište s već usađenim mišljenjem da mlijeka jaaaaaako često nema dovoljno, da kod mase žena nestane preko noći, da se ne smije dojiti ako si prehlađen/imaš upalu/nastavi niz, da je dojenje nemoguće s uvučenim bradavicama itd., itd. toj većini žena potrebna je kvalitetna edukacija i podrška, kvalitetan pristup i rad s njima, a to se ne može svesti na 3 minute recitiranja benefita dojenja i za dijete i za majku koje ne poništava već usađene pogrešne info. to naravno ne znači da će se beba čija majka dojenje kategorički odbija ostaviti gladna niti da će se tu majku maltretirati i "kažnjavati" na bilo koji način. ali, ako je pro-dojeće, rodilište isto tako sasvim sigurno ženi ne bi trebalo dati bromergon na prvi zahtjev bez da se ostavi prostora i vremena da ona sazna čim više info, upozna se s iskustvima drugih i dobije mogućnost da mišljenje promijeni. na baby-friendly rodilištu je da unutar tog ograničenog vremena rodiljama pokuša maksimalno približiti sve benefite dojenja, kao i probleme s kojima bi se mogle susreti, a ako nakon toga žena i dalje ne želi dojiti, ne treba. i ne, nije zbog toga sebičnjakuša ili loša majka baš kao i što ona koja doji nije = dobra majka. ali rodilište ima svoju zadaću i treba je pokušati ispuniti. pa valjda s razlogom ima titulu baby-friendly, što podrazumijeva da je pro-dojenja i onda je valjda jasno koja mu je zadaća. ako bi se bromergon dijelio šakom i kapom na prvi zahtjev u samom rodilištu, ne vidim zašto bi imalo titulu pro-dojeće jer očito ne ispunjava tu zadaću. a ona je ipak bitna i za majke i za djecu - dojenje je ipak najbolja opcija za oboje. i to su znanstvene činjenice koje velik dio žena ne zna i zato je dojenje potrebno promovirati i podizati svijest o benefitima. drugi je par rukava što ta edukacija, podrška i actually rad sa ženama očito kod nas ne funkcionira kako bi trebao.
dok ja u navratima pišem jer lovim dijete po kući, ošla skoro stranica. ovo je odgovor Deaedi.
i, evo ina, šaljem vam
meni se čini da ipak point postoji.
ako žena ne želi dojiti, omogućava li joj se taj izbor?
bez da mora slušati ono što možda već zna?
da na zahtjev dobije bromergon, na svoju odgovornost?
dakle - postoji li takva opcija?
da kaže kad rodi - ja ne želim dojiti, i da se taj izbor poštuje?
mislim, naravno da kod nas žene imaju izbor ne dojiti, jer ih većina ionako ne doji.
al je li taj izbor omogućen u rodilištu?
Ja bih rekla da bi tu odluku trebalo ili ne bi poštivati od slučaja do slučaja, dakle - individualni pristup.
Jer ima žena sa medicinskom povijesti, kao Deadi, kao i onih koje i unaprijed odluče da neće dojiti, ili to odluče nakon poroda, a odlučne su i prisebne. A ima bome i onih koje nisu baš prisebne nakon poroda, pa bi tu malo obzirniji psihološki pristup mogao koristiti.
Ja sam npr. bila jedna od takvih žena, jer sam imala drastičnu po život opasnu operaciju, a onda mi je još krenula prijetiti temperatura i upala i neki doktori na viziti su me prestrašili riječima "još nam samo to treba", a neke sestre su puhale da me pedijatri "maltretiraju" sa dojenjem - pa sam tražila prekid laktacije. No, moj doktor (car i kralj) je porazgovarao sa mnom, pomogao mi sa masiranjem, i u karton mi upisao da mogu tražiti prekid laktacije kad god želim, ali me nagovorio da probam izdržati koji dan.
Naravno, ženi odlučnoj da prekine laktaciju takvi bi pokušaju samo išli na živce, ali nisu doktori mala djeca pa da ne znaju procijeniti stanje stvari.
Da li stvarno mislite da je potreban "Amen" nekog autoriteta koji će "odobriti" ne-dojenje, nakon što procijeni da se žena dovoljno educirala?
Znam da su svi jako protiv pshiloških savjetovanja, i ne znam kakvih sve ne procjena edukacija prije MPO-a, pa zašto se onda to u ovom slučaju nameće?
Ok, neću te sad secirati, samo ti govorim da i je problem u tome što su teorija (koju si ti lijepo opisala) i praksa (actually rad sa ženama) kod nas totalno u raskoraku, te da dok se ne usklade, nema smisla tupiti teoriju, a u praksi ništa ne funkcionira.
I još bi rekla da edukacija dojenja na SD ne postoji, tj. nije postojala 2005. niti 2010. Postojalo je samo 3 minutno tupljenje da se mora dojiti, uvaljivanje brošura i onda nastavak fraze: morate dojiti nekoliko desetaka puta na dan. Nitko nije želio pomoći namjestiti dijete na dojku, osim u viziti kad bi se pravile da sve znaju i skakutale pred Stanojevićem kao hrpa skakavaca, ulizica. Nitko nije želio pogledati da li se radi mastitis i da li dojke prazne/pune...Na svaki poziv (i to ne samo meni, nego svim cimericama, da ne pomislite da sam se ja možda zamjerila, promijenila sam 2 sobe u drugom porodu i nekih 6,7 cimerica i prema svima je bilo isto) su frktale nosom, i odgovarale: mama, pa to je vaše dijete, nećemo se valjda mi njime baviti.
pa da - nije to sad crno-bijelo. bar ne bi trebalo biti. ja govorim o nekom prosjeku i kako bi za taj prosjek trebao izgledati taj after birth period u bolnici. a činjenica je da većina nije informirana. pa neće te puškom tjerati da dojiš i naravno da će se i beba nahraniti i da se treba pobrinuti za majku ako odbija dojiti, a mlijeko je naišlo i prijeti sve i svašta. ali zadaća rodilišta je educirati i osigurati da je, prije prekida laktacije, ženi dostupan maksimum info koji oni mogu pružiti.
ali ja ti govorim da nema prosjeka, ima samo jedna krajnost.
pa jasno mi je to, Deaedi. ne podržavam ja takvu praksu. ali ni ne podržavam prekid laktacije na prvu jer iza te odluke uglavnom stoji sve samo ne informiranost. i ovo nema veze s psiho savjetovanjem prije MPO. ovdje se ne radi o nikakvim psiho savjetovanjima niti procjenama nego o pružanju maksimuma podrške i informacija prije konačne odluke u rodilištu kojem je upravo to zadaća. a ovo što opisuješ je sve samo ne podrška i edukacija.
govorim o prosjeku rodilja.
Ali kako ti iznaš šta stoji iza nečije odluke? I tko ima pravo to procjenjivati? Po meni, pravo je svake žene da odluči: da li će roditi ili ne, kako će roditi (vaginalno, carski, u bolnici, doma), da li će dojiti, bez da joj netko kroz edukaciju nameće svoje izbore. Svatko se treba educirati koliko želi i onda donijeti svoje odluke. Ali ako ležiš u krevetu, a neka živčana sestra ti vrišti da moraš dojiti, jer inače pedijatar nju poziva na red, nije edukacija.
Da, ali pristup je isti prema svima, a to je jedna krajnost.
pa naravno da edukacija nije živčana sestra koja vrišti da moraš dojiti. ali ako si u baby-friendly rodilištu, što podrazumijeva pro-dojenje, naravno da će te pokušati educirati o benefitima dojenja prije nego što ti uvale bromergon. a već sam napisala što educiranje je, a što nije, kao i da se ne provodi u 3 min. edukacija nije nametanje izbora, kako ti pišeš. i nakon nje izbor postoji. ali u rodilištu s titulom baby-friendly ona mora postojati - zato i ima titulu. i treba postojati jer dojenje ipak je najbolja opcija, a većina toga nije svjesna. i zbog te većine treba educirati - ne zbog one mame koja trenira za maraton ili ne želi obješene cice ili štogoddrugo i njezina je odluka da neće dojiti nepovratna, već zbog one koja misli sve ono što sam navela u par postova iznad. a takvih je masu. zbilja misliš da im svima treba odmah dati lijekove za prekid laktacije? da im prethodno ne treba dati znanje i srušiti mitove kojima ih se filalo čitav život? i zbilja misliš da bi svaka žena trebala odlučiti hoće li roditi vaginalno ili CR? ja sam se užasavala vaginalnog poroda iz više razloga - godinama trpim strašne bolove, imala sam groznu operaciju zbog koje mi je trudnoća bila pakleno bolna i pomisao na još boli me paralizirala. a baš zbog te operacije je CR bio zadnja opcija jer je sljedeća operacija jako rizična. jesu meni dr-i svejedno trebali prepustiti taj izbor? nije sve crno-bijelo i nekada je potrebno procjenjivati i vagati i tuđe odluke.
Ali nisi u baby-friendly rodilištu, kako ne kužiš? Tj. stoji ta tabla na zidu, ali u praksi to nije tako. Isto tako su mogli staviti tablu: New York, ali smo svejedno u Zagrebu. Nije bitno šta piše na tabli, ako stanje nije takvo.
Mima je dobro napisala.
Namjere su dobre , provedba cesto upitna.
Kada sam ja rodila kćer, odvezena je drugu bolnicu na intenzivnu odmah nakon poroda.
Mene nisu odveli na babinjace, nego na ginekologiju.
Namjera je bila dobra, ali izvedba malo upitna. Jer su me stavili u sobu gdje su bile dvije rodilje cija su djeca umrla na/nakon poroda.
i sad bih ja mogla pricati kako je osoblje bezosjecajno, jer ipak je moje dijete bilo zivo.
Ali oni su vjerojatno mislili da mi rade uslugu. ili misle da je takav sistem dobar: majke koje imaju djecu na jednu, one koje nemaju djecu (uz sebe ili nikako) na drugu stranu.
Inace, meni su uredno ponudili bromergon. To je jedino što su mi ponudili. Nisu mi nudili druge opcije.
Tako da ne bih rekla da je problem u promociji ovog ili onog, nego u cinjenici da u našim sistemima (ne samo bolnickim) kronicno fali individualnog pristupa.
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAne govorim o SD nego o tome što bi baby-friendly rodilište trebalo biti! mislim da sam to jasno dala do znanja prekonekoliko puta. odgovarala sam na tvoj post o isključivoj odluci žene i kako se bf rodilište (kakvo bi trebalo biti) uklapa u cijelu priču.
To je off topic, ima hrpa tema oko toga. Ali mi nije jasno kakve veze ima tvoj doživljaj poroda sa odlukom neke druge žene?
A da, lako je pričati teoretski, štobibilokadbibilo....Mene ne zanima teorija i naklapanje o istoj. Bitno je znati kakvo je pravo stanje stvari, a ne skrivati se iza želja, čestitka i pozdrava.AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
stvarno ne znam što reći na ovo osim da ponovo pročitaš svoj post u kojem si navela da uvijek i za sve odluka treba biti na ženi i da nitko nema pravo procjenjivati je.
odgovaram na post iznad.
Posljednje uređivanje od frka : 07.02.2014. at 14:24
Da, u onim stvarima za koje je žena kompetentna donijeti odluku: a to su po meni pravo na izbor da liće roditi ili ne (dakle sloboda ab), da li će roditi doma, u bolnici ili na CR, da li će dojoti ili ne. S time da naravno ograničenja postoje, pa tako ni ab ne možeš (naravno!!!) obaviti sa 6mj, nego do 12tj, tako ne možeš roditi doma ako si npr. epileptičar i hemofiličar...
Ja sam to doživjela identično kao deadi. Isto sam imala komplikacija (medicinskih, nevezanih za prsi), pomoć je bila ta načelna, nitko nije vikao. Ali, to je kao da si u autoškoli i instruktor ti da manual i kaže grupi - evo vam manuala, evo brošure, evo evaluacije, ajde sad krenite polako... i ode. Prsi su došle kao šlag.
Nakon što je MM organizirao, slično kao deadin, pomoć oko zdrav. issuea, pa i dojenja, postalo je lakše, ali i prekasno. I prekasno za prirodnu zafrkanciju, tako iscrpljena, u sobi u kojoj je nestajalo vode itd., bavit se kupusima uz ostale mame i bebe, kontinuirano svjetlo, plač i izmjenu rodilja. Tad je dijete odvedeno od mene, zbog dojilja, jer smo presjekli svi zajedno (dr. koja je došla pomoći oko dojenja) da to nema smisla.
Po meni, rodilišta bi trebala bit mjesta di će rodilja dobit pomoć. Ostao je osjećaj da je to mjesto za snalaženje, da upravo najviše potrebiti dobijaju najmanje pomoći, i onako dojam da je sve pro forma - evaluacijski listići i credentialsi, bez pravog sadržaja, jednako smisleno kao i zakonska obaveza dojenja. To je moj utisak i moje iskustvo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.02.2014. at 14:34
nema to veze ni sa unicefom, ni sa rodom
već sa trenutnim raspoloženjem osoblja
da nije tako, ne bi se neke žene borile za to da imaju pravo biti sa djetetom non stop, a druge za pravo da se od djeteta odmore.
u istome rodilištu, sa istim osobljem.
ne bi jedne molile da im se dijete ne dohranjuje, a druge da ga nahrane...
meni je žao svake žene koja ima loša iskustva u rodilištu, ticala se ona prijema, predrađaonice, rađaonice ili odjela babinjača.
svaka bi iz rodilišta trebala izaći sretna i sretna sa odlukama koje je sama donijela.
pa onda ne bi bilo gorčine prema osoblju, već eventualno kasnijega kajanja zbog učinjenoga ili propuštenoga.
ali onda barem roda ne bi za to bila kriva.
A o cemu ja pricam?
da ne dobivaju svi pomoc kakvu trebaju.
bilo u pitanju dojenje ili nesto deseto.
nije dojenje krivo zato sto sistem nije optimalan.
apri, ti si uletila. Pisala sam ini.
Posljednje uređivanje od sirius : 07.02.2014. at 14:37
tako ni ne možeš roditi CR-om kao ja jer je jako rizično i ne može se oslanjati na moju odluku! to govorim i nisam OT i ne radi se tu o mom doživljaju poroda nego o tome da se u
nekim situacijama itekako trebaju preispitivati tuđe želje i odluke. nije crno-bijelo.
i ne znam koliko još puta treba napisati da su vaša iskustva na SD užasna i da se tu ne radi o edukaciji da bi se prestalo sve promatrati iz te perspektive. i naravno da je bitna praksa, ali ne pričam o njoj u svakom postu već o ulozi bf rodilišta u kontekstu žena i njihovih odluka o dojenju (i opet napominjem - ne SD nego bf rodilišta kakva bi trebala biti) jer je tema skrenula u tom smjeru - treba li se ženi na prvu omogućiti bromergon u takvom rodilištu (još jednom za svaki slučaj - ne SD nego bf rodilištu u teoriji).
a ako si isključivo za raspravu o praksi, onda si i sama mogla ispustiti neke postove.
Posljednje uređivanje od frka : 07.02.2014. at 14:43 Razlog: odgovor Deaedi
uf, da sam barem ja u petrovoj dobila ikakav listic...
na SD dobijes kad ides doma (bar sam ja) i predala ga kad sam napustala sobu, tako da nije da sam morala paziti sta pisem jer ovisim o njima.
u petrovoj sam JA bila ta koja je plakala bez prestanka jer mi NISU htjeli dati bebu, jer sam dobila zastoj i jer su me izdajale ko kravu dvije grube sestre, istovremeno, svaka svoju sisu, i cijedile sve u plahtu koju su stavile na mene, noktima mi napravile ragade...uzas! tamo sam se JA borila da mi je ostavljaju duze nego drugima i objasnjavala da se ne odmaram po noci jer se po cijele noci izdajam. donosile mi nahranjeno dijete pa me nisu pustali kuci jer dijete ne dobiva na tezini nakon podoja. i nije me uopce brinulo sta cu i kako reci i sta cu zahtjevati jer o njima ovisim. zvala sam i "tuzakala" sestre glavnoj sestri koja je na kraju dosla i pomogla mi oko dojenja. i svega ostalog. i ocitala im bukvicu kako mogu biti takve prema zenama. naime, slali su me doma bez da sam i jednom premotala bebu, bez da sam je vidjela golu, bez da znam sta s njom trebam kad dodjem kuci a patronazna dolazi tek sutradan. lijepo sam ih molila za pomoc i savjete, nisu mi dali. dala mi ih je glavna sestra.
to je samo druga strana te iste medalje koja nema veze s promocijom dojenja, titulama, unicefom, etc vec osobljem koje cak ne mozes nazvati needuciranim vec...pogresnim.
morala sam douspavat dijete pa sam kasnije stisnula send i vidim da su cure napisale ono sto sam i ja zeljela reci.
Eto.. došle smo na isto, i kod friendly, i kod non-friendly... to je moja poanta i zato je meni vrijednosti titule upitna.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.02.2014. at 14:53
pa negdje nemaš drugog izbora nego bf rodilišta u teoriji. npr u rijeci.
i stvarno ne znam zašto bi žena koja ne želi dojiti jer se, eto, sprema na maraton, trebala slušati tri dana o dobrobiti majčinog mlijeka i biti tretirana kao kriminalka.
no, mima je sve rekla u svom postu. i sirius nakon nje.
a ina, znam da je teško u takvim trenucima tjerati pravdu, ali, bojim se da nema druge. nego staviti svoju glavu na panj, da se slikovito izrazim. jer to neće nitko drugi umjesto tebe napraviti. pa dijete ne dati da ti ga odnesu jer dojilje ne smiju gledati kako se hrani na bočicu (majko mila koji užas je to). tko bi po tebi takvu praksu trebao mijenjati? tko bi se, umjesto tebe, trebao svađati s osobljem bolnice i doktorima i sestrama koji nešto tako nakaradno dozvoljavaju?Tako da ne bih rekla da je problem u promociji ovog ili onog, nego u cinjenici da u našim sistemima (ne samo bolnickim) kronicno fali individualnog pristupa.
A plakala sam i ja, plaču sve koje ostaju dulje od tri dana, dulje od tri dana nema šanse to izdržat bez nekog breakdowna, poslije sam se smijala (onako... onaj operetni smijeh "ridi, pagliaccio", kad sam to iskustvo prihvatila i pospremila u intimni folder s ostalim bizarnostima).
Aktivistice bi na to trebale upozoriti, kad već s tim rodilištem surađuju. Cijeli sustav koji sudjeluje u toj akreditaciji bi to trebao upozoriti. To ti je kao da američki ambasador kaže ovima po zatvorima - pa... ono., što se niste žalili? Nego mene zovete. Moram li opet napominjati kako je teško kad te boli, kad si pun hormona, da se još naganjaš. Ove koji poslije pišu svoje priče kako su se sad preporodile, ali prvo porod koma itd. nisu bile osnažene - ne bivaju opatrnute - ali trebala si itd., ko će ako nećeš ti.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.02.2014. at 14:59
pa ja govorim, tj. očito samo pokušavam reći isto što i mima, ali to očito ne ispada tako pa se povlačim iz ovoga prije nego što stvarno počnem
ina, ne trebas. jako dobro znam koliko je tesko. ali isto tako znam koliko je meni bitno, a kad mi je nesto toliko bitno, tad me ni ne boli rez od CR, tad nisam ni umorna tad me ni hormoni ne mogu zaustaviti. ja sam zeljela doma, nakon vise od 100 dana provedenih tamo. i borila sam se. tad nisam znala za rodu, nisam ni bila educirana, samo sam znala sta zelim- svoje dijete i dojiti. i ici kuci. i znala sam da je njihova DUZNOST to mi omoguciti.
i mozda nisam imala bebu preko noci, ali sam se izborila da ju imam cijei dan. drugima su uredno nosili i odnosili. meni su je ostavljali do 11 navecer. ali ne zato sto se neka aktivistica za to izborila vec ja sama.
a ne znam jel govoripa ja govorim, tj. očito samo pokušavam reći isto što i mima, ali to očito ne ispada tako pa se povlačim iz ovoga prije nego što stvarno počnem
jer ipak misliš da ne bi trebalo biti moguće da kažeš - ja neću dojiti, neću niti dodatnu edukaciju, nego hoću te tablete. dobro gđo, evo ih, potpišite samo da ih na vlastitu odgovornost uzimate. hvala puno.
ne zna čovjek što bi ti rekao...
pa onda slušamo: eto, to su vam rode izborile.
možeš li shvatiti da su prema nama gori nego su bili prema tebi?
Pa da. Ja sam tako rekla da izlazim iz bolnice 24 sata nakon poroda vidjeti dijete u drugoj bolnici.a ne znam jel govori
jer ipak misliš da ne bi trebalo biti moguće da kažeš - ja neću dojiti, neću niti dodatnu edukaciju, nego hoću te tablete. dobro gđo, evo ih, potpišite samo da ih na vlastitu odgovornost uzimate. hvala puno.
Potpisala papir da je na vlastitu odgovornost, fala i dovidenja.
nikakvu traumu od toga nemam .
Ni ja ne znam što ti odgovoriti na to... zašto bi ovo trebala bit rasprava o mučeništvu. Ja govorim o svojoj perspektivi i koliko u mojim očima njihova titula vrijedi dok su im god prakse kakve jesu. Tada nisam bila fokusirana na to, bila sam fokusirana na pobić' doma i konačno, nakon 10 godina IVF-isanja počet normalan život, a ne u nove bitke i nove rasprave, ali mi s odmakom stvar sve lošije sjeda.
a nije baš tako. čak što više, skroz je suprotno. barem je ovaj forum izrodio sto planova poroda, sto pisama protesta za tretman na porodu, koliko topika je bilo na tu temu. sjećam se onog neninog.
Da, vidiš, trebalo bi i Plan za odjel baby-friendly babinjača "ne odvajajte moje dijete za slučaj da ne dojim", nisam to tada skužila da je potrebno, ali možda neke nove, ako su to još prakse, na našem slučaju skuže, tako da.. a vjerojatno svačije iskustvo nekom služi.
nisam pratila, ali zašto nisi rekla da ne daš dijete?
Zato jer mi to nitko nije predstavio kao opciju, stalno su govorili kao nekoagicno objasnjenje da sam znala da je rooming in iz ceg sam zakljucila da ne smijem imati ad u sobi i tako hraniti bebu visavis drugih rodilja. Ponidili su mi jedino da je hranim na neonatologiji svaka tri h. Ja sam tad bila jadna i slomljena od dba drga problema, na antibiotiku i imala jos nekakav postupak, jadna zbog prsiju, nedojenja i nespavanja i nisam se fajtala.
Tipfeleri: magicno objasnjenje; dva druga problema-komplikacije.
Potpisujem frku. I razumijem što želi reći
Grozna su mi iskustva od Deadi i Ine. Ja sam rodila u baby friendly rodilištu (nije ZG, a ni RI) i bilo je super. Mogle smo se odmoriti od beba kada smo htjele, sestre su mama sa mastitisom pomagale dan i noć, donosile im vruću vodu, stavljale obloge, a jedna sestra je posebno bila zadužena samo za dojenje i sigurno je najveći stručnjak za dojenje kojeg sam ikada upoznala.
Iako sam prvo dijete dojila godinu dana, opet sam se osjećala nespremno kada sam rodila drugo i opet mi je trebala pomoć i oko stavljanja na dojku, pa vježbanje dojenja bez šeširića (nije uspjelo, ali bolje ikako nego nikako, mali je i bez toga zadovoljni debeljuco), pa pomoć kada je mlijeko nadošlo da ne dobijem upalu.. Stvarno su nam danonoćno bile na raspolaganju.
I moram reći da velika većina žena koje su došle su bile potpuno needucirane o dojenju i sve što su znale jest da njihove mame, bake, kume, prijateljice.. nisu imale mlijeka. Na kraju krajeva, ja prva kada sam ostala trudna, mislila sam - bocu čim se rodi, mirna beba, mirna ja. Dok nisam naletjela na rodu i počela čitati (i zgražati se
Nedostatak informacija i needukacija su, iz mog iskustva, najveći razlog nedojenja i zato nemam ništa protiv toga da sestre educiraju mame u rodilištu.
Na pravi način, dakako, ne kao ove iz Inine i Deadine priče.
I da se mame ne šalje u zatvor ako ipak žele odbiti dojenje
i ja sam rodila na sv.duhu 2004. i 2009. a imam potpuno drugačije uspomene od daedi (vjerojatno je ona rađala u drugo vrijeme). meni se čini da se osoblje nije dovoljno trudilo pomoći rodiljama i da je olako odlučivalo o nadohrani. prvi puta sam kao papiga ponavljala svakoj sestri koja bi se pojavila: molim vas, pomozite mi, žalim dojiti, imam mlijeka, pokažite mi kako da to učinim. išla sam s golom cicom i bebom po hodniku i hvatala ih za rukav, a one bi odnjele filipa i vratile ga nahranjenog tako da bi samo spavao (tad bebe nisu bile s mama cijelo vrijeme).
s elom sam isto cvilila: pomozite mi, već sam dojila, dojila sam dvije godine, ali beba samo plače, pomozite mi, ne želi cicati, a sestra bi ju odnjela i vratila nahranjenu.
što se zakona tiče - mislim da svaka od nas ima pravo sa svojim tijelom raditi što hoće i ne mogu si zamisliti kakva bi to cicajuća policija bila.
Problem nisu ideje već njihova implementacija, to osoblje koje je maltretiralo Inu ili deaedi zasigurno nije prihvatilo ideju bf rodilista kao nesto u sto vjeruju, njima osobno je ta ideja bila nametnuta, rješavali su to kako su rješavali....Edukacije osoblja nikada dovoljno, na zalost, nekad je potrebno samo proteći dovoljno vremena da neka ideja polako i sjedne. Je li tu Unicef mogao nesto bolje - ne znam, zasigurno je mogao voditelj odjela. Što se rode tiče, mi smo se puno puta zalagale za potrebe djece koja se ne hrane mm, npr. prilikom hospitalizacije bolesne djece i sl. U svakom slučaju i ja bi se osjećala kao i vi da sam bila na vašem mjestu, osjećaj je grozan!
Što se tiče propisivanja bromergona, lijek kao i svaki drugi, ako nije u slobodnoj prodaji onda je ipak na liječniku zadnja, nije baš da bi ga trebalo moći naručiti za doručak umjesto kakaa.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom